Poslovni broj: Povrv-1434/2019

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja
E. M. d.o.o Z., OIB: ... zastupan po punomoćniku
S. Š., odvjetnica iz S., protiv tuženika Z. M. OIB.: … iz
D.1 D.2, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne
rasprave dana 11.ožujka 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i osobno
tuženika, dana 8.svibnja 2020.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-4477/2019 od

12.kolovoza 2019. javnog bilježnika N. K. iz S., u cijelosti za glavnicu u iznosu
od 2.137,73 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 229,15 kunu od 18.prosinca 2018. pa do isplate, - na iznos od 229,00 kune od 17.siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.280,00 kune od 18.lipnja 2019. pa do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena, te za trošak ovrhe u iznosu od 412,50
kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.kolovoza 2019. pa do isplate,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-4477/2019 od 12.kolovoza 2019.
javnog bilježnika N. K. iz S., u dijelu ovršnog troška u iznosu od 672,50 kuna,
te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je kod javnog bilježnika N. K. iz S., podnio ovršni prijedlog
kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika
isplatu iznosa od 2.137,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća
svakog pojedinog računa pa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka, te je javni
bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4477/2019 od 12.kolovoza 2019.

2 Poslovni broj: Povrv-1434/2019

Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor
navodeći kako pobija predmetno rješenje u cijelosti jer da je raskinuo ugovor sa prednikom
tužitelja HT d.d.

Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 57/96,
29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio
izvan snage rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-4477/19 od 12.kolovoza 2019. u
dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se
postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga.

Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u izvod otvorenih stavaka,
potvrdu o prebivalištu, Ugovor o ustupu potraživanja, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog
odnosa, Opće uvjete poslovanja tužitelja, račune za utuženo razdoblje, te ostalu
dokumentaciju koja prileži spisu, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka
sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP)
utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Sud je uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa broj …
utvrdio kako je isti zaključen dana 19.veljače 2018. kojim je tuženik postao korisnik fiksne
usluge tužitelja „M. B. dvostruki paket“ koji ugovor je sklopljen na 24 mjeseca, uz
ugovorenu mjesečnu pretplatu u iznosu od 399,00 kuna, te da je potpisom citiranog Zahtjeva
tuženik prihvatio odredbe Općih uvjeta pretplatničkog odnosa.

Nadalje, iz Ugovora o cesiji te ostale dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je na
ovdje tužitelja prednik H. T. d.d. prenio predmetno potraživanje u skladu sa
odredbom čl. 80-87 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“broj 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15; dalje ZOO), pa se navodi da sukladno odredbi čl. 82. ZOO da za ustup
tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o
ustupanju, s tim da činjenica da dužnik sve i da nije obaviješten o ustupanju tražbine novom
vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv
dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine ( Tako i Vs Revt-36/03 od

18.2.2004).

Iz dostavljenog računa za studeni 2018. razvidno je da je tužitelj pružao uslugu tuženiku
za studeni 2018., koja je dospjela 17.12.2018. slijedom čega osnovano potražuje iznos od
229,15 kuna, nadalje, iz računa za prosinac 2018. razvidno je da je tužitelj pružao tuženiku
uslugu za prosinac 2018. koja je dospjela16.1.2019. slijedom čega osnovano potražuje iznos
od 229,00 kuna, nadalje, iz računa za siječanj 2019. razvidno je da je tužitelj pružao uslugu
tuženiku za siječanj 2019. koja je dospjela18.2.2019. slijedom čega osnovano potražuje iznos
od 399,58 kuna, dok je iz račun za svibanj 2019. koji je dospio 17.lipnja 2019. razvidno da se
isti odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

Budući tuženik nije dokazao da je prigovarao visini računa, niti u spisu prileži dokaz da
je isti jednostrano raskinuo ugovor sa tužiteljem na način predviđen u članku 18. Općih uvjeta
niti je utvrđeno da je do raskida ugovora tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora došlo
krivnjom tužitelja, dok iz navoda prigovora proizlazi da je tužitelj obustavio isporuku usluge (
sukladno čl.19 Općih uvjeta) i raskinuo ugovor, to je isti ovlašten temeljem odredbe čl. 18.st.5
OU naplatiti prijevremenu naknadu za raskid pretplatničkog ugovor.

Obzirom nije sporno da je do raskida ugovora došlo zbog neizvršavanja obveza od
strane pretplatnika, a tuženik ničim nije dokazao drugačije, to je isti kao dužnik ugovornog
odnosa dužan ispuniti svoju obvezu u svemu kako ona glasi. Obzirom da je na tuženiku bio
teret dokaza o dokazivanju da nije u obvezi podmiriti predmetni dug, a sukladno odredbi čl.
221a ZPP-a, što isti tijekom cijelog postupka ničim dokazao, pa je tako valjalo tuženika
obvezati na isplatu iznosa od 2.137,73 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

3 Poslovni broj: Povrv-1434/2019

dospijeća računa do pa do isplate, zbog čega je sud temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučio kao pod točkom I izreke presude.

Sukladno odredbi čl. 29. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze
duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je odredbom čl. 183
st. 1 ZOO određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom
za ispunjenje, tako su istom i dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa
do isplate po čl. 29 st. 2 ZOO. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I
izreke presude.

Ovršni trošak održan je na snazi kao pod točkom I izreke, a odnosi se na trošak za
trošak ovršnog prijedloga u iznosu od 312,50 kuna ( 250,00 kuna plus PDV 25 % ) dok nije
održan na snazi za administrativne troškove jer ničim nisu dokazani, te za trošak
javnobilježničke nagrade prema važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih
bilježnika u ovršnom postupku («Narodne novine», br. 57/96, 29/99, 42/00, 133/03, 194/03,
151/04 i 88/05) u iznosu od 80,00 kuna uvećano za PDV od 25% u iznosu od 20,00 kuna što
sveukupno iznosi 412,50 kuna, dok nije održan na snazi za iznos troškova dostave jer su
obuhvaćeni javnobilježničkom nagradom, niti u odnosu na troškove ( potvrda ovršnosti,
dostava rješenja o ovrsi, pribava potvrde ovršnosti, niti izvansudske ovrhe) obzirom je tuženik
izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi slijedom čega isto nije postalo pravomoćno ni ovršno,
pa nisu priznati predmetni predvidivi troškovi.

Na tako određeni trošak, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od
donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi iz čl. 29 ZOO, a temeljem čl. 27 st. 3 OZ-a,
slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke.

Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa
odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku
odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(„Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja
pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju
pripada za sastav podneska od 13.12. 2019. te za pristup na ročište od 21.1.2020. te

11.3.2020. po 25 bodova, odnosno 75 bodova, pomnoženo sa 10,00 kuna sukladno Tbr.50
iznosi 750,00 kuna, uvećano za PDV 25% iznosi 187,50 kuna odnosno sveukupno 1.037,50
kuna.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 8.svibnja 2020.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku