Poslovni broj Gž-953/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-953/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Srečec Fletko, u građansko pravnoj stvari tužitelja G. T. d.o.o. K., OIB: …, kojeg zastupa punom. ZOU J. J. i dr., K., protiv tuženika V. S. iz K., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-1060/2016-8 od 12. ožujka 2018., 11. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika V. S. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-1060/2016-8 od 12. ožujka 2018.

 

2. Prihvaća se žalba tužitelja G. T. d.o.o. K. i preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. 2. izreke presude  Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-1060/2016-8 od 12. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka od 200,00 kn i sudi:

 

„Nalaže se tuženiku V. S. naknaditi tužitelju G. T. d.o.o. K. daljnji trošak postupka od 200,00 kn (dvije stotine kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2018. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.“

 

3. Odbija se žalba tužitelja G. T. d.o.o. K. kao neosnovana i potvrđuje naprijed citirana presuda u preostalom dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

 

4. Nalaže se tuženiku V. S. da tužitelju G. T. d.o.o. K. naknadi žalbene troškove postupka od 84,38 kn (osamdeset četiri kune i trideset osam lipa) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. A. iz K., pod brojem Ovrv-1578/16 od 31. listopada 2016., kojim je naloženo tuženiku V. S. (dalje: tuženik) da isplati tužitelju G. T. d.o.o. K. (dalje: tužitelj) 3.798,29 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom 2. izreke  naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka od 1.450,00 kn.

 

              Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

 

Tužitelj žalbom pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je očito odbijen njegov zahtjev za troškovima ovršnog postupka – javnobilježničke nagrade od 237,50 kn te trošak sastava podneska od 11. siječnja 2018. iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u svezi s čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i na način da mu se dosudi i naknada tih troškova uvećano za naknadu sastava žalbe.

 

Tuženik žalbom pobija presudu u cijelosti ne pozivajući se na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a sadržajno osporavajući pravilnost zaključka suda prvog stupnja o utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana a tuženika je neosnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 3.798,29 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade za pruženu uslugu opskrbe toplinskom energijom od veljače 2016. do rujna 2016., za stan u vlasništvu tuženika.

 

              Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tuženik izvršio samovoljno izdvajanje iz zajedničkog sustava grijanja 2012. kada je u srpnju između tužitelja i T. d.o.o. sklopljen Ugovor o prijenosu Ugovora o koncesiji koji je odobren odlukom Grada K. od 14. lipnja 2012.

 

Nadalje, sud utvrđuje da je na opisan način tuženik postupio protivno čl. 23. st. 1. Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom („Narodne novine“ broj: 42/05., 20/10., dalje: ZPDOTE) te da se tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja jer se protivno citiranoj odredbi čl. 23. st. 1. ZPDOTE-a, te prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja dok o troškovima postupka odlučuje temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

 

U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 3.798,29 kn, dakle radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a).

 

Slijedom navedenog, temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a nije dopuštena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se stoga ovi žalbeni navodi tuženog neće razmatrati.

 

Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, te je utvrđeno da prilikom donošenja iste nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na žalbu tuženika:

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik obvezan podmiriti račune koje mu je tužitelj ispostavio budući tuženik izdvajanje iz sustava zajedničkog korištenja toplinske energije nije izvršio na način kako je to propisano čl. 23. ZPDOTE, dakle nije prethodno pribavio suglasnost energetskog subjekta za distribuciju toplinske energije i energetskog subjekta za opskrbu toplinskom energijom.

 

Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

 

Naime, pri utvrđenju da tuženik sukladno čl. 7.i 219. ZPP-a nije pružio dokaz da je svoj stan izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je tuženik u obvezi plaćanja utužene naknade za isporučenu toplinsku energiju. 

 

Valja istaknuti da je tuženik naveo da je bio korisnik zajedničkog sustava toplinske energije ali i da nije tvrdio da se uopće obratio ostalim korisnicima sustava radi davanja suglasnosti za izdvajanje iz sustava zajedničkog korištenja toplinske energije, niti da se obratio energetskom subjektu (čl. 23. ZPDOTE), dakle pored Zakonom propisanog načina ostvarivanja prava na izdvajanje iz sustava zajedničkog korištenja toplinske energije, koja prava tužitelj  nije koristio, isti je samovlasno postupio izdvojivši se iz sustava bez da je ikog obavijestio.

 

Imajući u vidu činjenicu da tuženik nije podmirio utužene račune, što tuženik žalbom niti ne dovodi u pitanje, pravilno je  prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 9. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate sukladno čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. čl. 154. st.1. i čl. 155.ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT).

 

              Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

 

              U odnosu na žalbu tužitelja:

              Djelomično je osnovana žalba tužitelja u dijelu kojim pobija odluku suda prvog stupnja kojim je (očito) odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka prilikom donošenja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to troškova javnobilježničke nagrade od ukupno 200,00 kn (160,00 kn nagrade temeljem čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, „Narodne novine“ broj: 114/12, te PDV 40,00 kn temeljem čl. 8. Pravilnika).

              Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav podneska od 11. siječnja 2018. jer je pregledom spisa utvrđeno da je taj podnesak zaprimljen u spis 15.- siječnja 2018. dok je pripremno ročište održano 16. siječnja 2018. te je stoga sadržaj tog podneska mogao biti iznijet i na pripremnom ročištu i ne predstavlja nužni trošak za vođenje spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

              Stoga je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a rješenje o troškovima sadržano u toč. 2. izreke pobijane presude u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka pred javnim bilježnikom preinačeno i tužitelju je dosuđen daljnji trošak od 200,00 kn, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena i pobijano rješenje je u tom dijelu potvrđeno a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

              Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a tužitelju je dosuđena naknada troškova žalbenog postupka razmjeno postignutom uspjehu od 27% (budući je tužitelj žalbom tražio prihvaćanje daljnjih troškova od ukupno 737,50 kn, od čega je prihvaćen njegov zahtjev od 200,00 kn).

              Ukupno je trošak tuženika u žalbenom postupku je utvrđen u iznosu od 312,50 kn (250,00 kn za sastav žalbe protiv rješenja temeljem Tbr. 10. toč. 5. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. OT, jer se o troškovima postupka odlučuje rješenjem koje je sadržano u toč. 2. izreke presude, uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. OT od 62,50 kn).

              Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer pregledom spisa nije utvrđeno da bi istu platio.

              Slijedom navedenog tužitelju pripada daljnji trošak razmjeno postignutom uspjehu u sporu od 27% od 84,38 kn, te je temeljem naprijed citiranih propisa odlučeno kao pod 4. izreke.

 

U Rijeci 11. svibnja 2020.

 

Sudac

Dubravka Srečec Fletko v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović