- 1 -              I Kž 249/2020-4

Broj: I Kž 249/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. R., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12; dalje: KZ/11.-12.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 2020. broj Ik I-314/2020.-12., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Karlovcu je, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.; dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.-19.), zatvorenika S. R., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od šest godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presude Županijskog suda u Puli - Pola od 5. prosinca 2016. broj K-21/2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2017. broj I Kž-106/2017.-12., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-12. Prebivalište zatvorenika na uvjetnom otpustu je B. Ujedno je određeno da uvjetni otpust traje od dana otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne, koji datum će biti određen posebnim nalogom, pa do isteka kazne, odnosno do 14. rujna 2021. Nadalje su, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkama 11. i 12. KZ/11.-19., zatvoreniku određene posebne obveze da se javi Probacijskom uredu P. u roku od tri dana od dana otpuštanja s izdržavanja kazne i da se tom tijelu javlja redovito po  njihovom rasporedu; da se javi Policijskoj postaji P. u roku od tri dana od dana otpuštanja i da se toj postaji javlja dva puta mjesečno; da se javi sucu izvršenja Županijskog suda u Puli - Pola u roku od tri dana od dana otpuštanja, a s napomenom da se tome sudu može dalje javljati kod pomoći nakon otpusta, prema članku 165. ZIKZ-a te mu je određena zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve L. D. (žrtva kaznenih djela zbog kojih je osuđen zatvorenik). Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca Županijskog suda u Puli - Pola.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Karlovcu na ponovno razmatranje i odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s obzirom na to da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju proturječni, a time i nejasni, zbog čega se to rješenje ne može ispitati.

Naime, kako se to pravilno ističe i žalbom državnog odvjetnika, prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja navodi da se zatvorenik pušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od šest godina zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-12., što upućuje na zaključak da je zatvorenik osuđen zbog samo jednog kaznenog djela silovanja. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja najprije se ističe da je za zatvorenika nastupila rehabilitacija i da mu se zbog toga ranija osuđivanost ne može cijeniti u negativnom smislu. Također se utvrđuje da se protiv zatvorenika ne vode drugi kazneni postupci te da je penološki tretman pružio očekivane rezultate pa da se očekuje da će uvjetni otpust imati pozitivan učinak na daljnju resocijalizaciju ovog zatvorenika. No, nakon toga se u obrazloženju navodi, s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela zbog kojih je osuđen i zbog kojih izdržava ovu zatvorsku kaznu, kao i s obzirom na narav kaznenih djela, da je ocjena da kod zatvorenika postoji visok stupanj kriminalnog povrata pa su mu radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju i poticajno djeluju na počinjenje kaznenih djela određene posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točaka 11. i 12. KZ/11.-19.

Prema tome, izreka i obrazloženje su u proturječju u pogledu broja kaznenih djela za koja je zatvorenik osuđen na kaznu zatvora s izdržavanja koje se pobijanim rješenjem uvjetno otpušta jer iz izreke proizlazi da se radi o jednom djelu, dok se u obrazloženju navodi brojnost kaznenih djela (što proizlazi i iz spisu predmeta priložene pravomoćne presude na temelju koje zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina zbog tri kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-12.).

Osim toga, u međusobnom su proturječju navodi obrazloženja o ispunjenju penološke svrhe zbog čega se zatvorenik i uvjetno otpušta s izdržavanja (jedinstvene) kazne zatvora te postojanju visokog stupanja kriminalnog povrata (što ne proizlazi niti iz izvješća Zatvora u G. koji također ističe da je kod zatvorenika kazna ispunila svoju svrhu te da je rizik od kriminalnog povrata nizak).

Stoga je zbog navednih proturječnosti, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenje, nakon čega će donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, ovaj se sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda državnog odvjetnika koji se tiču činjeničnih utvrđenja.

Slijedom navedenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2020.