- 1 -              Kž-eun 11/2020-4

Broj: Kž-eun 11/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Perice Rosandića kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe T. F., zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog Zakona Češke Republike i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-eun-4/2020-8 od 17. travnja 2020. godine, u sjednici održanoj 11. svibnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I/ izreke utvrđeno je da su osnovani europski uhidbeni nalog izdan od strane Okružnog suda u Pragu, Republika Češka pod brojem 43 Nt 2559/2019 od 21. listopada 2019. godine te europski uhidbeni nalog izdan od strane nadležnog pravosudnog tijela Republike Italije pod brojem MA-167-2020-FM-TAR od 14. veljače 2020.

Pod točkom II/ izreke, na temelju čl. 30. st. 1. u svezi s čl. 28. st. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje u tekstu: ZPSKS-EU), odobrena je predaja tražene osobe T. F. Republici Italiji na temelju europskog uhidbenog naloga nadležnog pravosudnog tijela Republike Italije broj MA-167-2020-FM-TAR od 14. veljače 2020. godine izdanog na temelju naloga za izvršenje Glavnog državnog odvjetništva u Trstu od 18. listopada 2019. godine SIEP BR. 297/2019, a radi izvršenja izvršivih presuda i to presude od 5. listopada 2017. godine koju je donio sudac istrage pri Redovnom sudu u Trstu, a koja je postala pravomoćna 6. studenog 2017. godine, broj Sent. N.395/2017-Reg.Gen.n.1507/2017-R.T.G.N.R.m.1432/2017 i kojom je izrečena kazna zatvora od 1 godine i 4 mjeseca, pri čemu je neizdržani dio kazne 1 godina, 3 mjeseca i 2 dana i presude Apelacionog suda u Trstu, Vijeće II od 19. veljače 2019. godine, koja je postala pravomoćna 5. srpnja 2019. godine broj Sent. N.246/2019-Reg.Gen.n.1117/2018-R.G.N.R.n. 3951/2017 i kojom je izrečena kazna zatvora od 2 godine, pri čemu je neizdržani dio kazne 1 godina, 3 mjeseca i 8 dana.

Pod točkom III/ izreke navedeno je da je tražena osoba dala pristanak na predaju državi izdavanja Republici Italiji te se nije odrekla načela specijalnosti u smislu čl. 38. st. 1. ZPSKS-EU pa se predaja odobrava pod sljedećim uvjetima: da se protiv tražene osobe T. F. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da tražena osoba T. F. ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora te da tražena osoba T. F. ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom IV/ izreke određeno je da će, na temelju čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU, predaju tražene osobe T. F. nadležnom tijelu Republike Italije izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je državni odvjetnik. Premda u žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove, iz njezina obrazloženja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da se pobijano rješenje preinači na način da se odobri predaja tražene osobe T. F. Češkoj Republici.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/1.ž3., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da je prednost trebalo dati europskom uhidbenom nalogu izdanom od strane Češke Republike i traženu osobu T. F. izručiti toj državi. Ističe da, prema čl. 30. st. 1. ZPSKS-EU, pristanak tražene osobe ne daje prednost izvršenju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane države na čiju predaju tražena osoba pristaje, dok s druge strane treba cijeniti vrijeme izdavanja europskih uhidbenih naloga i mjesto počinjenja kaznenog djela. Ovdje je, kako nadalje navodi žalitelj, europski uhidbeni nalog Češke Republike prethodio europskom uhidbenom nalogu Republike Italije te je i sam postupak predaje tražene osobe započeo upravo po europskom uhidbenom nalogu Češke Republike. Osim toga, tražena je osoba češki državljanin te su i djela počinjena na području te države, dok kaznena djela u pogledu kojih je Republika Italija izdala europski uhidbeni nalog ni po čemu nisu teža. Ističe i da tražena osoba, osim verbalizirajući, ničime nije dokazala svoju povezanost s Republikom Italijom.

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je u situaciji postojanja europskih uhidbenih naloga dviju država članica Europske unije – Češke Republike radi vođenja kaznenog postupka i Republike Italije radi izvršenja kazni zatvora - prednost trebalo dati ovom potonjem i predaju tražene osobe T. F. odobriti Republici Italiji.

Naime, u odredbi čl. 30. st. 1. ZPSKS-EU navedeni su kriteriji koje će sud uzeti u obzir prilikom ocjene kojem od konkurirajućih europskih uhidbenih naloga izdanih protiv iste osobe od strane dviju ili više država članica Europske unije dati prednost.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se odluka o predaji tražene osobe u slučaju postojanja europskih uhidbenih naloga dviju ili više država članica Europske unije donosi uzimanjem u obzir svih okolnosti svakog pojedinog slučaja, pri čemu je primjerice navedeno što je sve potrebno uzeti u obzir tom prilikom, bez naglašavanja ijednog od navedenih primjera kao onoga kojemu treba dati prednost, odnosno koji ima veću važnost naspram drugih.

Prvostupanjski je sud, prije svega, kao prethodno pitanje pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe T. F. po oba zaprimljena europska uhidbena naloga. Potom je uzeo u obzir sve odrednice navedene u odredbi čl. 30. st. 1. ZPSKS-EU, pa tako i one na koje posebno upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Imajući na umu da se europskim uhidbenim nalogom izdanim od strane Republike Italije traži predaja tražene osobe radi izvršenja kazni zatvora, i to neizdržanih kazni zatvora po dvije pravomoćne presude, na što je tražena osoba i pristala, ne odrekavši se pri tome načela specijalnosti, to je i prema ocjeni ovoga suda prednost trebalo dati europskom uhidbenom nalogu Republike Italije.

Točno je da je tražena osoba češki državljanin, ali je istovremeno i državljanin Republike Italije. Dakle, niti kriterij državljanstva tražene osobe ne daje prednost europskom uhidbenom nalogu Češke Republike.

Jasno je da, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, talijanska pravosudna tijela mogu tražiti i priznanje i izvršenje svojih presuda na temelju Okvirne odluke Vijeća EU 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. godine.

Međutim, to nije zapreka za davanje prednosti europskom uhidbenom nalogu Republike Italije, odnosno razlog za davanje prednosti europskom uhidbenom nalogu Češke Republike u konkretnom slučaju.

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni postojanje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2020. godine

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Perica Rosandić, v.r.