Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 7 P-89/2019-17
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu tog suda Ivanki Ropuš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz V. G., OIB: …, protiv tužene R. H., Ministarstvo, OIB: …, zastupane po O. d. o. u V. G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 24. veljače 2020. godine u nazočnosti tužiteljice i zz tuženika, u smislu odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 8. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u V. G., po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-225/14 od 3. lipnja 2014. godine“.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženoj da tužiteljici vrati iznos isplaćen po osnovi ovrhe u iznosu od 31.013,23 kn sa stanjem 31.10.2018.g. i dalje, uvećan za zakonske zatezne kamate“.
III Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. III izreke ove presude do ukupno zatraženog iznosa od 79.655,00 kn, kao neosnovan.
Obrazloženje
2
Poslovni broj: 7 P-89/2019-17
Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 19. prosinca 2018. godine uputila prijedlog za mirno rješenje spora i izvansudsku nagodbu ODO-u u V. G., što isti ODO svojim očitovanjem broj: N-DO-2004/2019 od 25. siječnja 2019.godine nije prihvatio. Nadalje navodi kako tužbu za proglašenje ovrhe nedopuštenom posl. broj: Ovr-225/2014, od 03. lipnja 2014.godine, temelji na Zakonu o obveznim odnosima članak 231. točka 1.-naknada štete prouzročene kaznenim djelom. Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme predviđeno za zastaru kaznenog progona. Tužiteljica smatra da je taj rok počeo teći 31.12.1997.godine, a istekao je 31.12.2012.godine. ODO u V. G. podnijelo je svoj prijedlog za ovrhu 03. lipnja 2014.godine, dvije godine i pet mjeseci iza zakonom utvrđenog roka i prava za traženje naknade tražbina o kojima je odlučeno u predmetnom ovršnom postupku. ODO u V. G. u svojem odgovoru na prijedlog mirnog rješenja spora, potpuno je zanemarilo činjenicu da je šteta učinjena Državnom proračunu kaznenim djelom, u krivom izračunu Poreza na promet roba i usluga u trgovačkom društvu Š. d.o.o, što je presudno u njezinom slučaju, (članak 231. toč. l. ZOO). Tužiteljica smatra da ova ovrha nema nikakve poveznice s člankom 233. st. l. ZOO-a, pa tvrdnje ODO-a u V. G. u odgovoru na njezin prijedlog nemaju zakonsko utemeljenje. Nepobitna je činjenica da je krivo izračunatim iznosom poreza na promet roba i usluga učinila štetu Državnom proračunu, pa joj je kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi Š. d.o.o., presudom K-243/99 izrečeno uz kaznenu odgovornost i povrat dijela navedenog poreza u zajedničkom sudskom postupku u iznosu 1.593.097,57 kn. Iznos štete Državnom proračunu utvrdila je porezna kontrola, pa je Financijska policija podnijela kaznenu prijavu ODO-u u V. G. Zbog blokade trgovačko društvo Š. d.o.o. nije više moglo podmiriti porezne obveze, pa je pokrenut stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Z. Dakle, porezni obveznik i dužnik je t.d. Š. d.o.o. Općinski sud u V. G. je svojom presudom dosudio njoj povrat dijela poreza na promet roba i usluga u iznosu 1.593.097,57 kn S obzirom da je brisanjem iz sudskog registra t.d. Š. d.o.o., Ministarstvo 19.04.2010.godine izvršilo brisanje svih poreznih dugovanja t.d. Š. d.o.o. Tada su nestale sve tražbine o kojima je odlučeno u ovršnom postupku Ovr-225/2014., od 03. lipnja 2014.godine. Ministarstvo nema od nje osobno potraživanja po toj osnovi, a Ministarstvo i dalje želi naplaćivati nepostojeći otpisani dug. Predlaže Općinskom sudu u V. G. da nakon razmatranja njezinu tužbu proglasi osnovanom, a ovrhu u cijelosti proglasi nedopuštenom. Traži da Općinski sud u V. G. obveže tuženu za povrat uzetog novca ovrhom u iznosu 31.013,23 kn stanje 31.10.2018.g. i dalje, uvećan za zakonske zatezne kamate. Traži povrat sudskih pristojbi u iznosu 15.930,97 kn i troškova u iznosu 31.880,00 kn sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
U odgovoru na tužbu tužena prije svega ističe kako je ovršenica, ovdje tužiteljica, rješenjem Općinskog suda u V. G., posl. broj Ovr-225/14 od dana 23. veljače 2015. godine upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbi članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona, radi utvrđenja da li je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe predmetna odluka. Suprotno navedenom rješenju suda tužiteljica se u tužbi poziva i na odredbe članka 50. stavak 1. točka 5. i 11. Ovršnog zakona. Tužena ujedno navodi da nisu ispunjene pretpostavke određene odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona budući da je navedeni stečajni postupak vođen u vrijeme vođenja kaznenog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, te je tužiteljica bila ovlaštena isto isticati u navedenom kaznenom postupku, a što nije učinila. Nadalje, tužena ističe da predmetni ovršni postupak nije pokrenut radi naplate poreznog duga, već radi naplate novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu postavljenom od strane oštećenika u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužiteljice. Otpis poreznog duga
