Poslovni broj: 23 Gž-480/2019-2

1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz D., OIB: …, protiv tuženice B. D. iz D., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-491/2018 od 22. veljače 2019., 11. svibnja 2020.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-491/2018 od 22. veljače 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. B. iz D., pod poslovni brojem Ovrv.1835/2018 od 30.srpnja 2018.g. i ovršni prijedlog se odbacuje.

II.              Nalaže se tužitelju A. S. OIB: …da naknadi tuženici B. D. OIB: …trošak postupka u iznosu od 3.112,50 kn, u roku od osam dana.“

              Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. U žalbi navodi da je sud odbacio prijedlog za ovrhu jer nema potrebne vjerodostojne isprave, pa ne primjenjuje čl. 446. Zakona o parničnom postupku, odnosno propustio je u parničnom postupku raspraviti je li utuženo potraživanje osnovano i dospjelo.

              Na žalbu je odgovorila tuženica osporavajući žalbene navode tužitelja i predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

              Žalba je osnovana.

              U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19).

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate novčane tražbine u iznosu od 6.475,00 kn s osnova neplaćene nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku.

Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. B. iz D. pod poslovnim broj Ovrv-1835/2018 od 30. srpnja 2018., a protiv kojeg rješenja je ovršenica (sada tuženica) izjavila prigovor.

Odlučujući o prigovoru ovršenice (sada tuženice) protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prvostupanjski je sud svojim rješenjem od 24. rujna 2018., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

Međutim, nakon zaključenja glavne rasprave sud prvog stupnja je osporenim rješenjem ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbacio ovršni prijedlog s obrazloženjem da vjerodostojna isprava, na koju se ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu poziva, nema značaj ni svojstvo vjerodostojne isprave koja je normirana odredbom čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16– dalje: OZ), radi čega ovrhovoditelj nije na temelju takve isprave ovlašten tražiti neposrednu javnobilježničku ovrhu, već je imao mogućnost podnijeti tužbu u parničnom postupku, kao i da nije bilo uvjeta da se ovaj prijedlog tretira sukladno odredbi čl. 446. ZPP-a, odnosno kao prijedlog za izdavanje platnog naloga s obzirom da nije ispunjen glavni uvjet, a to je postojanje vjerodostojne isprave.

Prvenstveno se ističe kako sud prvog stupnja obrazloženje osporenog rješenja posvećuje citiranju odredbi OZ i pitanju je li javni bilježnik mogao donijeti rješenje o ovrsi, iako je pravomoćnim rješenjem od 24. rujna 2018. postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa navedena pitanja nisu relevantna za odlučivanje u ovom parničnom postupku.

U tom smislu se ukazuje na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci pod poslovnim broj Revt 419/16-4 od 15. ožujka 2017., prema kojem da kada sud već nije odbacio prijedlog za ovrhu što bi morao učiniti ako ovršenik nema prebivalište na području županije gdje javni bilježnik ima sjedište, a tim prije ako uopće nema prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske, već je odlučio da će se postupak nastaviti prema pravilima parničnog postupka sukladno odredbama čl. 445.a do čl. 456. ZPP-a pred sudom u kontradiktornom postupku, pitanje je li javni bilježnik mogao donijeti rješenje o ovrsi više nije odlučno jer će se o pitanju postojanja sudske nadležnosti hrvatskog suda i o osnovanosti tražbine odlučivati u tom postupku.

Dakle, kako je prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem od 24. rujna 2018. postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to sud o osnovanosti tražbine odlučuje u parničnom postupku sukladno čl. 451. st. 3. ZPP, a ne može odbaciti ovršni prijedlog kao što je to napravio osporenim rješenjem jer se više ne nalazi u fazi ovršnog postupka.

Nadalje, neosnovano prvostupanjski sud uskraćuje pravnu zaštitu tužitelju pozivom na odredbu čl. 446. ZPP, iako je prethodno svojim pravomoćnim rješenjem nastavio postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga i prešao u fazu parničnog postupka, s time da je sud dužan sukladno odredbi čl. 449. st. 1. ZPP-a u slučaju ako ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, postupak nastaviti po tužbi.

Prema tome, postupajući na gore opisani način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući se u njemu navedeni nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

              Stoga je žalba tužitelja osnovana zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, slijedom čega je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP trebalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

              U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa o gore iznesenome, te će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano i donijeti meritornu odluku o tužbenom zahtjevu.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka se ostavlja za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

Zadar, 11. svibnja 2020.