- 1 -              Poslovni broj: Usž-4345/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4345/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. Š. iz P., koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z. i T. K. iz P., protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u P., P., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-333/2019-8 od 12. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2020.

             

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-333/2019-8 od 12. srpnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u P.-Odjel I. županije, klasa: UP/I-362-02/19-02/85, urbroj: 531-07-1-3-1-19-1 od 5. veljače 2019. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljici, kao investitoru, uklanjanje zgrade izgrađene u dvorištu postojeće zgrade na k.č. 1892/4 k.o. P., i to zgrade, tlo. dim. 8,7 x 3,0 m, visine prizemlja, pokrivene horizontalnom krovnom pločom na kojoj je izgrađen ogradni zid, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

Tužiteljica je protiv osporene presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, navodi kako se radi o objektu koji je u svom izvornom gabaritu identičan postojećem, naime, radilo se o dotrajalom pomoćnom objektu na navedenoj nekretnini, koji je ugrožavao sigurnost ljudi i dobara, zbog čega je tužiteljica, kao vlasnik samostalne stambene cjeline u predmetnoj zgradi, pristupila njegovoj rekonstrukciji kako bi spriječila moguće štetne posljedice. Ističe kako sukladno odredbama Zakona o gradnji nije trebala ishoditi građevinsku dozvolu za opisane radove, slijedom čega je utoliko neosnovan navod tuženika da nije mogla pristupiti građenju predmetne građevine bez pravomoćne građevinske dozvole. Nadalje ističe da se radi o pomoćnom objektu površine 20 m², koji je situiran uz zgradu za koju postoji građevinska dozvola, zbog čega smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je tužiteljica morala, sukladno članku 4. stavku 1. točki 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, gradnji pristupiti temeljem glavnog projekta. Naime, tužiteljica je predmetnu pomoćnu građevinu izvela upravo na temelju glavnog projekta zgrade u kojoj ima situiranu samostalnu građevinsku stambenu cjelinu, a koju okolnost su i tuženik i prvostupanjski sud propustili utvrditi. Nastavno tužiteljica sadržajno citira odredbu članka 4. stavka 1. točku 1. navedenog Pravilnika, zaključujući kako citirana odredba ne stavlja u obvezu investitoru izradu glavnog projekta, već dopušta da se pomoćna građevina izgradi u skladu s glavnim projektom zgrade, a koji postoji kod nadležnog upravnog tijela. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovljeno postupanje i odlučivanje, podredno, istu preinači na način da udovolji tužbenom zahtjevu, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.

Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.), kojom je građenje građevine bez glavnog projekta, odnosno drugog akta sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

Tužiteljica žalbom ne osporava tako utvrđeno činjenično stanje, već tvrdi da je prijepornu pomoćnu građevinu izgradila (rekonstruirala) temeljem glavnog projekta stambene zgrade za koju je izdana građevinska dozvola, smatrajući da je takav glavni projekt dostatan za gradnju u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. alineje 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 79/14., 41/15. i 75/15.). Pritom, međutim, tužiteljica pogrešno tumači navedenu podzakonsku odredbu, prema kojoj se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade, i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine.

Naime, citirana odredba Pravilnika odnosi se na gradnju jednostavnih građevina za koje nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, već samo glavni projekt, koji tužiteljica nesporno nije pribavila.

Glavni projekt pak za građenje građevine za koju se ne izdaje građevinska dozvola reguliran je odredbom članka 73. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.), a prema kojoj se takav projekt izrađuje u skladu s tehničkim propisima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi i uvjeti za građevinu te ne smije biti protivan prostornom planu, dakle, isti nije sadržajno identičan glavnom projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole.

Neosnovano tužiteljica ističe u žalbi i da je pomoćna građevina izvedena temeljem glavnog projekta koji čini sastavni dio građevinske dozvole od 26. veljače 2016., izdane za građenje stambene građevine na predmetnoj k.č.br. 1892/4 k.o. P. (izmijenjene u odnosu na podrum iste zgrade rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 25. siječnja 2017.), jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima sveza spisa, kojem prileže izvodi iz Glavnog projekta-Arhitektonski projekt i građevinski projekt, broj: 38/15 (označen kao sastavni dio građevinske dozvole od 26. veljače 2016.), a iz kojih je razvidno da se građevinska dozvola odnosi isključivo na stambenu, a ne i na predmetnu pomoćnu građevinu.

Kako, dakle, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora, budući je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj upravni spor, jer je njezina žalba odbijena, to je valjalo odbiti i zahtjev za naknadu zatraženih troškova.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 8. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.