Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž-534/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku Osijek, Europska avenija 7
|
||
|
Poslovni broj Gž-534/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari I. tužitelja J.G. iz K., OIB: … i II. tužitelja M.G. iz K., OIB: …, (u daljnjem tekstu: tužitelji), koje zastupa punomoćnik J.T., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Z., OIB: …, i II. tuženika L.u., OIB: …, radi:naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3068/2016-27 od 23. srpnja 2019., 8. svibnja 2020.,
r i j e š i o j e
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbije se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. I.tuženik i II.tuženik dužani su I-tužitelju isplatiti iznos od 10.000,00 kn na ime naknade štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.06.2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. I.tuženik i II.tuženik dužani su II-tužitelju isplatiti iznos od 8.000,00 kn na ime naknade štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.01.2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. I.tuženik i II.tuženik dužni su tužiteljima nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak ovoga postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Svaka stranka snosi svoj trošak.“
Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji u cijelosti zbog razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi u bitnom navode da nisu bili u mogućnosti predujmiti troškove vještačenja zbog slabog imovnog stanja a što je sud mogao utvrditi na temelju rješenja o odobravanju pravne pomoći, a koje rješenje prileži spisu. Nadalje, u žalbi navode da sud nije vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza te da je sud bio dužan po slobodnoj ocjeni donijeti odluku o visini tužbenog zahtjeva, te predlažu da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine, a potražuju i naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u nastavku: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za naknadu imovinske štete nastale na vozilu I. tužitelja J.G., te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti II. tužitelja M.G. i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u odnosu na II. tužitelja M.G..
Prvostupanjski sud je sukladno čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza prometnim i medicinskim vještačenjem, jer tužitelji nisu, u rokovima koji su im više puta produživani, izvršili uplate predujma za navedena vještačenja. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da nema dovoljno stručnog znanja da bez vještačenja utvrdi visinu imovinske i neimovinske štete.
U pravu su tužitelji kada u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odustao od izvođenja dokaza prometnim i medicinskim vještačenjem, jer tužitelji nisu izvršili uplate predujma za navedena vještačenja.
Naime, prvostupanjskom sudu je poznato da su tužitelji slabog imovnog stanja budući da su priložili u spis rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći kojom su oslobođeni sudskih pristojbi.
Osim toga, prvostupanjski sud je imao mogućnost izvesti predložene dokaze iako predujam nije plaćen, te je potom mogao rješenjem strankama naložiti da plate trošak vještačenja sukladno odredbi čl. 153. st. 4. ZPP-a. U vezi s navedenim potrebno je reći da u presudi Europskog suda za ljudska prava (u nastavku: ESLJP) u predmetu S. protiv Hrvatske od 15. ožujka 2018. (Zahtjev br.51472/12) ESLJP smatra da je čl. 153. ZPP-a predviđena određena fleksibilnost glede plaćanja predujma za troškove vještačenja jer propisuje da sud može izvoditi dokaze iako nije položen iznos za provođenje tih dokaza, a u tom slučaju će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati vještaku. Nadalje, ESLJP je ocjenjujući činjenice cjelokupnog predmeta utvrdio da je došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) jer, između ostalog, specifičnim financijskim okolnostima stranke u parničnom predmetu nije posvećena dovoljna pažnja, što je rezultiralo ograničenjem koje je umanjilo samu bit podnositeljevog prava na pristup sudu.
Slijedom navedenoga, pogrešno je postupio prvostupanjski sud kada nije izveo dokaze jer tužitelji nisu uplatili predujmove za prometno i medicinsko vještačenje, pa je time umanjio samu bit prava tužitelja na pristup sudu. Budući da nisu izvedeni dokazi kojima se dokazuju odlučne činjenice, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Iako tužitelje zastupa kvalificirani punomoćnik, prvostupanjski sud će poučiti tužitelje da imaju pravo podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za oslobađanjem od plaćanja predujmova za vještačenja sukladno čl. 4. st. 4. u vezi čl. 12. st. 2. toč a) i čl. 20. toč. 5. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13. i 98/19.).
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren u ovoj ukidbenoj odluci, te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku. Skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da je potrebno na ročištu za glavnu raspravu izvesti dokaze koje su stranke predložile na pripremnom ročištu 9. ožujka 2017. (list spisa 94).
Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP-a). U toj novoj odluci o troškovima postupka, prvostupanjski sud odlučit će o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Slijedom navedenog, na temelju čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 8. svibnja 2020.
Sutkinja
dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.