- 1 -              I Kž 241/2020-4

Broj: I Kž 241/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. M., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi s člankom 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2020. broj Ik I-209/2020.-8., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika A. M.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.; dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. M. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od sedam godina i šest mjeseci koju, zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi s člankom 61. KZ/97., izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2005. broj Kv-I-88/05. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2005. broj I Kž-918/05-3. Navedenom presudom preuzeto je izvršenje strane kazne iz presude Pokrajinskog suda za kaznene stvari u G. od 23. srpnja 2004. broj 5. Hv 81/04., kojom je A. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci zbog zločina teškog razbojništva iz članka 142. stavka 1. i članka 143. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Austrije. Zatvorenik kaznu izdržava u Kaznionici u L., a predviđeni istek kazne je 25. lipnja 2021.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku S. V., navodeći da isto pobija „zbog: svih žalbenih razloga“, a zapravo upire na pravilnost činjeničnih utvrđenja, predlažući „ukinuti pobijano rješenje te ga preinačiti na način da se udovolji zatvorenikovoj molbi, odnosno podredno ukinuti rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti, pri čemu je za takvo svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Žalbom se prvenstveno upire na zatvorenikovu raniju osuđivanost koja u pobijanom rješenju nije točno određena, zbog čega da nije vidljivo je li možda u odnosu na zatvorenika nastupila rehabilitacija.

Premda je točno da nisu određeno navedene zatvorenikove ranije osude zbog kaznenih djela, imajući na umu da je iz izvješća Kaznionice u L. vidljivo da je zatvorenik u ranijem tijeku izdržavanja ove kazne zlorabio pogodnost izlaska s koje se nije vratio, nakon čega je bio u bijegu punih deset godina te je uhićen na temelju I. tjeralice i izručen iz Republike Srbije, prema ocjeni ovog suda, ovaj propust nije od utjecaja na zaključak da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo odbiti.

Osim toga, aktualna razina uspješnosti provođenja programa kod zatvorenika je na razini „zadovoljava“, on ne koristi izvankaznioničke pogodnosti, a procijenjena vjerojatnost kriminalnog povrata je srednja. Imajući na umu i relativno visok ostatak neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, zaključak je i ovog suda da sve navedeno u svojoj ukupnosti, unatoč tome što zatvorenik nije stegovno tretiran te je radno angažiran i ima podršku obitelji, upućuje na zaključak da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika A. M. nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. KZ/11.-19. za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora.

Budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2020.