1              Poslovni broj: K-7/2017-95

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-7/2017-95

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika K B i N Ć, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić, kao zapisničarke u kaznenom postupku protiv okrivljenika V. S., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, nakon javno održane i zaključene rasprave 5. svibnja 2020. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, S. Ž, okrivljenog V. S., te branitelja okrivljenog S. G, odvjetnika u S, a objavljene presude 8. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  je

 

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08)

 

OKRIVLJENIK: V. S. OIB: …, sin pok. I i majke pok. I rođene Č., rođen …. u S, s prebivalištem u S…, državljanin RH, mesar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u TD S. d.d., s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 3.000,00 kuna, bez imovine, oženjen, otac četvero djece od kojih jedno maloljetno, vojsku služio 1975.-1976. u B, drugi kazneni postupak se ne vodi,

 

k r i v j e

 

1. što je u razdoblju od siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u S. kao član uprave-direktor, te osnivač društva I. S. d.o.o. u nakani da sebi pribavi veliku nepripadnu imovinsku korist, protivno odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93- 107/07), prema kojoj je bio dužan brinuti i skrbiti o interesima društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, i nije smio imovinom društva postupati kao da je njegova vlastita, protivno interesima društva I. S

. d.o.o., svjestan da utržak ostvaren u poslovanju prodavaonica društva treba polagati na žiro-račun društva, to nije u cijelosti radio, već je bez ikakve pravne osnove u više navrata utržak u ukupnom iznosu od 670.502,56 kuna neosnovano zadržao za sebe, dok je u poslovnoj dokumentaciji društva zadržani iznos novčanih sredstava tijekom 2008. neistinito prikazao kao navodno uzetu pozajmicu na njegovo ime, koju nije imao namjeru vratiti, već uzeti novčani iznos neosnovano za sebe zadržati, što je i učinio, na koji način je na štetu društva I. S. d.o.o. pribavio sebi nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 670.502,56 kuna,

 

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

 

2. što je dana 15. travnja 2015. u Solinu kao član uprave-direktor društva I. S. d.o.o., iako svjestan da je žiro račun društva u neprekidnoj blokadi od 16. lipnja 2014., te upoznat da prioritet naplate imaju vjerovnici po redu prvenstva prema očevidniku o redoslijedu plaćanja FINE, vršio plaćanje kompenzacijom br. 1/2015 prema društvu S. N. d.o.o. u iznosu od 189.500,00 kuna, znajući da potraživanja predmet kompenzacije nisu dospjela na naplatu, a sve u vrijeme kada je društvo I. S. d.o.o. imalo dospjelih nepodmirenih dugovanja prema drugim društvima i proračunu RH u sveukupnom iznosu od 2.585.666,77 kuna, a koja su imala prvenstvo po redoslijedu naplate,

 

dakle, znajući da je pravna osoba koju zastupa postala nesposobna za plaćanje ispunio tražbinu vjerovnika koji nije imao pravo na ispunjenje u to vrijeme,

 

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva, i to radnjom pod točkom 1. izreke ove presude jedno kazneno djelo-zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju-djelo opisano u članku 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11, a radnjom pod točkom 2. izreke ove presude jedno kazneno djelo-pogodovanja vjerovnika-djelo opisano i kažnjivo po članku 250. stavak 1. KZ/11.

 

Stoga se okrivljenom V. S. najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

 

-za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 246. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11-kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

 

- za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 250. stavak 1. KZ/11-kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Potom se okrivljenik V. S. na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

 

nakon čega se na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom V. S.

 

i z r i č e

 

UVJETNA OSUDA

 

time da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 oduzima se imovinska korist u iznosu od 670.502,56 kuna koju je okrivljeni V. S. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11 opisanog pod točkom 1. izmijenjene optužnice, odnosno pod točkom 1. izreke ove presude.

 

Utvrđuje se da je novčani iznos od 670.502,56 kuna imovina Republike Hrvatske te se nalaže okrivljenikom V. S. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 670.502,56 kuna u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Sukladno članku 58. stavak 1. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom (petnaest dana od pravomoćnosti presude), ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik V. S. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 15.750,40 kn (petnaesttisućasedamstopedeset kuna i četrdeset lipa), od čega se iznos od 13.710,40 kn odnosi na ime naknade financijsko-knjigovodstvenom vještaku, a iznos od 40,00 kn predstavlja putni trošak svjedoka, dok se iznos od 2.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u je 26. srpnja 2016. kod ovog suda podiglo optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-3/2016, Is-DO-13/2016 od 25. srpnja 2016. protiv okrivljenog V. S. zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, i to jednog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela pogodovanja vjerovnika iz članka 250. stavak 1. KZ/11.

 

Iako je rasprava 5. svibnja 2020. održana pred istim vijećem i unutar zakonskog roka od tri mjeseca, vijeće je odlučilo da se rasprava neće sukladno članku 407. stavak 2. ZKP/08 nastaviti već je ista počela iznova.

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu je na raspravi održanoj 5. svibnja 2020. (listovi 920-921 spisa) sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka precizirala činjenični opis kaznenog djela pod točkama 1. i 2. optužnice, odnosno sada izreke presude na način kako je to navedeno u izreci ove presude

 

Izvršene izmjene činjeničnog opisa predmetnih kaznenih djela su predočene okrivljeniku koji je izjavio da je iste razumio.

 

Prilikom očitovanja o optužnici okrivljenik je kazao da se ne smatra krivim u odnosu na kaznena djela koja mu se optužnicom, odnosno izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret te da će iznijeti svoju obranu na kraju dokaznog postupka i da je voljan odgovarati na pitanja.

 

U dokazne svrhe na raspravi je ispitan stalne sudska vještakinja za knjigovodstvo, financije i poreze mr. A. B.

 

Uz suglasnost stranaka u dokazne svrhe pročitan je pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. A. B. od 19. srpnja 2016. (listovi 560-576 spisa), dopuna tog vještačenja od 16. studenog 2017. (listovi 644-693 spisa), usmene dopune vještačenja s rasprava održanih kod Županijskog suda u Splitu 14. ožujka 2018. (listovi 701-702 spisa) i 9. travnja 2019. (listovi 745-746 spisa), te dopuna vještačenja od 16. ožujka 2020. (listovi 893-908 spisa).

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu nije imala primjedbi na pisani nalaz i mišljenje te usmene i pisane dopune vještačenja stalne sudske vještakinje mr. A. B. , dok branitelj je okrivljenika na raspravi od 5. svibnja 2020. naveo da ustraje u primjedbama odnosno prigovoru iznijetom dostavljenom sudu 15. travnja 2020. (listovi 912-913 spisa) te je predložio da se provede novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po drugom financijskom vještaku, a podredno da sud naložiti stalnoj sudskoj vještakinji A. B. da izračuna materijalne troškove poslovanja društva I. S. prema iskazu svjedoka sa zapisnika od 20. veljače 2020. godine.

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu se usprotivila navedenom prijedlogu branitelja okrivljenika navodeći da je svjedokinja G. dala jednu procjenu koja se bazira na pretpostavkama, a temeljena je na kazivanju okrivljenika, čak i za razdoblje kada nije temeljem ugovora o djelu obavljala knjigovodstvene poslove za društvo I. S. d.o.o. Dalje je navedeno kako imenovana svjedokinja nije ukazala na niti jedan materijalni dokaz koji bi potkrijepio njene tvrdnje već se o svemu izjašnjavala paušalno i po njenoj procjeni, a što se tiče izračunavanja plaće koja je zaposlenicima isplaćena na ruke, vještakinji da je bilo naloženo da izračuna temeljem iskaza tih svjedoka koliko im je bila isplaćeno na ruke i svjedoci su na tom dijelu manje više se mogli precizno očitovati. Tužiteljica je dodala kako je logično da se isplata na ruke "na crno" neće nigdje prikazivati u poslovnoj dokumentaciji, dok se troškovi službenog puta trebaju prikazati ukoliko ih se hoće naplatiti, ali isti moraju biti opravdani nalozima svim računima i drugom dokumentacijom pa da se stoga prijedlog branitelja ukazuje neosnovanim i ne bi utjecao na do sada utvrđeno činjenično stanje o kojem će u konačnici svoju odluku donijeti sud.

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka, a uz suglasnost stranaka pregledani su i pročitani Izvaci iz sudskog registra za društvo IS d.o.o. i S. N. d.o.o (listovi 5-10 i 94-96 spisa), Ugovori o pozajmicama br. 1/2008, 2/2008, 3/2008 (listovi 11-13), Odluka o knjigovodstvenom preknjiženju od 04.02.2009. (list 14), Financijske kartice za društvo I. S. d.o.o. (listovi 15-85), Odluka o otpisu potraživanja od 22.05.2015. (list 86), Prijedlog FINE za pokretanje stečajnog postupka nad društvom i Rješenje o obustavi postupka predstečajne nagodbe za društvo I. S. d.o.o. od 13.06.2014. (listovi 89-90), Potvrda FINE o neizvršenim obvezama društva I. S. d.o.o. od 04.06.2014. (list 91), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 11 St-96/2014 od 22.04.2015. (list 103-104), Podnesak V. S. od 14. svibnja 2015. (list 105), Zapisnik i rješenje Trgovačkog suda u Splitu s prilozima broj 11 St-96/2014 (listovi 107-113), Ugovor o pozajmici br. 1/2007 (list 114), Odluka V. S. od 1. siječnja 2008. (list 115), Izvješće o imovini stečajnog dužnika I. S. d.o.o. (listovi 118-119), Analitička bilanca društva I. S. d.o.o. (listovi 120-123), Izvadak iz zemljišnih knjiga (listovi 124-125), Zapisnici društva I. S. d.o.o. o rashodu osnovnih sredstava (listovi 126-128), Odluka o imenovanju povjerenstva za rashod imovine (list 129), Izvješće o imovini stečajnog dužnika I. S. d.o.o. ( list 130), Analitička bilanca i temeljnice društva I. S. d.o.o. (list 131- 139), Zapisnici, rješenje o otvaranju stečajnog postupka i druga dokumentacija iz spisa Trgovačkog suda u Splitu( listovi 141-155), Tablica utvrđenih tražbina za dužnika I. S. d.o.o. (listovi 156-157), Potvrda FINE o blokadi računa i novčanih sredstava te očevidnik o redoslijedu plaćanja za društvo I. S. d.o.o. (listovi 158-201), Očevidnik o danima insolventnosti za društvo I. S. d.o.o. (listovi 202-206), Podaci FINE za društvo I. S. d.o.o. (list 207), Izvaci S. B. za društvo S. N. d.o.o., ugovori o pozajmicama između društva S. N. i I. S. d.o.o. br. 1/2014, 2/2014, 3/2014, 4/2014, 1/2015, 2/2015 i 3/2015 te računi Hrvatskog veterinarskog instituta izdani društvu S. N. d.o.o. i I. S. d.o.o.(list 208-248), Račun društva I. S. d.o.o. (list 249), Pregled po temeljnici društva I. S. d.o.o. (list 250), Izjava o prijeboju br. 1/2015 zaključena između društva S. N. d.o.o. i I. S. d.o.o. (list 251), Financijske kartice društva S. N. d.o.o. (listovi 252-254), Pregledi po temeljnici i blagajnički izvještaj za društva S. N. d.o.o. i I. S. d.o.o. (listovi 255-257), Uplatnice i isplatnice i financijske kartice društva I. S. d.o.o. (listovi 258-265), Izvadak po računu društva I. S. d.o.o. kod C. B. d.d. uz naloge za plaćanje (listovi 266-271), Bilanca, račun dobiti i gubitka, bilješke uz temeljna izviješća i odluka o raspodjeli dobiti za 2000. društva I. S. d.o.o. (list 272-275 ), Bilanca, račun dobiti i gubitka, bilješke uz temeljna izviješća i odluka o raspodjeli dobiti za 2002. društva I. S. d.o.o. (listovi 276-279), Bilanca, račun dobiti i gubitka, bilješke uz temeljna izviješća i odluka o raspodjeli dobiti za 2005. društva I. S. d.o.o. (listovi 280-283), Bilanca, račun dobiti i gubitka, bilješke uz temeljna izviješća i odluka o raspodjeli dobiti za 2006. društva I. S. d.o.o. (list 284-287), Bilanca, račun dobiti i gubitka, bilješke uz temeljna izviješća i odluka o raspodjeli dobiti za 2007. društva I. S. d.o.o. (listovi 288-291), Izvadak po računu društva I. S. d.o.o. kod C. B. d.d. i pregled po temeljnici (listovi 292-309), Odluka o knjigovodstvenom preknjiženju društva I. S. d.o.o. uz pregled po temeljnici (listovi 310-311), Nalozi za plaćanja društva S. N. d.o.o. uz priložene račune i konto kartice kupaca (listovi 312-332), Dokumentacija C. B. d.d. za društvo I. S. d.o.o. (listovi 389-416), Dokumentacija društva S. N. d.o.o. (listovi 429-490), Sporazum o osiguranju novčane tražbine, ugovor o kreditu i jamstvima za društvo I. S. d.o.o. s prilozima (list 493-523), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. Č. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 27. travnja 2016. (listovi 545-547), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. G. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 28. travnja 2016. (listovi 548-550) i iskaz svjedokinje I. G. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu1. lipnja 2017. (listovi 620-622), iskaz svjedokinje M. Č. rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu od 1. lipnja 2017. (listovi 622-623), iskaz privilegirane svjedokinje M. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu1. lipnja 2017. (listovi 623-624), iskaz privilegiranog svjedoka M. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu1. lipnja 2017. (listovi 624-625), iskaz svjedoka T. B. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 14. ožujka 2018. (list 702), iskaz svjedoka D.D. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu14. ožujka 2018. (list 702), iskaz svjedoka T. T. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu14. ožujka 2018. (listovi 702-703), iskaz svjedoka S. T. s rasprave od održane kod Županijskog suda u Splitu14. ožujka 2018. (list 703), dopis A. d.d. od 29. ožujka 2018. zaprimljen kod ovog suda 3. travnja 2018. s prilozima-karticama poslovnog partnera I. S. d.o.o. (list 710-714 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba S.,…, Odjel za mirovinsko osiguranje od 6. travnja 2018. zaprimljeno kod ovog suda 13. travnja 2018.-transakcijama o svim prijavljenim djelatnicima poslodavca I. S. d.o.o. za razdoblje od 01.01.2004. do 31.12.2008. (listovi 715-721 spisa), iskaz svjedoka I. E. s rasprave od 5. ožujka 2019. (listovi 731-732), iskaz svjedokinje J.L.S.s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu15. svibnja 2019. (listovi 753-754), iskaz svjedoka M. J. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu15. svibnja 2019. (list 754), dopis A. d.d. od 18. ožujka 2019. zaprimljen kod ovog suda 20. ožujka 2019. s prilozima-karticama poslovnog partnera I. S. d.o.o. (listovi 734-744 spisa), dopis HZMO od 23. srpnja 2019. (list 775), dokumentacija HZMO, Područna služba u S.: podaci obvezniku uplate doprinosa i potvrde (listovi 777-829), dopis MUP-a RH, Policijske uprave SD, Sektora kriminalističke policije, Kriminalističko-obavještajne službe od 12. kolovoza 2019. (listovi 831-835), iskaz svjedokinje J. B. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (listovi 839-840), iskaz privilegiranog svjedoka Š. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 840), iskaz svjedokinje M. P. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (listovi 840-841), iskaz svjedoka T. B. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 841), iskaz svjedokinje N. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 841), iskaz svjedokinje A. P. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 842), iskaz svjedokinje A.K.O. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 842), iskaz privilegiranog svjedoka Ž. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (listovi 842-843), iskaz svjedokinje P.S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 843), iskaz svjedokinje B. P. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 843), iskaz svjedokinje Đ. T. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (listovi 846-847), iskaz privilegirane svjedokinje M. S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 10. listopada 2019. (list 847), iskaz svjedokinje J.L.S.s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 12. prosinca 2019. (listovi 851-852), iskaz svjedokinje P.S. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 12. prosinca 2019. (list 852), iskaz svjedokinje I. G. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 12. prosinca 2019. (list 853), iskaz svjedokinje M. Č. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 12. prosinca 2019. (listovi 853-854), podaci S. B. d.d. o prometu po tekućem računu P.S.(listovi 855-859), elektronički zapis HZMO od 20. studenog 2019. za P.S. (list 860), dopis O. B. od 9. siječnja 2020. s prilogom-dokumentacijom, prometom po računu klijentice J.L.S.za razdoblje od 1. listopada 2004.-15. ožujka 2010. (listovi 863-885), iskaz svjedokinje K. V. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 20. veljače 2020. (listovi 890-891) te podnesak okrivljenika podnesen po branitelju 15. travnja 2020. (listovi 912-913).

 

Stranke nisu imale primjedbi na naprijed navedene izvedene dokaze.

 

Vijeće je rješenjem na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane da se provede novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po drugom financijskom vještaku, kao i da se naloži stalnoj sudskoj vještakinji A. B. da izračuna materijalne troškove poslovanja društva I. S. prema iskazu ovog svjedoka sa zapisnika od 20. veljače 2020. godine. Naime, vijeće ocjenjuje da je vještakinja A. B. kako u pisanom nalazu i mišljenju tako i u pisanim i usmenim dopunama vještačenja dala odgovore na pitanja koja su od važnosti za rješenje ovog postupka te da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odgovarajuće sudske odluke. Osim toga, vijeće je stava da je svjedokinja I. G. iznijela procjenu koja se na temelji na pretpostavkama prema kazivanju okrivljenika čak i u vrijeme kada ista nije obavljala knjigovodstvene poslove za društvo I. S. d.o.o., a njeno kazivanje nije potkrijepljeno nikakvom materijalnom dokumentacijom.

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, branitelj okrivljenika i okrivljenik osobno nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

 

Na kraju dokaznog postupka, prije uzimanja obrane okrivljenika pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 5. svibnja 2020. godine.

 

Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je na raspravi od 5. svibnja 2020. godine (list 921 spisa) iznio svoju obranu koje prigode je iskazivao kao na raspravi od 15. srpnja 2019. (listovi 772-773 spisa).

 

Prilikom prvog ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 30. ožujka 2016. okrivljeni V. S. nije iznosio obranu niti je odgovarao na pitanja (listovi 528-532 spisa).

 

Iznoseći svoju obranu na raspravi od 15. srpnja 2019. godine okrivljeni V. S. je naveo kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret i da nisu točni navodi predmetne optužnice u odnosu na obje točke. Kazao je kako je 1982. godine otvorio obrt i bavio se prodajom mesa, a 90-ih godina prošlog stoljeća da je osnovao tvrtku u kojoj je osim njega bila zaposlena i njegova supruga M. S. Problemi u poslovanju njegove tvrtke da su se pojavili kada su se na ovom području otvorili veliki trgovački centri pa male mesnice više nisu dobro poslovale. U promatranom razdoblju, odnosno od početka 2004. do kraja 2008. godine u trgovačkom društvu I. S. d.o.o. čiji je osnivač i direktor, odnosno član uprave, da je bilo oko 20 zaposlenih. U inkriminiranom razdoblju svim djelatnicima da je jedan dio plaće isplaćivao na račun, a jedan dio, i to iznosu od 4.000,00 kuna da se svim djelatnicima isplaćivao na ruke. Istaknuo je kako on nije sebi pribavio nepripadajuću imovinsku korist, a iznos koji se navodi u optužnici pod točkom prvom da je upravo novac koji je isplaćen njegovim djelatnicima na ruke na ime dijela plaće od po 4.000,00 kn koji se isplaćivao na ruke. Knjigovodstveno da je to bilo prikazano kao pozajmica. Upravo u svrhu isplate dijela plaće djelatnicima na ruke da je sačinio i potpisao ugovore koji se navode u optužnici jer da je nekako taj manjak morao "zatvoriti". Po njegovom nalogu da je to napravio knjigovođa njegove tvrtke. U to vrijeme da je bilo i kupaca koji su uzimali meso na dug te da se njima izdavao račun, ali da oni račun do danas nisu podmirili. Procjenjuje da su kupci u inkriminiranom razdoblju uzeli na dug robe bez da su dug i platili u iznosu od oko 120.000,00 do 150.000,00 kuna. Nije se mogao izjasniti o tome o kojim osobama odnosno kupcima se radilo jer da više ne posjeduje bilježnicu u kojoj se to evidentiralo. Dodao je kako je ostajao jedan dio neprodanog mesa, dok se jedan dio vraćao u klaonicu, a nešto neprodanog mesa da se zamrzavalo, dok bi se od jednog dijela napravile kobasice, ali naravno da bi ostao i dio mesa koje ne bi bilo upotrebljivo pa da se to pokvareno meso vraćalo A. U razdoblju od siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. misli da su A. uputili 20 do 25 tona pokvarenog mesa.

 

U odnosu na kazneno djelo pod točkom drugom optužnice je izjavio da je on doista 15. travnja 2015. godine bio direktor odnosno član uprave društva I. S. d.o.o. i da mu je bilo poznato da je žiro račun društva u neprekidnoj blokadi od 6. srpnja 2010. godine. Naveo je kako je izvršio plaćanje kompenzacijom broj 1/2015 prema društvu S. N. d.o.o., čiji direktor je bio njegov sin I. S., i to u iznosu od 189.500,00 kuna. Posebno je napomenuo kako je tvrtka I. S. d.o.o. isporučila alat trgovačkom društvu S. N. d.o.o., a da se radilo se o robi vrijednoj 30-ak tisuća kuna. Knjigovodstveno da je prikazano kao kompenzacija u iznosu od 189.500,00 kuna, iako knjigovodstvena vrijednost nije toliko iznosila, i nije se mogao izjasniti koliko je ona tada iznosila. Poznato mu je da je u to vrijeme tvrtka I. S. d.o.o. imala dospjelih nepodmirenih dugovanja prema proračunu Republike Hrvatske i drugim društvima u sveukupnom iznosu od 2.585.666,77 kuna. Također da mu je bilo poznato da postoji očevidnik o redoslijedu plaćanja FINE te da postoji prioritet naplate vjerovnika po redu prvenstva.

 

Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedokinje J.L.S.u kojem je ista navela kako je ona primala plaću iznosu od tri tisuće kuna, i dalje je ostao pri svojoj obrani odnosno tvrdnji da su svi djelatnici primali iznos od četiri tisuće kuna na ruke, a minimalna plaća u iznosu od 1.800,00 do 2.000,00 kuna da im se uplaćivala na njihov račun. Svi djelatnici tvrtke I. S. d.o.o. da su imali istu plaću pa tako i oni djelatnici zaposleni u knjigovodstvu i oni zaposleni u klaonici i u prodavaonici.

 

On i njegova supruga kao zaposlenici tvrtke I. S. d.o.o. da su primali istu plaću kao i drugi djelatnici, pa da im se tako isplaćivalo 4 tisuće kuna na ruke, a ostatak plaće da su dobivali na račun. Istaknuo je kako on kao direktor tvrtke nije uzimao dnevnice, nije prikazivao ni troškove koje je imao kada je odlazio u nabavu stoke, u što spadaju troškovi goriva, hotela i dnevnica. Nije se mogao sjetiti imena svih djelatnika I. S. d.o.o., ali sjeća da su zaposlenici tvrtke bili J.L.S., A. K., dva brata T., djelatnica M., djelatnik V., M. J. kojemu je čak kada je teško obolio od karcinoma i otišao na bolovanje godinu dana (od 2007. do 2008.) unatoč što je i sam bio u financijskim problemima isplaćivao istu plaću koju bi isti imao da je radio. Navedene pozajmice da je zaključio s ciljem da zatvori dugovanja, odnosno pokrije manjak, a to da mu je savjetovao knjigovođa. Tvrtka I. S. d.o.o. da je imala i kredit kod C. B. koja banka je otišla u stečaj i preuzeli su ju Austrijanci. Njegova tvrtka da je prema C. B. zatvorila kredit, ali da je ostao nepodmiren kredit prema Austrijancima, a tvrtka S. N. d.o.o. da je u pet odnosno šest navrata uplatila iznos od po 29.000,00 kuna, odnosno ukupno 190.000,00 kuna Austrijancima na ime kredita kojeg je I. S. d.o.o. imao. Po preporuci svog knjigovođe da je on trgovačkom društvu S. N. d.o.o. prodao alate i to kuke, sjekire, kolica stare 15 do 20 godina i zatvorio je dugovanje, a knjigovodstveno da je prikazana vrijednost toga od 189.500,00 kuna.

 

Nakon što su okrivljeniku predočavaju podaci prikupljeni od strane HZMO Područni ured S. prema kojima njegova supruga M. S. nije evidentirana na popisu zaposlenika, isti je kazao da je iznenađen time i da će on osobno to ići provjeriti, a posebice stoga što mu je to važno radi radnog staža supruge. I dalje tvrdi da je ona bila zaposlenica društva I. S. d.o.o. , a knjigovođa koji mu je preporučio da se knjigovodstveno zatvori onaj dug i pod točkom 1. i 2. izreke presude da je bila I. G.

 

U odnosu na osobne obiteljske prilike okrivljenik je naveo da je oženjen i otac četvero djece od kojih je jedno maloljetno. Živi odvojeno od svoje obitelji u kući u mjestu B. u kući koja je u njegovom vlasništvu, dok je njegova supruga s njihovim maloljetnim sinom, te sinom I. i punoljetnom kćeri živi u kući koja je u njenom izvanknjižnom vlasništvu, dok je njihov sin M. oženjen i živi u podstanarskom stanu. Na kraju je okrivljenik izjavio da njegova mjesečna primanja iznose 3.040,00 kuna, a radi po dva sata dva do tri dana tjedno u trgovačkom društvu S. N. d.o.o. i ta tvrtka da mu uplaćuje socijalno i mirovinsko osiguranje, a do kraja godine namjerava otići u mirovinu.

 

Nakon ovako provedenog postupka, te savjesnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, ovo vijeće smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je okrivljenik V. S. počinio jedno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, i jedno kazneno djelo pogodovanja vjerovnika iz članka 250. stavak 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude pod točkama 1. i 2..

 

Kod obrazlaganja razloga zbog kojih ovo vijeće smatra da je okrivljenik počinio utužena kaznena djela najprije treba ukazati na činjenice koje tijekom postupka nisu bile sporne.

 

U odnosu na inkriminirani događaj pod točkom 1. izreke ove presude tijekom postupka nije bilo sporno da je upravo okrivljenik bio osnivač i ovlašteni potpisnik, odnosno odgovorna osoba društva I. S. d.o.o. te da je vodio cjelokupno poslovanje društva, uključujući i polaganje ostvarenih utržaka. To je u svojoj obrani naveo sam okrivljenik, a potvrdila je i svjedokinja M. S. Osim toga, uvidom u podatke o poslovnom subjektu iz sudskog registra (list 5 spisa) te neslužbeni primjerak povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 14. siječnja 2016. (listovi 6-8 spisa) i povijesni izvadak iz sudskog registra od 17. lipnja 2017. (listovi 94-96 spisa) te od 7. travnja 2015. (listovi 100-102 spisa) utvrđeno je da je V. S. jedini osnivač, član uprave i direktor trgovačkog društva I. S. d.o.o.

 

Tijekom postupka nije bilo sporno ni da okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije na žiro-račun trgovačkog društva I. S. d.o.o. u cijelosti polagao ostvareni utržak ostvaren u poslovanju trgovačkog društva. Navedeno proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije mr. sc. A. B. , kao i usmenih i pisanih dopuna vještačenja imenovane, kao i materijalne dokumentacije, i to financijskih kartica za društvo I. S. d.o.o. (listovi 19-20, 21-22, 23-24, 27 spisa).

 

Nadalje, nije bilo prijeporno ni da je tijekom 2008. godine okrivljenik zaključivao ugovore o pozajmicama, i to 1. siječnja 2008. ugovor o pozajmici broj 1/2008 (list 11 spisa), 30. lipnja 2008. ugovor o pozajmici broj 2/2008 (list 12 spisa) te 31. prosinca 2008. ugovor o pozajmici broj 3/2008 (list 13 spisa). Na navedeno upućuje ne samo okrivljenikova obrana, već i nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. A. B. te citirani ugovori.

 

Obzirom na obranu okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela kao prijeporno postavilo se pitanje da li je isti bez ikakve pravne osnove u više navrata utržak u ukupnom iznosu od 670.502.56 kuna neosnovano zadržao za sebe postupajući s nakanom da sebi pribavi veliku nepripadnu imovinsku korist te da li je isti u poslovnoj dokumentaciji to neistinito prikazao kao pozajmicu i da li je imao namjeru tu pozajmicu vratiti.

 

U pisanom nalazu i mišljenju od 19. srpnja 2016. (listovi 560-576 spisa) stalna sudska vještakinja mr. sc. A. B. je navela kako je u inkriminiranom razdoblju u društvu I. S. d.o.o. uredno prikazivan ostvareni promet-utržak u prodavaonicama vlasništva navedenog društva, ali da utržak ostvaren u poslovanju nije uredno polagan na žiro-račun društva u razdoblju od 2004. do 2007. godine u ukupnom iznosu od 1.759,477,82 kuna. Vještakinja je utvrdila da nije položen u 2004. utržak u iznosu od 167.689,37 kuna, u 2005. u iznosu od 373.863,53 kuna, u 2006. godini u iznosu od 441.394,61 kuna i u 2007. godini u iznosu od 776.530,31 kuna te da je dio nepoloženog utrška kompenziran s neto dobiti iz prethodnih godina i nabavkama u gotovini te u konačnici da je preostao iznos od 1.458.516,61 kuna koji nije položen na žiro-račun društva. Također je vještakinja utvrdila kako u poslovnim knjigama društva da nema uredno evidentiranih nenaplaćenih potraživanja čija prodaja je evidentirana kroz blagajničko poslovanje te da je takvim postupanjem društvu I. S. d.o.o. nastupila šteta u iznosu od 1.458.516,61 kunu, te da je nepoloženi utržak u poslovnim knjigama evidentiran kao pozajmica vlasniku-okrivljeniku, s osnova kojih on nije izvršio povrat sredstava društvu. Tijekom 2007. i 2008. godine da je društvo poslovalo s dobiti, a 2009. s gubitkom.

 

U pisanoj dopuni vještačenja od 16. studenog 2017. (dopuna nalaza i mišljenja listovi 644-659, a privici listovi 660-692 spisa) vještakinja B. je utvrdila kako su u poslovnim knjigama i drugim evidencijama društva I. S. d.o.o. prikazivani troškovi službenih putovanja i to dnevnice, cestarine, troškovi goriva i sl., i to za razdoblje od 2004. do 2008. godine kako je i prikazano u tablici broj 1., ali vještakinja je napomenula kako ne raspolaže analitičkim financijskim karticama iz poslovnih knjiga pa da ne može tvrditi da se baš ti troškovi odnose na okrivljenika. Također, vještakinja je navela kako je u poslovnim knjigama i drugim evidencijama društva I. S. d.o.o. prikazivan otpis robe-mesa i mesnih prerađevina, ali se vještakinja zbog nedostatka poslovne dokumentacije nije mogla očitovati o kojim količinama se radi, s time da su otpisi za svaku godinu počevši do 2004. do 2008. prikazani u tablici broj 2., dok su u tablici broj 3. prikazani iznosi za svaku pojedinačnu godinu od 2004. do 2008. u odnosu na troškove zakupa, ali zbog nedostatka poslovne dokumentacije vještakinja se nije mogla očitovati na koje nekretnine se odnosi taj zakup. Vještakinja je utvrdila kako je okrivljenom u razdoblju od 2004. do 2008. isplaćivana plaća te su u tablici broj 5. prikazani pojedinačni iznosi.

 

Dajući usmenu dopunu vještačenja na raspravi od 14. ožujka 2018. (listovi 701-702 spisa) vještakinja B. je izjavila da ostaje pri svojim ranijim nalazima i mišljenjima dodatno navodeći da je iz priložene dokumentacije u spisu razvidno da su pozajmice pisane kako bi se zatvorilo uzimanje novca iz blagajne koji nije položen na žiro-račun, dok se na temelju konta 4701 iz bruto bilance i druge dokumentacije koja prileži spisu nije mogla očitovati o broju zaposlenika u društvu I. S. d.o.o., ali je navela da je okrivljeniku uredno isplaćivana plaća.

 

Na raspravi održanoj 9. travnja 2019. (listovi 745-746 spisa) vještakinja B. je dopunila svoja prethodna vještačenja navodeći kako joj kao zadatak vještačenja nije bilo naloženo utvrditi da li poslovni odnos s A. utječe na visinu nepoloženog utrška te je u odnosu na dokumentaciju tvrtke A. (listovi 734-744 spisa) navela da se radi o knjigovodstvenoj kartici u kojoj je tvrtka I. S. d.o.lo. kupac, dok se o strukturi samih računa, tj. vrsti usluge nije mogla očitovati jer nije priložen ni jedan primjerak računa. Nakon što su joj predočene transakcije o prijavljenim djelatnicima poslodavca I. S. d.o.o. koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba S. dostavila ovom sudu 13. travnja 2018. (listovi 716-721 spisa) vještakinja je navela kako je T. B. u trgovačkom društvu I. S. d.o.o. kao djelatnik bio prijavljen od 1. travnja 2002. do 30. travnja 2004. te da je istome od 1. siječnja 2004. do 30. travnja 2004. isplaćeno 8.800,00 kuna odnosno mjesečno 2.200,00 kuna bruto, što neto predstavlja iznos od 1.760,00 kuna. Uvidom u dokumentaciju HZMU s lista 719 spisa da je utvrdila kako je S. T. u društvu I. S. d.o.o. bio zaposlen od 15. srpnja 1998. do 6. prosinca 2010. te da je u 2004. i 2005. imao bruto plaću od 26.400,00 kuna za svaku godinu iz čega proizlazi da je imao neto plaću 1.760,00 kuna mjesečno, a koja plaća je bila minimalna u to vrijeme što ne može tvrditi za plaće za razdoblje 2006. i 2007.. U 2008 minimalna plaća u RH da je iznosila 2.687,50 kuna, a u 2006. 2.358,45 kuna. te u 2007. godini 2.420,00 kuna. T. T. da je bio zaposlenik I. S. d.o.o. od 1. lipnja 2004. do 20. srpnja 2005., te od 1. listopada 2006. do 31. ožujka 2009.

 

Nakon što je sud od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured S. 30. srpnja 2019. (listovi 777-829, 832-835 spisa) i od Policijske uprave SD, Sektora kriminalističke policije, Kriminalističko-obavještajne službe 16. kolovoza 2019. (list 831 spisa) pribavio podatke, odnosno imena i adrese prebivališta zaposlenika tvrtke I. S. d.o.o. u inkriminiranom razdoblju, to su svi ti djelatnici i ispitani na raspravi, a nakon čega je vještakinja B. sačinila novu pisanu dopunu vještačenja.

 

U pisanoj dopuni vještačenja od 12. lipnja 2019. (listovi 757-768 spisa) vještakinja B. je navela da bi se nepoloženi utržak umanjio za iznos od 1.474.200,00 kuna (tablica broj 4, kolona broj 6, redak 23) kada bi se uzelo u obzir da su svi zaposlenici u promatranom razdoblju primali dio plaće na ruke, a kada bi se uzelo u obzir da su samo saslušani svjedoci primali dio plaće na ruke da bi se nepoloženi utržak umanjio za iznos od 642.800,00 kuna (tablica broj 5, kolona 6, redak 9) te da je isplata dijela plaće na ruke suprotna zakonskim odredbama jer se na taj način izbjegava plaćanje doprinosa iz bruto plaće na 20% i doprinosa na bruto plaće u iznos od 17,20%.

 

Vještakinja B. je u pisanoj dopuni vještačenja od 16. ožujka 2020. (listovi 893-908 spisa) navela kako je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrdila kako je zaposlenicima „na ruke” na ime plaće isplaćen novčani iznos od 788.014,05 kuna (tablica broj 3, kolona 16, redak 76), a po osnovu isplaćene plaće „na ruke” neobračunati i neuplaćeni porez i prirez na dohodak da iznosi 133.259,66 kuna (tablica broj 3, kolona 21, redak 76).

 

Konačno, na raspravi održanoj 5. svibnja 2020. vještakinja B. je kazala kako ostaje pri svim svojim ranijim nalazima i mišljenjima, te pisanim i usmenim dopunama vještačenja dodatno navodeći da kada je osoba na bolovanju preko 42 dana na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pretpostavka je da je bolesna i da ne može raditi pa u tom slučaju ne može ni primati plaću na ruke. Okrivljenik sebi može isplatiti plaću sukladno ugovoru u radu jer je ujedno i zaposlenik, što znači da prima plaću sukladno ugovoru o radu, a koja je evidentirana od HZMO-a. Prema pravilima financijske struke samo ono što je potkrijepljeno dokumentacijom može se evidentirati kao trošak poslovnog subjekta. Kad bi se kojim slučajem ti troškovi zbrojili oni bi umanjili neto dobit iz prethodnih godina, a ta neto dobit je priznata kao isplata te je ukupni iznos koji iz blagajne nije položen na žiro račun umanjen za te iznose. Naglasila je kako je ona u odnosu na iskaz svjedokinje I. G. već u dopuni vještačenja od 16. ožujka 2020. navela kako je ista kazala da je okrivljeni za potrebe nabavke mesa često putovao te da u poslovnim knjigama nije prikazivao putne troškove, troškove goriva i dnevnice na službenom putu, a prema Zakona o porezu na dobit ako poduzetnik u poslovnim knjigama ne evidentira troškove poslovanja tada će njegova dobit biti veća jer te troškove nije prikazao. U konkretnom slučaju u odnosu na troškove o kojima je govorila svjedokinja I. G. nema materijalne dokumentacije koja bi potkrijepila njene navode.

 

Kako bi se provjerila okrivljenikova tvrdnja s rasprave, odnosno ispitala vjerodostojnost njegove obrane u dijelu u kojem govori da su svi zaposlenici imali istu plaću i da im je svima isplaćivan dio plaće na ruke", te kako bi se utvrdilo da li je okrivljenik cjelokupni novčani iznos naveden u izreci ove presude neosnovano zadržao za sebe, tijekom postupka su saslušani djelatnici tvrtke I. S. d.o.o., a na raspravi od 5. svibnja 2020. su uz suglasnost stranaka pročitani njihovi iskazi, među kojima su i iskazi svjedokinja koje su obavljale knjigovodstvene poslove za navedenu tvrtku.

 

Tako je svjedokinja M. Č. (listovi 545-547 spisa) navela da je u društvu I. S. d.o.o. radila na radnom mjestu knjigovođe od 2009. do sredine 2011. godine te da joj je upravo okrivljenik dostavljao dokumentaciju društva na knjiženje što je ona u knjigovodstvu evidentirala i da je vršila obračun propisanih poreza. U odnosu na utrške koji su ostvarivani u prodavaonicama- mesnicama društva, da joj je okrivljenik dostavljao knjigu popisa u kojoj je on evidentirao ostvareni utržak po danima. Nije joj poznato da li je cjelokupni utržak bio evidentiran u knjizi potpisa obzirom da joj okrivljenik nije dostavljao kopije iz registar kase gdje su se evidentirali svi izdani računi. Koliko se sjeća V. S. da je bio potpisnik po računu društva. Nema neposrednih saznanja o tome tko je polagao ostvareni utržak na račun društva jer tome nije nazočila. Društvo da u 2009. i 2010. nije ostvarivalo dobit i kada je ona došla u društvo da je ono bilo blokirano i u poslovnim problemima. U vrijeme blokade V. S. da je nabavljao određenu robu u gotovini, ali ne zna kojim sredstvima. Naknadno da je ona, sukladno Odluci V. S., koja prileži na listu 14 spisa, evidentirala novčani iznos za koji je roba nabavljena u gotovini i na taj način je zatvorena i obveza koju je okrivljeni imao prema društvu I. S. d.o.o. po osnovu ugovora o pozajmici. Dodala je da je društvo I. S. d.o.o. bilo kreditno zaduženo te da je imalo problema oko otplate kredita. U knjigovodstvenoj dokumentaciji je uočila da je okrivljeni uzimao pozajmice od društva, a da li je iste vratio da ne zna osim onog što je navedeno u naprijed spomenutoj odluci. Društvo da je imalo i osnovna sredstva koja su bila dosta stara i misli da su prodani društvu S. N. d.o.o. Prije nje knjigovodstvene poslove da je obavljala I. G., a koja joj je pomagala u sastavljanju završnih izviješća. Nakon što je osnovano društvo S. N. d.o.o. da je nastavila raditi u njemu. Zna da je društvo S. N. d.o.o. plaćalo kreditne obveze društva I. S. d.o.o. te neke druge račune. U vezi s tim da su zaključili ugovore o pozajmicama, a naknadno svoja potraživanja kompenzirali, a što je sve evidentirano u knjigovodstvenoj dokumentaciji. Dodala je (listovi 622-623 spisa) kako u inkriminirano vrijeme nije radila u društvu I. S. d.o.o. pa nema saznanja o pozajmicama te da je 2015. bila djelatnica društva S. N. d.o.o.. Kazala je (list 854 spisa) kako je njoj plaća bila uplaćivana na račun, te da joj ništa na ime plaće nije bilo isplaćivano „na ruke“ sve dok račun tvrtke nije blokiran. Ona osobno nema saznanja da bi se i drugim djelatnicima plaća isplaćivala na ruke, ili makar dio plaće jer nije vidjela da bi djelatnici dolazili po plaću ili dio plaće u službu u kojoj je radila, a da li se to obavljalo na nekom drugom mjesto ne zna. U odnosu na plaće zaposlenika izjavila da zna da su bile niže, ali ne zna točan iznos, moguće da bile 2.000,00 ili 3.000,00 kuna, a dopušta mogućnost da su bile i minimalne.

 

Svjedokinja I. G. (listovi 548-550 spisa) je navela da je u društvu I. S. d.o.o. temeljem ugovora o djelu obavljala knjigovodstvene poslove tijekom 2007. i 2008., ali samo periodične obračune poreza, statistiku i završni račun, dok ne zna tko je obavljao ostale knjigovodstvene poslove. Kazala je kako je uočila problem s polaganjem ostvarenih utržaka, jer da je iz knjige popisa bilo vidljivo da je roba prodana, a u blagajnu da nije položen novaca. Neuplaćeni utršci da datiraju iz ranijih godina i da se svake godine iz ostvarenog utrška najprije zatvarao iznos ranije nepoloženog utrška. Ovlašteni potpisnik na računu društva da je bio okrivljenik, ali joj nije poznato tko je fizički polagao utržak na račun društva. Dodala je kako joj je okrivljenik govorio kako se nepoloženi utržak odnosi na nenaplaćenu robu, koju je davao kupcima na veresiju, ali nikad nije predočio tko su ti dužnici, kako bi se to propisno moglo evidentirati. Inače, da joj je okrivljenik dostavio ugovore o pozajmicama iz kojih je bilo razvidno da društvo njemu pozajmljuje novčane iznose, a koji su se odnosili na neuplaćene utrške, koje je faktički pretvorio u pozajmice. Društvo da je imalo osnovna sredstva koja su bila dosta stara te da je društvo imalo i kreditnih zaduženja, ali ne zna što je bilo sa tim kreditima. Sjeća se da je društvo 2007. poslovalo s dobiti, ali ne zna u kojem iznosu. Još je navela (listovi 620-622 spisa) kako je razgovarala s okrivljenikom i obrazložila mu zakonske odredbe i rekla da saldo u blagajni ne može stajati na takav način, na što da joj je on odgovorio da ima puno neplaćenih računa i da je preuzeo krivicu na sebe i napravio ugovore o pozajmici u cilju da se pravilno obračuna potraživanje za društvo I. S. d.o.o. da da se obračuna kamata i plati PDV. Naknadno je iskazala (listovi 852-853 spisa) kako je okrivljenik prosječno mjesečno 6 puta odlazio u nabavu mesa, a za razdoblje od 2004. do 2008. godine da nije prikazivan trošak cestarine, dnevnica, noćenja, te je kazala kako je ona izračunala da bi putni troškovi bez cestarine za 2004.g. iznosili 164.000,00 kn, od čega da je evidentirano samo 14.000,00 kn, za 2005. da bi iznosili 155.000,00 kn, a da je prikazano samo 39.000,00 kn. Nadalje, za 2006. godinu da bi ti troškovi iznosili 182.000,00 kn od čega da je evidentirano samo 19.000,00 kn, za 2007. da bi isti iznosili 183.000,00 kn, a da je prikazano 15.000,00 kn, i za 2008. 210.000,00 kn, a da je prikazano 110.000,00 kn. Pojasnila je kako je o podacima vezanim za troškove goriva doznala od okrivljenika koji joj je rekao da je najmanje 6 puta mjesečno odlazio na put po meso. U odnosu na način isplate plaća radnicima kazala je kako su radnicima plaće bile isplaćivane dijelom na račun, a jedan dio da se isplaćivao „na ruke“, ali ne zna o kojim iznosima se radilo, dok se njoj plaća uvijek uplaćivala na račun.

 

Svjedokinja J.L.S.(listovi 753-754 spisa) je kazala da se kao knjigovođa u trgovačkom društvu I. S. bavila fakturiranjem računa te da je njena plaća iznosila oko 3.000,00 kn, i u početku da se ista uplaćivala na račun, a kasnije kad su se pojavile poteškoće u poslovanju tvrtke da se ista isplaćivala „na ruke“. Ne zna koliko je iznosila plaća zaposlenika u inkriminiranom razdoblju ni da li su svi djelatnici bili uredno prijavljeni i da li im se plaća isplaćivala putem računa ili „na ruke“, da bi potom kazala da se ne može sjetiti da li joj se dio plaće ikad isplaćivao na ruke, a dio na račun dok je bila zaposlena u društvu I. S. d.o.o. Potom je izjavila (list 852 spisa) da nije cjelokupni iznos plaće primala na ruke već da joj je jedan dio davao okrivljenik „na ruke“, dok se preostali dio plaće uplaćivao na njen bankovni račun, ali nije se mogla izjasniti o iznosima se radilo. Nije se mogla sjetiti kada je račun tvrtke zapao u blokadu kao ni koji vremenski period je jedan dio plaće primala na ruke.

 

Iz iskaza svjedokinje A.K.O. (list 842 spisa) proizlazi da je ista radila kao knjigovođa u društvu I. S. te da su u to vrijeme svi djelatnici bili uredno prijavljeni na mirovinskom i na zdravstvenom osiguranju. Istaknula je da su radnici jedno vrijeme, dok je zakon to omogućavao, plaću dobivali u gotovini “na ruke” te da su u to vrijeme postojale platne liste na koje bi se svaki djelatnik po primitku plaće u gotovini i potpisivao. Nije se mogla sjetiti nikakvih ugovora o pozajmicama pa tako ne zna ni da li je okrivljeni ikakve pozajmice uzimao i sačinjavao ugovore o pozajmicama. Ne zna da li se nekim zaposlenicima novac davao na ruke na ime dijela plaće, a nakon što je zakonom predviđena obveza isplate plaće putem tekućeg računa. Ona je primala minimalni osobni dohodak za cijelo vrijeme zaposlenja u trgovačkom društvu I. S. d.o.o. i nije dobivala ništa više od toga.

 

Nije se mogla sjetiti da li je prije odlaska u mirovinu bila na bolovanju, a kada joj je predočen podatak prema kojem joj sedam mjeseci ne bi bila isplaćivana plaća kazala je da se ne može o tome izjasniti jer se ne sjeća. Nakon što joj je predočen podatak prema kojem joj je u 2004. i 2005. bila isplaćivana plaća u iznosu od 1.760,00 kuna potvrdila da je to uistinu tako i bilo.

 

Svjedokinja Đ. T. (list 846 spisa) je izjavila da je u financijskom računovodstvu tvrtke I. S. radila 6-7 mjeseci, ali da nije imala doticaj vezano uz obračun i isplatu plaća radnicima. Njoj da se plaća redovito isplaćivala, ne zna kolika je bila visina plaće i misli da je cjelokupni iznos plaće bio isplaćivan na račun.

 

Svjedokinja J. B. (list 840 spisa) je kazala da je dok je radila u društvu I. S. bila uredno prijavljena, da je njena plaća iznosila 2.000,00 do 3.000,00 kn i da joj je bila u cijelosti uplaćivana na račun, te da ne zna da li su drugi bili uredno prijavljeni i koliko je bila njihova plaća.

 

Privilegirana svjedokinja M. S. (list 623-624) je otklonila blagodat nesvjedočenja kao okrivljenikova supruga te je izjavila da je na dug dnevno kupcima prodano mesa u vrijednosti od 300,00-400,00 kn te da su se rijetko ti dugovi podmirivali. Naglasila je da njen suprug nikad nije koristio novac za službene svrhe niti prikazivao trošak goriva i slično, te da je nekoliko puta tjedno na odlazio na put.

 

Dodala je (list 847spisa) kako je bila uredno prijavljena na zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, da je plaću primala redovito, s time da joj je jedan dio u iznosu od 3.500,00-4.000,00 kn isplaćivao „na ruke“, a 1.800,00-2.000,00 kn da se uplaćivao na račun. Dio plaće „na ruke“ da joj je uvijek isplaćivao suprug, a plaća da joj je iznosila oko 6.000,00 kn. Kazala je kako je njen suprug na račun primao plaću od 4.500,00 kn, a ne zna da li je isti što isplaćivao sebi „na ruke“.

 

Okrivljenikov sin, svjedok M. S. (listovi 624-625 spisa) je kazao da o pozajmicama ne zna ništa, osim da je majka ocu prigovarala oko toga. Izjavio je da se meso uzimalo na dug i da se to bilježilo u teku, a uglavnom da je to ostalo neplaćeno.