3
Poslovni broj: 7 P-89/2019-17
trgovačkog društva Š. d.o.o. koji je izvršen tijekom 2010. godine je izvršen isključivo iz razloga što je pravomoćno okončan stečajni postupak nad navedenim trgovačkim društvom i jer je porezni dužnik brisan iz sudskog registra, pa je postupljeno u smislu odredbe članka 137. stavak 1. točka 2. Općeg poreznog zakona. Dakle, dug nije otpisan iz razloga zastare kako to navodi tužiteljica. Nadalje tužena ističe da je temeljem navedene ovršne isprave predmetni dug na ime imovinskopravnog zahtjeva dosuđen R. H., te je tužiteljica bila dužna isti dug podmiriti, a ne brisana trgovačka društva, kako to neosnovano navodi tužiteljica. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice o postojanju razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona. Tužena je osporila i navode tužiteljice o postojanju razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 5. i 11. Ovršnog zakona, a ujedno navodi i to da se u konkretnom slučaju ovrha provodi na temelju ovršne isprave koja je donesena u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužiteljice, a ne protiv trgovačkog društva Š. d.o.o., i kojom je izričito određeno da je tužiteljica dužna podmiriti predmetnu tražbinu ovrhovoditelju, R. H., kao oštećeniku, i to na ime dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva, a ne na ime poreznog duga. Nadalje, tužena navodi da sukladno odredbi članka 233. stavak 1. ZOO-a, a suprotno navodima tužiteljice, zastara potraživanja predmetne tražbine nije nastupila obzirom daje ovršni prijedlog podnesen u danom zakonskom roku od 10 godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti predmetne ovršne isprave, a ista tražbina ovrhovoditelja nije prestala postojati obzirom da predmetna ovršna isprava egzistira u pravnom prometu kao pravomoćna i ovršna sudska odluka. Slijedom svega navedenog, tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice i predlaže da sud odbije isti kao neosnovan.
Sud je tijekom postupka proveo dokaz uvidom u dopis Ministarstva od 21.05.2015. (list 3-4 spisa), presliku presude posl. br. K-243/99 od 2. ožujka 2007. godine (list 5-26 spisa) te uvidom u priklopljene spise ovog suda posl. br. Ovr-225/14 i K-243/99.
Temeljem tako provedenih dokaza ovaj sud nalazi utvrđenim da su tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti neosnovani.
U parnicama radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, tužiteljica, kao i parnični sud vezani su pravnim razlogom i osnovom upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovršnog suda.
Uvidom u priklopljeni ovršni spis ovog suda posl. br. Ovr-225/14 utvrđeno je da je ovršenica, ovdje tužiteljica, rješenjem ovog suda, posl. broj Ovr-225/14 od dana 23. veljače 2015. godine (list 57 spisa br. Ovr-225/14) upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbi članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona, radi utvrđenja da li je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe predmetna odluka. Dovedu li se navodi tužbe tužiteljice s citiranim rješenjem razvidno je da se pored navedene odredbe, a suprotno navedenom rješenju suda, tužiteljica u tužbi poziva i na odredbe članka 50. stavak 1. točka 5. i 11. Ovršnog zakona.
Navodi tužiteljice o postojanju razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona, a koji se odnose na vođenje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom Š. d.o.o., su neosnovani jer nisu ispunjene pretpostavke određene odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona budući da je navedeni stečajni postupak vođen u vrijeme vođenja kaznenog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, te je tužiteljica bila ovlaštena isto isticati u navedenom kaznenom postupku, što nije učinila, a što je utvrđeno uvidom u priklopljeni kazneni spis ovog suda posl. br. K-243/99.
4
Poslovni broj: 7 P-89/2019-17
Nadalje, uvidom u priklopljeni ovršni spis ovog suda posl. br. Ovr-225/14 utvrđeno je da predmetni ovršni postupak nije pokrenut radi naplate poreznog duga, već radi naplate novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu postavljenom od strane oštećenika u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužiteljice. Otpis poreznog duga trgovačkog društva Š. d.o.o. koji je izvršen tijekom 2010. godine je izvršen isključivo iz razloga što je pravomoćno okončan stečajni postupak nad navedenim trgovačkim društvom i jer je porezni dužnik brisan iz sudskog registra, pa je postupljeno u smislu odredbe članka 137. stavak 1. točka 2. Općeg poreznog zakona. Dakle, po utvrđenju ovog suda dug nije otpisan iz razloga zastare kako to navodi tužiteljica. Nadalje, temeljem navedene ovršne isprave predmetni dug na ime imovinskopravnog zahtjeva dosuđen je R. H., te je tužiteljica bila dužna isti dug podmiriti, a ne brisana trgovačka društva, kako to neosnovano navodi tužiteljica. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice o postojanju razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona.
