Poslovni broj Gž-1595/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1595/2020-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to: B.J., B.D., C.S., OIB: …, Č.F. OIB: …, Č.S. OIB: …, Č.Z.S., D.Z. OIB: …, D.I., D.D. OIB: …, trgovačko društvo, G.Z. OIB: …, G.H. OIB: …, T.A., G.A. OIB: …, G.Z. OIB: …, J.D. OIB: …, K.A. OIB: …, L.G.A. OIB: …, M.M. OIB: …, M.V. OIB: …, Nj.J. OIB: …, Nj.M. OIB: …, P.I. OIB: …, trgovačko društvo, P.V. OIB: …, P.I. OIB: …, P.S. OIB: …, P.D. OIB: …, P.K. OIB: …, P.J. OIB: …, R.A. OIB: …, Š.J. OIB: …, Š.V. OIB: …, T.V. OIB: …, Z.M., zastupani po upravitelju H.p.c. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Z.P., odvjetnica u Z., protiv tuženice B.G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G.V. odvjetnik u Z., radi:isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv-1189/2019-8 od 5. ožujka 2020., 11. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženice uvažava se kao osnovana, preinačava presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv-1189/2019-8 od 5. ožujka 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke) i u odluci o troškovima postupka (toč. II. i IV. izreke), tako da sada glasi:

 

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku S.Š.K. iz Z. poslovni broj: Ovrv-32/2018 od 29. siječnja 2018. i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Nalaže se tužiteljima da tuženici plate trošak postupka u iznosu od 2.656,25 kn, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika S.Š.K. iz Z., poslovni broj: Ovrv-32/2018 od 29.01.2018., u dijelu pod točkom I. u kojem se nalaže tuženici G.B., OIB: …, da tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade … iz Z. namiri tražbinu u iznosu od 3.693,71 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa:

- iznos od 170,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20.02.2000. do isplate,

- iznos od 412,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.11.2016. do isplate,

- iznos od 412,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.12.2016. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.01.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.02.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.03.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.04.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.05.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.06.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.07.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.08.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.09.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.10.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.11.2017. do isplate,

- iznos od 224,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25.12.2017. do isplate,

pa do namirenja u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena a od dana 01.08.2015. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 3.525,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

III. Odbijaju se tužitelji s preostalih zatraženim parničnim i ovršnim troškom kao s neosnovanim.

 

IV. Odbija se tuženica sa zatraženih parničnim troškom, kao s neosnovanim. „

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke) i u odluci o troškovima postupka (toč. II. i IV. izreke) zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u nastavku: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te ističe da predmetna nekretnina nije etažirana. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju tuženicine žalbene navode, te navode da je visina pričuve za nekretninu tuženice izračunata na temelju koeficijenta koji je određen Međuvlasničkim ugovorom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., te predlažu da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, s tim da potražuju naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu na odgovor na žabu.

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i tuženicine žalbene navode, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

Suprotno tuženicinim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, može se ispitati, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Budući da je u konkretnom slučaju riječ o odluci donesenoj u sporu male vrijednosti, ista se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, pa ovaj sud nije razmatrao tuženicine žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice za isplatu iznosa od 3.693,71 kn sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na isplatu razlike između plaćenog i neplaćenog iznosa pričuve. Naime, tuženica tijekom utuženog perioda plaćala iznose pričuve za koje je smatrala da treba platiti, odnosno nije plaćala cjelokupni mjesečni iznos pričuve koji tužitelj potražuje.

 

Tijekom postupka sporno je, je li tuženica dužna platiti pričuvu za predmetnu nekretninu u iznosu određenom Međuvlasničkim ugovorom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. a kojim je određeno uvećanje iznosa od 3,00 kn/m2 sukladno utvrđenoj namjeni posebnog dijela, odnosno uvećanje za koeficijent 1,50.

 

Prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da okolnost što predmetna zgrada nije etažirana ne utječe na obvezu podmirenja utuženog iznosa zajedničke pričuve u visini kako to tužitelji potražuju, a pozivom na odredbe čl. 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., u nastavku: ZV).

 

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, a pogrešno je primijenio i materijalno pravo.

 

Naime, upravo okolnost da zgrada nije etažirana utječe na način na koji će se odrediti mjesečni iznos pričuve koji moraju platiti suvlasnici. Ako zgrada nije etažirana, međusobni odnosi suvlasnika sukladno čl. 374. ZV-a uređuju se prema odredbama Glave 3. (čl. 374. -387. ZV-a), sve dok suvlasnici svoje odnose ne urede sukladno odredbama Glave 4. trećeg dijela ZV-a.

 

Budući da nije sporno da je riječ o zgradi u kojoj vrijednost pojedinih dijelova nekretnine nije utvrđena (nije izvršeno etažiranje), u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini mjerodavan je pravni režim sadržan u odredbama čl. 374. - 387. ZV-a.

 

Stoga se ne može primijeniti odredba čl. 89. ZV-a koju je primijenio prvostupanjski sud, jer suvlasnici nisu mogli urediti drugačiji način raspodjele troškova pričuve i odrediti visinu pričuve primjenom korekcijskog koeficijenta sukladno utvrđenoj namjeni posebnog dijela nekretnine (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-68/2006 od 18. lipnja 2008.).

 

U vezi s navedenim potrebno je reći da je odredbom čl. 381. ZV-a propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koje su u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

 

Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa da suvlasnici zgrade koja nije etažirana mogu Međuvlasničkim ugovorom urediti primjenu korekcijskog koeficijenta sukladno utvrđenoj namjeni posebnog dijela nekretnine, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva pogrešno odlučio da je tuženica dužna plaćati pričuvu u iznosu od 3,00 kn po m2 uvećanu za koeficijent 1,50.

 

Prema stavu ovoga suda, tužitelji nisu dokazali osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno nisu dokazali da je tuženica dužna platiti utuženi iznos koji se odnosi na razliku između plaćenog iznosa pričuve i potraživanog iznosa pričuve (224,90 kn mjesečno).

 

              Slijedom navedenoga, budući da tužitelji nisu dokazali osnovanost svog zahtjeva, a što  su bili dužni sukladno čl. 219. ZPP-a, žalba tuženice je uvažena kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda, tako da je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku S.Š.K. iz Z. poslovni broj: Ovrv-32/2018 od 29. siječnja 2018. i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

              Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

 

              Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu i s osnovom i s visinom, pa joj pripada naknada troška parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

              Tuženici pripada naknada troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u nastavku: Tarifa), naknada troška zastupanja na ročištu 4. studenog 2019. i 29. siječnja 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što iznosi 2.125,00 kn uvećano za 25% PDV-a, sveukupno iznosi 2.656,25 kn. Stoga je naloženo tužiteljima da tuženici plate trošak parničnog postupka u iznosu od 2.656,25 kn.

 

Tuženici nije priznata naknada troška sastava podneska od 4. studenog 2019. jer je navode iz podneska mogla iznijeti na ročištu održanom istog dana, a za koje ročište joj je ovaj sud priznao naknadu troška postupka. Nadalje, tuženici nije priznata naknada troška sudske pristojbe na žalbu, jer nije podnijela dokaz da je platila tu pristojbu.

 

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe odgovora na žalbu žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a).             

U preostalom nepobijanom dijelu (toč. III. izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

 

Slijedom navedenog,  na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek,  11. svibnja 2020.

             

Sutkinja

                                                                                                                dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.