1                   Poslovni broj: 6 Gž-359/2020-2.

 

             

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
                  SLAVONSKI BROD                                               

Poslovni broj: 6  Gž-359/2020-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Draženke Ilak sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirka Svirčević člana vijeća, u izvanparničnom predmetu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu V. M., OIB… iz S. B.,  zastupanog po punomoćniku po službenoj dužnosti L. Š., odvjetnici iz S. B., rješavajući žalbu V. M. protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 5. svibnja 2020., poslovni broj 7 R1-5/2020-12, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2020.,

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba V. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 5. svibnja 2020., poslovni broj: 7 R1-5/2020-12.

 

Obrazloženje

 

                       Rješenjem ovog suda određen je prisilni smještaj V. M., datum rođenja…, u bolnici do 28. svibnja 2020.

                        Protiv rješenja, V. M. je putem punomoćnika po službenoj dužnosti L. Š. odvjetnici iz S. B., pravovremeno podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ 76/14 dalje ZZODS) pa predlaže da se rješenje preinači na način da se naloži psihijatrijskoj ustanovi da ga se otpusti sa liječenja.

                        Žalba nije osnovana.

                         Prisilno zadržani je podnio žalbu i zbog bitnih povreda postupaka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi postupka se radi.

 

                        Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a u vezi sa člankom 34. stavkom 4. ZZODS.

                       Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijano rješenje. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

                        Suprotno navodima žalbe, prilikom izrade nalaza i mišljenja liječnica vještak S. G. G. dr. med. spec. psihijatrije izvršila je uvid u medicinsku dokumentaciju prisilno zadržanog, ali je i obavila osobni razgovor s njim, te je temeljem tako prikupljenih podataka dala svoj nalaz i mišljenje.

                        Stalni sudski vještak S. G. G. dr. med. spec. psihijatrije i usmeno je na ročištu održanom 5. svibnja 2020. logično i uvjerljivo odgovorila na sva pitanja i  primjedbe, a vezano uz svoj nalaz i mišljenje.

                      Prisilno zadržani nije predlagao da se vještačenje povjeri drugom liječniku vještaku psihijatrijske struke.

                        Voditeljica odjela T. B. V. dr. med. spec. psihijatrije je prihvatila navedeni nalaz i također je bila mišljenja da je prisilno zadržanom nužno bolničko liječenje jer, iako isti trenutno prima terapiju, njegovo zdravstveno stanje nije stabilizirano do te mjere da bi se liječenje moglo provoditi izvan bolničkih uvjeta, budući kod istog postoji heteroagresivnost koja bi mogla eskalirati ako se ne bude provodilo bolničko liječenje i uzimanje lijekova pod liječničkim nadzorom, a kako isti nije pristao na bolničko liječenje, predložila je da se odredi prisilna hospitalizacija u skladu sa Zakonom.

                        Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

                      U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

-da je prisilno zadržani doveden 29. travnja 2020. u psihijatrijsku ustanovu u pratnji policije nakon što je zbog agresivnog ponašanja (bacanja stvari, prijetnji, vikanja) narušavao javni red i mir;

-da prisilno zadržani boluje od shizofrenog poremećaja zbog kojeg je ranije liječen u bolnici, te mu je bila ordinirana terapija lijekovima;

-da prisilno zadržani odbija bolničko liječenje i negira postojanje bolesti, da je prestao uzimati ordiniranu terapiju lijekovima u rujnu 2019., da je prestao ići na kontrole, jer je bio mišljenja da mu dio lijekova škodi, pa je uzimao samo lijekove koje je smatrao da su mu korisni; da je uz lijekove konzumirao alkohol i droge (marihuanu), što je dovelo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja

-da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka S. G. G. dr. med. spec. psihijatrije proizlazi da prisilno zadržani zbog shizoafektivnog poremećaja, te psihičke dekompenzacije nema uvida u svoje psihičko stanje i bolest, te da nije sposoban sagledati potrebu za liječenjem i uzimanjem terapije; da se navedena terapija može uzimati samo u bolničkim uvjetima jer se radi o četiri izrazito teška antipsihotika, pa trenutno mora biti pod nadzorom odnosno liječiti se u bolničkim uvjetima; da je stanje prisilno zadržanog trenutno bolje u odnosu na vrijeme prijema, kada je bila jako burna klinička slika, ali da i dalje postoji opasnost da, ukoliko bi se otpustio s bolničkog liječenja i prestao uzimati propisane antipsihotike, svojim ponašanjem ugrozi svoje zdravstveno stanje ili zdravstveno stanje drugih ljudi.

          Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, neosnovani su žalbeni navodi da se zbog zdravstvenih tegoba prisilno zadržani može otpustiti sa bolničkog liječenja jer je iskazao spremnost za izvanbolničkim, ambulantnim liječenjem odnosno da ne postoje uvjeti za prisilni smještaj. Naime, iz izvedenih dokaza, osobito nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je pogoršanje psihičkog stanja prisilno zadržanog nastupilo nakon samoinicijativnog prestanka uzimanja psihijatrijske terapije i prekidom redovnog ambulantnog liječenja i praćenja procjene i preporuke psihijatra, a koje je nužno u liječenju psihičkih bolesti. Okolnosti zbog kojih je prisilno zadržani doveden na psihijatrijsko liječenje, činjenica da je isti nekritičan i bez uvida u svoje stanje, da je potencijalno nepredvidljivog i agresivnog ponašanja uslijed psihotične obrade realiteta, ukazuju da mu je neophodan prisilni smještaj na odjelu psihijatrije, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da postoje razlozi za prisilni smještaj propisani člankom 27 ZZODS.

          Pobijano rješenje doneseno je sukladno članku 37. i članku 39. ZZODS.

          Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 43. stavak 3. ZZODS.

          O troškovima izjavljene žalbe odlučit će prvostupanjski sud.

 

Slavonski Brod, 11. svibnja 2020.

                                                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                                     Dubravka Šimić