Uvidom u priklopljeni ovršni spis ovog suda br. Ovr-225/14 utvrđeno je da je u predmetnom ovršnom postupku ovaj sud rješenjem o ovrsi odredio ovrhu na mirovini ovršenice, a ovdje tužiteljice, i to na temelju pravomoćne i ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u V. G., posl. broj K-243/99 od dana 27. veljače 2007. godine, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.593.097,57 kuna, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 15.930,97 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi je doneseno na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u V. G., posl. broj K-243/99 od dana 27. veljače 2007. godine, kao ovršne odluke, kojom je ovršeniku određeno da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati ovrhovoditelju kao oštećeniku iznos od 1.593.097,57 kuna. Uvidom u ovršni spis utvrđeno je i to da je ovrhovoditelj je prilikom podnošenja ovršnog prijedloga u prilogu istog dostavio predmetnu ovršnu ispravu na kojoj postoji klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, te se ne može preispitivati valjanost postupka koji je prethodio donošenju ovršne isprave. U konkretnom slučaju radi se o novčanoj tražbini određenoj rješenjem o ovrsi Općinskog suda u V. G., posl. broj: Ovr-225/14 od dana 03. lipnja 2014. godine, a koja je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u V. G. posl. broj: K-243/99 od dana 27. veljače 2007 godine.
U skladu s odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok. U konkretnom slučaju predmetna novčana tražbina s osnove imovinskopravnog zahtjeva zastarijeva u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti presude Općinskog suda u V. G., posl. broj: K-243/99 od dana 27. veljače 2007 godine. Uvidom u priklopljeni kazneni spis ovog suda posl. br. K-243/99 utvrđeno je da je citirana presuda postala pravomoćna dana 17. veljače 2009. godine, a izvršna dana 09. travnja 2009. godine (list 1019-1040 spisa br. K-243/99). Prijedlog za ovrhu je podnesen dana 05. ožujka 2014. godine, dakle, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe članka 233. stavak 1. ZOO-a, a niti je protekao rok po kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Pri tom posebno valja istaći da se novčana tražbina o kojoj je odlučeno predmetnom ovršnom ispravom i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u V. G. posl. broj: K-243/99 od dana 27. veljače 2007. godine, a koja je postala pravomoćna dana 17. veljače 2009. godine, ne može preispitivati s aspekta Općeg poreznog zakona. Po utvrđenju ovog suda u konkretnom slučaju ovdje tužena bila je ovlaštena i legitimirana za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u V. G. posl. broj: K-243/99 od dana 27. veljače 2007 godine. Prigovor
5
Poslovni broj: 7 P-89/2019-17
tužiteljice kako je nastupila zastara poreznog duga se ne može isticati u ovom postupku, koji se vodi radi prisilnog ostvarivanja novčane tražbine utvrđene u kaznenom postupku, već se po utvrđenju ovog suda isti može isticati jedino u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.
U odnosu na navode tužiteljice kako ista nije porezni obveznik već je to trgovačko društvo Š. d.o.o., valja istaknuti da se u konkretnom slučaju ovrha provodi na temelju ovršne isprave koja je donesena u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužiteljice, a ne protiv trgovačkog društva Š. d.o.o., i kojom je izričito određeno da je tužiteljica dužna podmiriti predmetnu tražbinu ovrhovoditelju, R. H., kao oštećeniku, i to na ime dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva, a ne na ime poreznog duga.
Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi utvrđenim da su navodi tužiteljice u tužbi u cijelosti neosnovani budući je novčana tražbina R. H., radi čijeg prisilnog namirenja je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u V. G., posl. broj Ovr- 225/14 od dana 03. lipnja 2014. godine, utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u V. G. posl. broj: K- 243/99 od dana 27. veljače 2007 godine. Stoga su tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe Općinskog suda u V. G., po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-225/14 od 3. lipnja 2014. godine te tužbeni zahtjev kojim traži da joj tužena vrati iznos isplaćen po osnovi ovrhe u iznosu od 31.013,23 kn sa stanjem 31.10.2018.g. i dalje, uvećan za zakonske zatezne kamate, u cijelosti neosnovani te je iste valjalo odbiti i presuditi kao u toč. I i II izreke presude.
Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženoj, koja je u cijelosti uspjela u parnici, su prema prema zatraženom troškovniku, VPS-u (31.013,23 kn) te Odvjetničkoj tarifi (NN 142/12,103/14 i 118/14) priznati troškovi sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, sastava odgovora na tužbu, te zastupanja na ročištima 27.08.2019., 19.11.2019. i 24.02.2020. g. od po 100 bodova za svaku radnju odnosno ukupno 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn iznosi 5.000,00 kn. Tako je tuženoj na ime troškova parničnog postupka priznat i dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. III izreke ove presude), dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troškova odbijen kao neosnovan ( toč. IV izreke presude) .
Slijedom svega navedenog sud je presudio kao u izreci ove presude.
U Velikoj Gorici, 8. svibnja 2020.
Dokument je elektronički potpisan:
IVANKA ROPUŠ
Vrijeme potpisivanja:
08-05-2020
1 3:07:16
DN:
C=HR
O=OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
2.5.4.97^130D48523332323834373339343739 L=VELIKA GORICA
S=ROPUŠ
G=IVANKA
CN=IVANKA ROPUŠ
Sudac
Ivanka Ropuš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.