 

Ž.S., inače brat okrivljenika (listovi 842-843 spisa) je naveo da je u dva navrata bio zaposlen u trgovačkom društvu I. S. d.o.o., i to u vremenu od 1987. do 1988. godine, te od 2003. do 2005. godine, da je bio uredno prijavljen na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Ne zna koliko je ukupno iznosila njegova plaća, ali nešto se uplaćivalo na račun, dok je veći dio plaće da je dok je god bio zaposlen u tvrtci dobivao na ruke i to oko 3.500,00 kuna mjesečno. Roba da se kupcima naplaćivala, ali da je bilo slučajeva kada se u bilježnicu zapisivao i dug kupaca koji su svježe meso uzimali bez da ga odmah plate. Tu bilježnicu da su nakon nove godine bacali, a godišnje da je bilo oko deset tisuća kuna vrijednosti robe koju su kupci uzimali na dug bez da ikada plate.

 

Nakon što su mu je predočen podatak prema kojem je njemu u mjesecu siječnju 2005. obračunata plaća na iznos od 3.344.00 kune, a on je naveo da je cijelo vrijeme dok je bio zaposlen u tvrtci primao minimalni plaću, izjavio je da se zaista toga ne može sjetiti.

 

Privilegirani svjedok, nećak okrivljenika, Š. S. (list 840 spisa) je kazao da je dok je radio u društvu I. S. d.o.o. primao minimalnu plaću od 1.700,00 do 1.800,00 kn, a svaki mjesec još da mu je stric V. S. još isplaćivao „na ruke“ od 2.500,00 do 3.000,00 kn, a njegova ukupna plaća da je bila oko 4.000,00 do 4.500,00 kn, od čega da se dio uplaćivao na račun, a dio isplaćivao „na ruke“.

 

Svjedokinja M. P. (list 840 spisa) je kazala da je u društvu I. S. d.o.o. bila uredno prijavljena, te da je njena plaća bila oko 2.000,00 kn i da joj je plaća u cijelosti bila uplaćivana na račun.

 

Svjedokinja N. K. (list 841 spisa) ja izjavila da je u društvu I. S. bila uredno prijavljena kao djelatnica, da je primala plaću od oko 1.700,00 kn i da joj je plaća u cijelosti bila uplaćivana na račun, ali da je čula da su neki dobivali i dio plaće „na ruke“.

 

Svjedok T. B. (list 841 spisa) je kazao da je u društvu I. S. bio uredno prijavljen, da je primao plaću u iznosu od 2.500,00 kn „na ruke“.

 

Svjedokinja N. S. (list 841 spisa) je kazala da joj je poslodavac I. S. d.o.o. isplaćivao plaću u iznosu od 2.500,00 kn „na ruke“.

 

Svjedokinja A. P. (list 842 spisa) je izjavila da joj je dok je bila zaposlena u društvu I. S. d.o.o. plaća u cijelosti bila uplaćivana na račun, ali nije se mogla sjetiti kolika je bila visina njene plaće.

 

Svjedokinja P.S. (list 843 spisa) je kazala kako je bila uredno prijavljena kao djelatnica u trgovačkom društvu I. S. d.o.o., te da su u knjigovodstvu osim nje radile i gospođe A.K.O. i J.L.S.. Nije joj poznato ništa o ugovorima o pozajmicama koje bi eventualno okrivljeni sačinio. Ne zna da li je u vrijeme dok je bila zaposlena u trgovačkom društvu svim djelatnicima plaća bila isplaćivana na račun. Kada je otišla iz ovog trgovačkog društva nije provjeravala na mirovinskom osiguranju kolika joj je plaća bila prijavljena, a nakon što joj je predočen podatak prema kojem bi njoj bila prijavljena plaća u iznosu od 3.454,73 kuna u 2007. godini, a za 2008. godini 3.480,00 kuna neto, izjavila je da je moguće da je njena plaća bila prijavljena baš na taj iznos i isplaćivana u tim iznosima. Nije se mogla izjasniti o tome da li se dnevni utržak u cijelosti polagao na žiro račun tvrtke.

 

Potom je svjedokinja (list 852 spisa) navela da joj je plaća cijelosti bila uplaćivana na račun u S. B. i to u iznosu od 3.100,00 do 3.200,00 kn.

 

Iz iskaza svjedokinje B. P. (list 843 spisa) proizlazi da je ista mjesec dana radila u društvu I. S. d.o.o., te da joj je plaća iznosila oko 2.500,00 do 2.800,00 kuna i u to vrijeme da je imala račun otvoren u S. B. Nakon što joj je predočen podatak prema kojem bi njena plaća na mirovinskom bila prijavljena na iznos 3.146,00 kuna izjavila je da se zaista ne sjeća.

 

Nadalje, svjedok T. B. (list 702 spisa) je izjavio da je primao plaću od oko 6.000,00 kn, s time da mu je na račun bio uplaćivan minimalac, a ostatak plaće da mu je bio isplaćivan „na ruke“.

 

Svjedoci T. T. (list 703 spisa) i S. T. (list 703 spisa) su kazali primali plaću od oko 6.000,00 kn, te im se iznos od 2.000,00 kn uplaćivao na račun, a 4.000,00 kn da im se isplaćivao „na ruke“.

 

Prema kazivanju svjedoka M. J. (list 754 spisa) njegova plaća je u početku bila manja, a kasnije da je iznosila oko 5.000,00 kn, i to da mu se iznos od 1.800,00 kn uplaćivao na račun, a ostalo isplaćivalo „na ruke“. Ne zna da li su ostali zaposlenici bili uredno prijavljeni, koliko je bilo zaposlenih, kolika je bila njihova plaća i nije mu poznat način na koji se istima isplaćivala plaća.

 

Kazao je da je on kao mesar prodavao i uredno naplaćivao meso i da nije kupcima davao meso na dug.

 

Iz iskaza svjedokinje K. V. proizlazi da je ista bila uredno prijavljena čitavo vrijeme dok je kao trgovac radila u društvu I. S. d.o.o. te da joj je plaća uredno svaki mjesec isplaćivana, i to cjelokupni iznos da se uplaćivao na račun. Nije se mogla sjetiti visine svoje plaće, kao što ne zna na koji način i u kojem iznosu je plaća bila isplaćivana drugim zaposlenicima.

 

U odnosu na dio okrivljenikove obrane da je svim djelatnicima bio dio plaće isplaćivan “na ruke”, za navesti je da su svjedoci J.L.S., M. J. , T. B. , T. T. , S. T. , M. S., Š. S. Ž., S. su potvrdili da im je dio plaće isplaćivan „na ruke", a dio da se uplaćivao na račun, dok su svjedoci N. S. i T. B. kazali da im je plaća u cijelosti isplaćivana „na ruke“.

 

S druge pak strane, svjedoci I. G., Đ. T., J. B., M. P. , N. K,, A. P., P.S., B. P. i K. V. su kazale kako im je cjelokupni iznos plaće uplaćivan na račun, odnosno da im ništa na ime plaće ili dijela iste nije isplaćivano “na ruke”. Svjedokinja I. G. je kazala kako je zaposlenicima dio plaće isplaćivan „na ruke“, a ostatak da se uplaćivao na račun. Svjedokinja M. Č. je kazala da je njoj plaća uplaćivana na račun te da joj ništa nije bilo isplaćivano „na ruke“ sve dok račun tvrtke nije blokiran, a svjedokinja A.K.O. da se zaposlenicima plaća isplaćivala „na ruke“ dok je zakon to omogućavao, a ne zna li je kasnije kad tako bilo nakon što se zakon promijenio.

 

Kada se ima u vidu utvrđenje stalne sudske vještakinje mr. sc. A. B. prema kojem je okrivljenik dio plaće pojedinim zaposlenicima isplaćivao “na ruke”, odnosno na crno, a koje kao stručno i kvalitetno obrazloženo vještačenje prihvaća ovaj sud, to se i iskazi svjedoka J. L. S., M. J. , T. B. , T. T. , S. T. , M. S., Š. S., Ž. S., N. S. i T. B. ukazuju vjerodostojnima zbog čega ih je sud i prihvatio i poklonio im vjeru dok sud odluku nije temeljio na iskazima svjedoka I. G., Đ. T., J. B., M. P. , N. K, A. P., P.S., B. P., K. V., M. Č., a obzirom da su isti protivni rezultatima financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao i ostalih iskazima svjedoka.

 

Iskaz svjedoka Iskaz svjedoka D. D. (list 702 spisa) nije od značaja za ovaj postupak obzirom da isti nije bio zaposlenik tvrtke I. S. d.o.o. u inkriminirano vrijeme.

 

Upravo u svezi s rezultatima dopunskog vještačenja od 16. ožujka 2020. sačinjenog po vještakinji B., te nakon je pribavljena dokumentacija od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i nakon što su ispitani zaposlenici okrivljenikove tvrtke, zastupnica optužbe je izmijenila optužnicu i to u odnosu na iznos kojeg bi okrivljenik neosnovano zadržao pa je tako prvotni iznos od iznos 1.458.016,61 kn umanjen za iznos od 788.014,05 kn. Kako je već navedeno, sud je prihvaćajući kao stručan i kvalitetno obrazložen nalaz i mišljenje vještakinje B., utvrdio da je okrivljenik neosnovano zadržao iznos od 670.502,56 kuna, kojeg nije vratio do danas, već je u poslovnim knjigama isto evidentirano kroz pozajmice okrivljeniku, koje je isti 2015. godine otpisao kao nenaplative zbog zastare (list 86 spisa). Dakle, prihvaćena je izmjena optužnice jer je sud stava kako okrivljenik nije cjelokupni iznos od 1.458.016,61 kn neosnovano zadržao za sebe.

