1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužitelja N. N. d.o.o., Đ., Ul. g. V. 60, OIB.., zastupanog po punomoćniku I. K. odvjetniku iz O., protiv tuženika P. d.o.o. ,iz Z., S. c. 88a, OIB ..., zastupanog po punomoćniku F. G. odvjetniku iz Z., nakon zaključene glavne rasprave 28. veljače 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. Š. i punomoćnika tuženika F. G., radi predaje u vlasnički posjed i utvrđenja, dana 8. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e

1.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da sa dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak ... k.o. Đ. i to čestica broj .../1 u naravi oranica u D. površine ... j i ... čhv i dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak ... k. o. Č. i to čestica broj ... u naravi oranica S. selo površine ... m2 ukloni stvari i objekte nadzemne plinske
instalacije koje je postavio te taj dio nekretnina slobodan od bilo kakovih svojih stvari ili objekata preda u vlasnički posjed tužitelju, sve u roku od 8 dana.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzroćene parnične troškove u roku od 8 dana.“

2.) Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da postoji stečeno pravo stvarne služnosti na k.č.br. ..., površine ... m2, zemljišnoknjižni uložak broj ... k.o. Č. i k.č.br. .../1 površine ... jutara i
... čhv, zemljišnoknjižni uložak broj ... k.o. Đ., kao poslužnih nekretnina u korist povlasnog plinovoda B. – I. DN 300, na ime tuženika – protutužitelja kao vlasnika plinovoda i to služnost u pojasu širine 10 metara (5 metara lijevo i 5 metara desno od osi plinovoda) u nadzemni stupić katodne zaštite, sve prostorno utvrđeno nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju J. P. od prosinca 2017, koji je sastavni dio presude, što uključuje pravo nesmetanog korištenja, redovitog pregleda, održavanja i popravka plinovoda, sječu drveća i drugog raslinja koje ugrožavaju plinovod za cijelo vrijeme postojanja plinovoda, a tužitelj – protutuženik dužan je trpiti upis ovog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.

 

2. Ovlašćuje se tuženik – protutužitelj da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis prava stvarne služnosti iz točke 1. ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda.

 

3. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da u roku od 8 dana naknadi tuženiku – protutužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

3.) Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi predaje u vlasnički posjed u kojoj navodi da je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak ... k.o. Đ. i to čestica broj .../1 u naravi oranica u D. površine ... j i ... čhv i dijela nekretnine upisane
u zemljišnoknjižni uložak ... k. o. Č. i to čestica broj ... u naravi oranica S. selo površine ... m2. Vlasnik tužitelja istovermeno je i vlasnik trgovačkog društva M. I. N. d.o.o. Đ.. Navedeno trgovačko društvo je na čestici broj .../1 površine ... m2 upisanoj u zemljišnoknjižni uložak ... k. o. Č. izgradilo je moderni objekt tovilišta koje konstantno proširuje svoje kapacitete. Trenutačno postoji potreba za izgradnjom nove ceste širine 6,00 m sve u cilju omogućavanja istovremenog kretanja teretnih vozila u oba smjera. Kako se radi o nagnutom zemljištu uz predmetnu cestu posebna pozornost u projektnoj dokumentaciji posvećena je otjecanju oborinskih voda s manipulativnih površina (što je reguliranoi obvezujućim zakonskim propisima) pri čemu je predviđena izgradnja odvodnog kanala uz lijevu stranu ceste gledajuči u smjeru tovilišta. Zbog nedostatka uređene površinske oborinske odvodnje za vrijeme obilne kiše nastaju erozije tla. Navedeno onemogućuje promet prema tovilištu svinja, a za što je nužna
svakodnevna prometna komunikacija, kako zbog hrane za svinje, tako i zbog ljudi koji tamo rade. Oborine ispiru pjeskoviti tlo sa više okolnih poljoprivrednih površina, nanose ih na cestu te stvaraju muljni sloj od 20 do 40 cm dubine. Na nižim dijelovima ceste nastaju akumulacije vode koje se zadržavaju i nekoliko tjedana zbog nemogućnosti otjecanja vode. Nedostatak kanalske mreže negativno utjeće na poljoprivredne usjeve. Pristupni put i odvodni kanal grade se dijelom na nekretninama u vlasništvu tužitelja za koje radove je tužitelj dao suglasnost društvu M. I. N. d.o.o. Đ.. No, na tom dijelu nekretnina tužitelja nalazi se nadzemni objekt plinske instalacije koja pripada tuženiku, položajno pravo na trasi projektiranog odvodnog kanala. U približnoj istoj zoni samo s druge strane projektirane ceste nalazi se još jedan objekt plinske instalacije koji tužitelja ometa u obrađivanju poljoprivrednog zemljišta u njegovom vlasništvu. Tužitelj je u vrijeme kupnje predmetnih nekretnina u stečajnom postupku stečajnog dužnika Nature agro d.o.o. u stečaju u svibnju 2013. u zemljišnim knjigama provjeravao da li se na predmetnim nekretninama nalazi upisana bilo kakva služnost u korist trećih osoba. Kako je tužitelj utvrdio da na predmetnim nekretninama nije upisana bilo kakva služnost on je načelom zaštite povjerenja iz čl. 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uknjižbom kupljenih nekretnina stekao predmetne nekretnine neopterećene bilo kakvim ograničenim stvarnim pravima za korist trećih osoba. Tužitelju je poznato da se poslovi postavljanja plinovoda, kao poslova od interesa za Republiku Hrvatsku, prosuđuju po pravilima Zakona o izvlaštenju, kojim je propisan i postupak djelomičnog/nepotpunog izvlaštenja koji provodi nadležno upravno tijelo, u kojem postupku se ustanovljava i služnost na teret nekretnine koja je djelomično izvlaštena (tzv. Zakonska služnost iz čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koju se niti ne primjenjuju pravila o služnostima nego pravila o izvlaštenju). Niti o eventualnom postupku izvlaštenja koje provodi nadležno tijelo državne uprave tužitelj nije obaviješten prigodom kupnje predmetnih nekretnina u stečajnom postupku, pa mu se ne može prigovoriti nedostatak dobre vjere da je stekao nekretninu neopterećenu bilo kakvim oograničenim stvarnim pravima za korist trećih osoba. Kako tuženik nema pravni osnov za posjedovanje dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja na kojima se nalaze objekti plinske instalacije koju posjeduje to tužitelj ima pravo zahtijevati da mu se preda taj dio nekretnine slobodan od stvari tuženika (objekata nadzemne plinske instalacije).

Na prijedlog tužitelja sud je proveo postupak osiguranja dokaza očevidom na licu mjesta na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak ... k.o. Đ., čestica broj .../1 u naravi oranica u D. površine ... j i ... čhv i dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak ... k. o. Č., čestica broj ... u naravi oranica S. selo površine ... m2, provođenjem mjerničkog vještačenja radi identifikacije mjesta očevida, te provođenjem građevinskog vještačenja radi utvrđenja postojećeg stanja na opisanim nekretninama.

Na očevidu održanom 17. studenog 2017. djelatnik tuženika L. D. istaknuo je kako je u vlasništvu samo stupić katodne zaštite i plinovod DN 300 B. – K. I. projektiranog tlaka od 50 bara time da stupić katodne zaštite nije postavljen direktno na cijev plinovoda već se nalazipostavljen otprilike 0,7 m desno od smjera plinovoda. U pogledu drugog objekta koji se nalazi u ograđenom prostoru naveo je kako se radi o I.-om priključku, a obzirom se u koridoru plinovoda nalaze i instalacije u vlasništvu I. d.d.

Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je plinovod B. – K. I. DN 300 izgrađen je temeljem građevinske dozvole (Odobrenje za izgradnju) od 2. lipnja 1966 broj 08-316/2-1966, a Rješenjem od 9. listopada 1969. broj UP/I-08-487/1968 odobrena je njegova uporaba, kao i Rješenjem od 9. listopada 1975 broj UP/I-10-1/1975. Od dana izgradnje plinovoda pa do pokretanja ove parnice tuženika nitko nikada nije smetao u njegovu posjedu. Dakle, plinovod je ukopan na čestica broj ... zemljišnoknjižni uložak ... k. o. Č. i na čestici broj .../1 zemljišnoknjižni uložak ... k.o. Đ. preko 40 godina te je tuženik u neprekidnom kvalificiranom posjedu prava stvarne služnosti na tim nekretninama. Tuženik je pred drugim sudovima u identičnoj situaciji uslijed višedestljetnog kvalificiranog posjeda prava služnosti ishodio uknjižbu prava stvarne služnosti uslijed izgradnje plinovoda što samo dokazuje da je izgradnja plinovoda zakonita i da je objekt sasvim legalan. Osim toga, tuženik je u 2010. godini kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar K., Ispostava Đ. evidentirao plinovod u katastru vodova temeljem Geodetskog elaborata za vođenje katastra vodova za magistralni plinovod B. – K. I. DN 300 za područje katastarskih općina Đ., Č., B., S. K.. U smislu odredaba članka 40. st. 1. i st. 2. Zakona o energiji sve fizičke i pravne osobe dužne su omogućiti energetskim subjektima pristup na njihove
nekretnine ako se na njima nalaze objekti i postrojenja energetskog subjekta, a energetski subjekt ima pravo koristiti tuđu nekretninu za potrebe obavljanja svoje djelatnosti. Navodi tužitelja kako imaju problema s transportom robe i ljudi do tovilišta nema nikakvog utjecaja na tuženika i plinovod niti problemi tužitelja obvezuju tuženika da o svom trošku sanira pristup objektu u vlasništvu tužitelja. Upravo je zbog nezakonitih radnji tužitelja tuženik morao intervenirati i prijavljivati nezakonito postupanje tužitelja nadležnim inspekcijama i drugim tijelima uslijed ugrožavanja sigurnosti i funkcioniranja plinovoda.

 

Podneskom od 1. ožujka 2018. tuženik je podnio protutužbu kojom predlaže da sud utvrdi da postoji stečeno pravo stvarne služnosti na k.č.br. ..., površine ... m2, zemljišnoknjižni uložak broj ... k.o. Č. i k.č.br. .../1 površine ... jutara i ... čhv, zemljišnoknjižni uložak broj ... k.o. Đ., kao poslužnih nekretnina u korist povlasnog plinovoda B. – I. DN 300, na ime tuženika – protutužitelja kao vlasnika plinovoda i to služnost u pojasu širine 10 metara (5 metara lijevo i 5 metara desno od osi plinovoda) a, što uključuje pravo nesmetanog korištenja, redovitog pregleda, održavanja i popravka plinovoda, sječu drveća i drugog raslinja koje ugrožavaju plinovod za cijelo vrijeme postojanja plinovoda, a tužitelj – protutuženik dužan je trpiti upis ovog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama, te da ovlasti tuženika – protutužitelja da po pravomoćnosti presude zatraži i ishodi upis prava stvarne služnosti iz točke 1. ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda.

 

              U odgovoru na protutužbu tužitelj u bitnome navodi kako se istom protivi jer nisu ispunjene pretpostavke za zasnivanje stvarne služnosti. Smatra da protutužbeni zahtjev nije materijalno pravno osnovan, a niti opseg služnosi nije u zahtjevu pravilno određen u smislu čl. 33. Zakona o zemljišnim knjigama. Osim toga, tuženik nema pravo utvrđivati postojanje stvarne služnosti kada narav eventualne služnosti ukazuje da se može raditi isključivo o zakonskoj služnosti.

Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo od tuženika tražiti uklanjanje stvari i objekata nadzemne plinske instalacije sa nekretnina tužitelja te ima li tuženik pravo tražiti utvrđenje da postoji stečeno pravo stvarne služnosti.

Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, proveo očevid na licu mjesta, te proveo građevinsko vještačenje po građevinskom vještaku D. M. i mjerničko vještačenje po mjerničkom vještaku J. P.

 

              Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka J. D. B., D.G. i M. E. kao nepotrebne.

 

              Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni i protutužbeni zahtjevi nisu osnovani.

 

O tužbenom zahtjevu.

Člankom 40. st. 1. Zakona o energiji propisano je da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Stavkom 2. istog članka pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i
drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav.

 

              Člankom 4. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (Službeni list SFRJ 26/85 i NN 53/91, u nastavku Pravilnik) propisano je da su dijelovi naftovoda, plinovoda i produktovoda, prema ovom Pravilniku jesu: crpne i kompresorske stanice, čirtačke stanice, pomoćni spremnici i tlačne posude, blok stanice uzduž trase, uređaji katodne zaštite, armature, rateretne stanice, ispušne stanice, mjerne stanice, regulacijske stanice, mjernoregulacijske stanice, druga odgovarajuća
postrojenja, te uređaji i telekomunikacijska mreža koja služi isključivo za potrebe naftovoda, plinovoda i produktovoda.

Člankom 66. Pravilnika propisano je da trasa naftovoda, plinovoda i produktovoda mora biti vidljivo obilježena posebnim oznakama. Razmak između oznaka za obilježavanje cjevovoda ne smije biti veći od 1.000,00 m na ravnom dijelu trase. Oznake za obilježavanje trase cjevovoda postavljaju se na 0,8 m udesno u odnosu prema smjeru protoka medija.

Člankom 111. Pravilnika propisano je da svi djelovi cjevovoda moraju biti zaštićeni od korozije. Antikorozivna zaštita podzemnih cjevovoda sastoji se od pasivne zaštite (izolacija) i aktivne zaštite (katodna zaštita).

Člankom 5. st. 1. Zakona o tržištu plina (NN 28/2013, 14/2014, 16/2017, 18/2018) propisano je da se sigurna opskrba plinom smatra ključnim elementom javne sigurnosti i u smislu ovog zakona predstavlja osiguravanje isporuke plinom i tehničku sigurnost proizvodnje, transporta, skladištenja, distribucije i potrošnje plina.

U odnosu na stup katodne zaštite koji se nalazi na čestici 2561 k.o. Čepelovac valja reći da stup katodne zaštite u skladu s odredbom članka 4. Pravilnika čini dio plinovoda, te se bez uklanjanja plinovoda s čestice 2561 k.o. Č. ne može ukloniti niti stup katodne zaštite kao njegov sastavni dio. Nadalje, s nekretnine se ne može ukloniti niti posebna oznaka kojom je plinovod vidljivo obilježen (trasirka) obzirom je vidljiva obilježenost plinovoda ključna za sigurnosti transporta plina, a što predstavlja ključni element javne sigurnosti.

U pogledu nadzemnog objekta koji se nalazi na čestici 2761/1 k.o. Đ. tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je isti u vlasništvu I. – i. n. d.d.

Tijekom trajanja postupka sud nije mogao utvrditi da je navedeni objekt u vlasništvu I. – i. n. d.d., obzirom iz dopisa I. – i. n.e d.d. od 4. travnja 2018. proizlazi da po dostupnim podacima predmetni nadzemni objekt nije u vlasništvu I. – i. n. d.d., ali vjeruju da se radi o kondeznom loncu izgrađenom na plinovodu DN 300 I. – B. koji je u vlasništvu P. d.o.o.

No, na temelju provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je nadzemni objekt koji se nalazi na čestici .../1 k.o. Đ. u vlasništvu tuženika, pa je primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud utvrdio kako tuženik nije vlasnik navedenog nadzemnog objekta.
              Naime, tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da je tuženik vlasnik navedenog objekta. Tuženik je priznao da je vlasnik objekata na čestici ... k.o. Č.. Sud smatra da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi tuženik priznao vlasništvo jednog nadzemnog objekta dok ne bi priznao vlasništvo drugog nadzemnog objekta ukoliko bi se zaista radilo o objektu u njegovom vlasništvu.

 

              Slijedom iznijetog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao pod točkom 1. izreke presude.

 

              O protutužbenom zahtjevu.

Člankom 4. Zakona o energiji (NN 120/2012, 14/2014, 95/2015, 102/2015, 68/2018) u svrhu zaštite interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom, objekti i infrastruktura u kojima se obavlja prerada nafte i proizvodnja nafte i naftnih derivata, transport nafte i naftnih derivata, luke i terminali za prihvat nafte i naftnih derivata, terminali za ukapljeni naftni plin, skladišta nafte i naftnih derivata, maloprodaja naftnih derivata na otocima i ruralnim (dislociranim) područjima, prijenosna i distribucijska elektroenergetska mreža, objekti u kojima se proizvodi električna energija, objekti u kojima se proizvodi toplinska energija, kogeneracijska postrojenja, terminali za ukapljeni prirodni plin, plinski transportni sustav, skladišta plina te mreže proizvodnih plinovoda, plinski distribucijski sustavi, distribucijski sustavi toplinske energije proglašavaju se objektima od interesa za Republiku Hrvatsku.

Člankom 40. Zakona o energiji (NN 120/2012, 14/2014, 95/2015, 102/2015, 68/2018) propisano je da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. Pravne i fizičke osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.

Člankom 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Odredbama Zakona o izvlaštenju (NN 9/1994, 35/1994, 112/2000, 114/2001, 79/2006, 45/2011, 34/2012, 74/2014), kao i odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN 74/2014, 69/2017, 98/2019) propisano je da se smatra da je interes Republike Hrvatske utvrđen ukoliko je posebnim zakonom propisano da je izgradnja određenih objekata ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske. Navedenim zakonima propisan je i postupak ustanovljavanja služnosti na zemljištu te način provođenja tog postupka, a za što je nadležno upravno tijelo.

Dakle, ograničenje prava vlasništva iz članka 40. Zakona o energiji po svom sadržaju predstavlja zakonsku služnost definiranu odredbom čl. 185. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, već se primjenjuju odredbe zakona kojim je reguliran postupak izvlaštenja.

Temeljem svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje postojanja prava stvarne služnosti na zemljištu tužitelja za potrebe održavanja plinovoda B. – I. DN 300, kako to protutužbom zahtijeva tuženik, pa je protutužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom 2. izreke presude.

              Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a obzirom na postignuti uspjeh u sporu uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu o postavljenom tužbenom zahtjevu, a tuženik u cijelosti izgubio parnicu o postavljenom protutužbenom zahtjevu.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 8. svibnja 2020.

 

SUDAC:

 

Iris Hatvalić-Nemec v. r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pisano, u tri (3) primjerka, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.