 

Nadalje, u svojoj obrani okrivljenik je pokušao prikazati sudu da je robu davao kupcima na dug, ali takva njegova obrana se ukazuje neosnovanom i usmjerenom ka otklanjanju njegove kaznene odgovornosti zbog čega je sud nije ni prihvatio. Da je roba kupcima doista bila prodavana na dug onda se zasigurno ne bi kroz blagajne prodavaonica okrivljenikove tvrtke evidentiralo da je roba prodana. Osim toga, tijekom postupka nije pribavljen niti jedan dokaz koji bi potkrijepio takvu okrivljenikovu obranu, odnosno nije obrana ponudila materijalnu dokumentaciju u tom smislu kao što nisu navedena ni imena osoba kojima se roba navodno davala na dug. Od svih ispitanih svjedoka jedino su privilegirani svjedoci M. S., M. S. i Ž. S. govorili o tome da se roba davala na dug, dok ostali zaposlenici tvrtke nisu to iskazali pa sud u ne prihvaća iskaze privilegiranih svjedoka M. S., M. S. i Ž. S. u tom dijelu jer su isti kao supruga, sin i brat okrivljenika izravno zainteresirani za ishod ovog postupka i takvim svjedočenjem žele pomoći okrivljeniku ka uklanjanju ili umanjenju njegove kaznene odgovornosti. Jednako tako, ni sudska vještakinja nije utvrdila da bi u poslovnim knjigama postojala evidentirana nenaplaćena potraživanja za prodanu robu. Svjedok M. J. je izričito kazao kako on kao mesar nije nikad kupcima robu prodavao na dug već da je uvijek meso naplaćivao što je u suprotnosti s okrivljenikovom obranom koju sud ne prihvaća već vjeru poklanja iskazu svjedoka J.

 

Braneći se na raspravi okrivljeni je pokušao uvjeriti sud da je dio nepoloženog novca, odnosno utrška ostvarenog u poslovanju društva koristio i u poslovne svrhe, odnosno za službena putovanja na koja je odlazio radi kupovine stoke i stočne hrane.

 

Svjedokinja I. G. je dajući drugi iskaz na raspravi izjavila da okrivljenik nije naplaćivao troškove putovanja (putne troškove, troškove goriva i dnevnice na službenom putu) u inkriminiranom razdoblju iako da je šest puta mjesečno odlazio na put u nabavu robe. Međutim, ova svjedokinja je tijekom 2007. i 2008. za društvo I. S. d.o.o. obavljala knjigovodstvene usluge na temelju ugovora o djelu, a na raspravi je iznijela izračune troškova službenih putovanja okrivljenika za razdoblje u kojem ona nije ni na koji način poslovno surađivala odnosno radila za njegovu tvrtku, već se pozvala na kazivanje okrivljenika. Osim toga, njen iskaz je proizvoljan, utemeljen na posrednim saznanjima, odnosno kazivanju okrivljenika, te nije potvrđen kako materijalnom dokumentacijom tako ni nalazom i mišljenje vještakinje.

 

              Ovdje je potrebno navesti kako je vještakinja B. navela kako prema Zakonu o porezu na dobit ako poduzetnik u poslovnim knjigama ne evidentira troškove poslovanja da će tada njegova dobit biti veća jer te troškove nije prikazao, a u protivnom da su troškovi uredno prikazani da bi dobit bila manja. Nadalje, prema utvrđenju vještakinje B. okrivljenik je u poslovnim knjigama prikazao kompenzacije između ostvarene neto dobiti i obveza za pozajmice, te da se može zaključiti da bi eventualno prikazivanje navedenih troškova umanjilo neto dobit, odnosno da bi ostalo manje neto dobiti za kompenzaciju s pozajmicama. Vještakinja je navela kako u spisu nema vjerodostojne dokumentacije o spomenutim troškovima putovanja, goriva i dnevnica, a što je neophodno za očitovanje o eventualnoj kompenzaciji ovih troškova s dijelom nepoloženog novca na žiro-račun.

 

Stoga sud, osim što ne prihvaća obranu okrivljenika, u ovom dijelu ne prihvaća ni iskaz svjedokinje I. G. jer je isti protivan utvrđenju vještakinje B. te nije potkrijepljen materijalnim dokazima.

 

Osim toga, potpuno je nelogično da okrivljenik novčana sredstva iz nepoloženog utrška koristi „na crno" za troškove službenih putovanja, kada je to mogao evidentirati u poslovnim knjigama u skladu sa zakonskim propisima.

 

U svojoj obrani okrivljenik je naveo da su se poteškoće u poslovanju njegove tvrtke pojavile otvaranjem trgovačkih lanaca kada se prodaja mesa u mesnicama smanjila. Kada se ima u vidu ta njegova tvrdnja onda se sasvim nelogičnim, neživotnim i neodrživim ukazuje da on ide u nabavu robe po šest puta mjesečno kako je to navela svjedokinja I. G.

 

Nije prihvaćena ni okrivljenikova obrana u dijelu u kojem je isti naveo da je imao dosta robe koja se pokvarila i koja nije prodana te koja se prosljeđivala društvu A.. U pisanoj dopuni vještačenja od 15. studenog 2017. vještakinja B. je navela da je u poslovnim knjigama prikazivan otpis robe s osnova kalo rastur, kvar i lom, ali okrivljenik se u ovom postupku tereti da je novac koji je ostvaren prodajom robe neosnovano zadržao za sebe, pa okolnost da je možebitno trebalo otpisati robu nije od značaja niti ima utjecaja na ono za što se okrivljenik tereti, a što je zaključila i vještakinja B.

 

Branitelj okrivljenog je u podnesku-prigovoru na vještačenje od 15. travnja 2020. (listovi 912-913 spisa) naveo kako je svjedok M. J. izjavio da je primao 5.000,00 kn mjesečno od 1.800,00 kn na račun, ali da je vještakinja prikazala kako je imenovani svjedok bio na bolovanju 2005. i 2006. godine, ali da je propustila uvrstiti izjavu okrivljenika da je tom svjedoku nastavio s isplaćivanjem plaće na ruke kao da je radio iako je bio na bolovanju. Nadalje, branitelj je u tom podnesku naveo kako je svjedokinja M. S. izjavila da je za cijelo vrijeme zaposlenja primala plaću na ruke, a činjenica što je bila na bolovanju ne znači da ona nije primala plaću na ruke već eventualno da nije primala plaću na račun.

 

S tim u svezi, potrebno je istaknuti kako zaposlenici koje se nalaze na rodiljnom dopustu ili bolovanju duljem od 42 dana primaju naknadu sukladno važećim propisima od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tako da poslodavac, u konkretnom slučaju I. S. d.o.o., nema nikakvu obvezu zaposlenicima koji ne rade isplaćivati plaću te ukoliko bi ipak isplatio plaću radilo bi se o nezakonitoj isplati koja se ne može smatrati poslovno opravdanim rashodom kao što to nije ni isplaćivanje na crno, „na ruke“ od strane okrivljenog kao odgovorne osobe društva.

 

Vijeće ocjenjuje kako je nedvojbenim tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije u cijelosti polagao utržak ostvaren poslovanjem društva već je novčani iznos od 670.502,56 kuna neosnovano uzeo iz društva i zadržao ga za sebe, a kako bi u poslovnim knjigama pokrio nepoloženi utržak i zadržana novčana sredstva isto je evidentirao kroz zaključene ugovore o pozajmicama tijekom 2008. koje nije namjeravao vratiti. Na zaključak da okrivljenik nije imao namjeru pozajmice društvu vratiti upućuje činjenica da je isti kao direktor tvrtke neposredno prije nego je otvoren stečajni postupak nad društvom, i to baš 22. svibnja 2015. donio odluku kojom je pozajmice otpisao kao zastarjele i nenaplative.

 

Na opisani način okrivljenik je prekršio odredbu članka 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93- 107/07) prema kojoj je bio dužan brinuti i skrbiti o interesima društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, i nije smio imovinom društva postupati kao da je njegova vlastita.

 

Kad bi odgovorne osobe trgovačkih društava postupale na način da ne bi u cijelosti polagale utržak ostvaren poslovanjem društva već određeni novčani iznos neosnovano uzeli iz društva i zadržali ga za sebe, a u poslovnim knjigama pokrili nepoloženi utržak i zadržana novčana sredstva evidentirajući kroz zaključene ugovore o pozajmicama, i kada bi se tako široko toleriralo takvo ponašanje i kada bi se prisvajanje sredstava iz prihoda društva opravdavalo neevidentiranim troškovima goriva, noćenja vezano za službeni put, dnevnica, onda bi nedvojbeno cjelokupno funkcioniranje gospodarstva u uvjetima tržišnog sustava bilo narušeno jer bi se na taj način izigrali vjerovnici društava te bi to predstavljalo bojazan da se pojave brojne zlouporabe.

 

U vrijeme počinjenja kaznenog djela pod točkom 1. izreke presude na snazi je bio Kazneni zakon/97 („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda RH, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu:KZ/97), a inkriminacija u odnosu na taj učin bi predstavljala kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97. U međuvremenu se Kazneni zakon izmijenio pa je bilo potrebno utvrditi da li postoji pravni kontinuitet u odnosu na kazneno djelo te u tom smislu sud drži da je pravni kontinuitet očuvan i sud je prihvatio stav tužiteljstva da je u konkretnom slučaju za okrivljenika blaži KZ/11 te je okrivljenikovo postupanje kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Iako je za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 zapriječena ista kazna, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine do 10 (deset) godina, s tim da bi KZ/97 obzirom na manji zapriječeni opći minimum od 15 dana zatvora bio blaži za okrivljenika, ovo sudsko vijeće je stava kako je KZ/11 ipak blaži za počinitelja. Naime, prilikom ocjene koji je zakon blaži (članka 3. stavak 2. KZ/11) valjalo je voditi računa i o tome da je nakon donošenja KZ/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske donio pravna shvaćanja (broj Su-IVK-4/12-57) o visini neodređenih vrijednosti, prema kojima je KZ/11 blaži za počinitelje jer znatna imovinska korist kod kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 postoji tek kad vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kuna, a ne vrijednost od 30.000,00 kuna koliko je bilo dovoljno za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. Također, treba imati u vidu odredbu članka 87. stavak 29. KZ/11 kojom je definirana imovinska korist, a tijekom postupka je utvrđeno kako je u ovom postupku imovinska korist pribavljena u iznosu od 670.502,56 kuna, dakle radi se o znatnoj imovinskoj koristi i šteti jer prelazi 60.000,00 kuna pa se radi o kaznenom djelu iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Dakle, KZ/11 je blaži zakon jer je po istom zakonu sužen kriminalni okvir, odnosno smanjena je kriminalna količina predmetnog kaznenog djela.

 

Dakle, okrivljeni je počinio kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kako je to i opisano u izreci presude pod točkom 1.

 

Tijekom postupka vijeće nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio i kazneno djelo iz članka 250. stavak 1. KZ/11, kako je to opisano u izreci presude pod točkom 2.

 

Naime, tijekom postupka nije bilo prijeporno da je okrivljeni 15. travnja 2015. bio član uprave-direktor društva I. S. d.o.o., a što je u svojoj obrani naveo sam okrivljenik, a potvrdila je i svjedokinja M. S. te je isto razvidno i iz podataka o poslovnom subjektu iz sudskog registra (list 5 spisa) te neslužbenog primjerka povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 14. siječnja 2016. (listovi 6-8 spisa) i povijesnog izvatka iz sudskog registra od 17. lipnja 2017. (listovi 94-96 spisa) te od 7. travnja 2015. (listovi 100-102 spisa).

 

Nije bilo prijeporno ni da je u vrijeme zaključenja sporne kompenzacije žiro-račun društva I. S. d.o.o. bilo u neprekidnoj blokadi i da su prioritet naplate imali vjerovnici s ukupnim potraživanjima od 2. 579.936,74 kn.

 

Uvidom u Potvrdu FINE o blokadi računa i novčanih sredstava te očevidnik o redoslijedu plaćanja za društvo I. S. d.o.o. od 22. svibnja 2015. (listovi 158-201) utvrđeno je kako je na računima i novčanim sredstvima ovršenika I. S. d.o.o. na dan izdavanja potvrde evidentirano 340 dana neprekidne blokade, odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog nepodmirenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda za plaćanje, a nepodmirene obveze na dan izdavanja potvrde su iznosile 2.585.669,77 kuna.

 

Nesporno je da zaključena kompenzacija br. 1/15 između društva I. S. i društva S. N. d.o.o. vlasništvo okrivljenikovog sina I. S. (listovi 5-10 i 94-96 spisa) nije knjigovodstveno valjana jer međusobna potraživanja nisu bila dospjela.

 

Utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja kompenzacije od 15. travnja 2015. žiro-račun društva I. S. d.o.o. u neprekidnoj blokadi i da prema očevidniku o redoslijedu plaćanja postoji znatan broj vjerovnika čije potraživanje ima prioritet naplate obzirom na red prvenstva s ukupnim potraživanjima od 2.579.936,74 kn.

 

Navedeno proizlazi iz podataka o solventnosti računa društva I. S. d.o.o, očevidnika o redoslijedu plaćanja (listovi 159-201 spisa), kompenzacije 1/2015 od 15. travnja 2015., te ugovora o pozajmicama zaključenih između društva I. S. d.o.o. i S. N. d.o.o. br. 1/2014 od 14. listopada 2014. (list 209 spisa), 2/2014 od 19. studenog 2014. (list 211 spisa), 3/2014 od 27. studenog 2014. (list 213 spisa), 4/2014 30. prosinca 2014. (list 215 spisa), 1/2015 od 30. siječnja 2015. (list 244 spisa), 2/2015 od 27. veljače 2015. (list 246 spisa) i 3/2015 od 8. travnja 2015. (list 246 spisa).

 

Iz navedenih ugovora o pozajmicama, obzirom na rok dospijeća-obveze vraćanja uzetih pozajmica prema društvu S. N. d.o.o, tj. jedne godine od zaključenja ugovora, prema kojima prva pozajmica 1/2014. od 14. listopada 2014. dospijeva 14. listopada 2015. a ostale kasnije, je razvidno da potraživanja društva S. N. d.o.o. u vrijeme zaključenja kompenzacije još uvijek nisu bila dospjela, kao ni račun društva I. S. d.o.o. 1/s1/1 koji je dospijevao na naplatu 30. travnja 2015. Stoga je vijeće stava kako je okrivljenik na opisani način pogodovao trgovačkom društvu svoga sina u naplati, a na štetu ostalih vjerovnika. Na ovaj zaključak upućuje i utvrđenje stalne sudske vještakinje prema kojem predmetna kompenzacija nije knjigovodstveno valjana jer ne postoje međusobno dospjela potraživanja.

 

Naime, vještakinja B. je utvrdila da je blokada računa I. S. da nastupila 6. srpnja 2010. te da zaključena kompenzacija 1/2015 između društva I. S. d.o.o. i S. N. d.o.o. nije financijski knjigovodstveno valjana obzirom da u trenutku zaključenja kompenzacije nije bilo međusobno dospjelih potraživanja. U vrijeme zaključenja kompenzacije da je bilo vjerovnika koji su imali prioritet naplate u ukupnom iznosu od 2.575.936,74 kn. Okrivljeni da je donosio odluke suprotno pravilima struke i da se nije rukovodio manirama dobrog gospodarstvenika već je svojim odluka doveo društvo do nesolventnosti te nije više bilo u mogućnosti plaćati svoje obveze. Nad društvom da je okončan stečajni postupak i da je društvo brisano iz registra poslovnih subjekata.

 

U dopuni vještačenja od 16. studenog 2017. vještakinja B. je navela da je neprekidna blokada računa društva I. S. d.o.o. nastupila 16. lipnja 2014. (list 656 spisa).

 

Na temelju naprijed navedenog nespornim je utvrđeno da je okrivljenik počinio i kazneno djelo pogodovanja vjerovnika iz članka 250. stavak 1. KZ/11 jer je vršio plaćanje kompenzacijom broj 1/2015 prema društvu S. N. d.o.o. u iznosu od 189.500,00 kuna znajući da potraživanja predmet kompenzacije nisu dospjela na naplatu na koji način su oštećeni svi oni koji se nalaze ispred vjerovnika kojem je pogodovano, dakle vršena je naplata vjerovnika protivno redu prvenstva prema očevidniku o redoslijedu plaćanja FINE.

 

              Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog V. S. prema kaznenim djelima koja su predmet ovog postupka, a s obzirom na ranije navedeno i utvrđeno, vijeće ocjenjuje kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je njegovo počinjenje, čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 250. stavak 1. KZ/11.

 

              Vezano za ubrojivost okrivljenika potrebno je navesti kako ona tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje pa stoga vijeće istog drži ubrojivim počiniteljem.

             

Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik V. S. počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

             

              Na strani okrivljenika V. S. ovo vijeće je utvrdilo više olakotnih okolnosti, te su kao takve cijenjene i to činjenica kako se okrivljenik prije, a ni nakon učina ovih kaznenih djela ne pojavljuje kao počinitelj bilo kakvih kaznenih djela (list 925 spisa). Nadalje, vijeće je u obzir uzelo njegovo korektno držanje pred sudom kao i činjenicu da je oženjen i otac četvero djece.

 

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na okrivljenika ispod propisanog minimuma za kazneno djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, ali isto tako da upućuju i na zaključak da se izricanjem uvjetne osude mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije u ovom postupku u odnosu na okrivljenika.

 

Vijeće nije našlo otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

 

Stoga je sud okrivljenom V. S. najprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke na temelju članka 250. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Potom je okrivljenik na temelju članka 246. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema istom izrečena uvjetna osuda time da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

              Po ocjeni ovog suda, ovako odmjerena kazna je u potpunosti primjerena kaznenim djelima, težini kaznenih djela, kao i ugroženosti zaštićenog dobra i osobi okrivljenika te će se izricanjem iste moći ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, te će se moći utjecati i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Tijekom postupka je utvrđeno kako je okrivljeni V. S. kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11 opisanog pod točkom 1. izmijenjene optužnice, odnosno pod točkom 1. izreke ove presude ostvario imovinsku korist u iznosu od 670.502,56 kuna. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a I. E. (listovi 731-732 spisa) koji je bio stečajni upravitelj oštećenog trgovačkog društva I. S. d.o.o. nije na ime buduće stečajne mase postavio imovinskopravni zahtjev, to je na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 oduzeta imovinska korist u iznosu od 670.502,56 kuna.

 

S obzirom na naprijed navedeno, utvrđeno je da je novčani iznos od 670.502,56 kuna imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljenikom V. S. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 670.502,56 kuna u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Sukladno članku 58. stavak 1. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom (petnaest dana od pravomoćnosti presude), ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik V. S. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 15.750,40 kn (petnaesttisućasedamstopedeset kuna i četrdeset lipa), od čega se iznos od 13.710,40 kn odnosi na ime naknade financijsko-knjigovodstvenom vještaku, a iznos od 40,00 kn predstavlja putni trošak svjedoka, dok se iznos od 2.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, koji ukupno iznose 13.710,40 kn, od čega se iznos od 5.055,90 kn odnosi na nagradu vještakinji mr. sc. A. B. za izradu pisanog nalaza i mišljenja od 19. srpnja 2016. 5.055,90 kn, za pisanu dopunu vještačenja od 16. studenog 2017. iznos od 2.488,10 kn, za usmenu dopunu vještačenja s rasprave od 14. ožujka 2018. 240,00 kn, za usmenu dopunu vještačenja s rasprave od 9. travnja 2019. 300,00 kuna, za izradu pisane dopune vještačenja od 12. lipnja 2019. iznos od 2.404,40 kn, za izradu pisane dopune vještačenja od 16. ožujka 2020. iznos od 2.982,00 kn, te za usmenu dopunu vještačenja s rasprave od 5. svibnja 2020. iznos od 240,00 kn.

 

Nadalje, u troškove kaznenog postupka ubrajaju se i putni troškovi i nužni izdaci svjedoka, a sukladno članku 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, a koji u konkretnom slučaju iznose 40,00 kuna imajući u vidu putni trošak za svjedokinju A. P.

 

Prema odredbi iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju radi se o složenom postupku, koji je trajao duže vrijeme, zbog čega je ovaj sud ovu paušalnu svotu okrivljeniku odmjerio u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna), a koji iznos je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.

 

U Splitu 8. svibnja 2020.