- 1 -              I Kž 246/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 246/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. D. zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. travnja 2020. broj Ik I-241/2020-10, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R. D.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika R. D. za uvjetni otpust podnesen osobno, u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13.  i 98/19. – dalje: ZIKZ), s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 13 godina na koju je zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97. osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 28. studenog 2011. broj K-37/10.   

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. D. osobno, bez navođenja žalbenih osnova zbog kojih ju podnosi. Predlaže da ,,Vrhovni sud RH pobije doneseno rješenje, te samim time donese novo kojim mi se odobrava uvjetni otpust, ako sud smatra može mi uz odobrenje uvjetnog otpusta i naložiti mjere sigurnosti“.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nasuprot prigovorima iznesenim u žalbi zatvorenika, prvostupanjski je sud s pravom odbio prijedlog zatvorenika R. D. za uvjetni otpust.

 

Naime, iako je točno da iz podataka sadržanih u Izvješću Kaznionice u L. proizlazi veći broj pozitivnih okolnosti koje su u smislu članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 129/16. – dalje: KZ/11.) relevantne za odluku o uvjetnom otpustu (dosadašnja neosuđivanost, naročito uspješna razina u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, prihvaćanje kazne i izražena kritičnost prema djelu te činjenica da je vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena pri čemu je zatvorenik nagrađivan i pismeno pohvaljivan za svoj rad te nema postupaka u tijeku), prvostupanjski je sud, imajući na umu kako specijalnu, tako i generalnu prevenciju, pravilno zaključio da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Uporište za takav zaključak prvostupanjski sud s pravom, prije svega, nalazi u činjenici da je preostali dio kazne zatvora prevelik u odnosu na izdržanu kaznu. Naime, prilikom ocjene o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust, pored okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11., treba imati na umu i samu svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. Svrha kažnjavanja se, naime, ne sastoji isključivo od utjecaja na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela te od omogućavanja počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već istovremeno i od izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Prema tome, svrha kažnjavanja se ne postiže samo izricanjem i odmjeravanjem adekvatne kazne za počinjeno kazneno djelo, nego i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

Stoga, imajući na umu naprijed navedeno, osobito visinu neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, čiji istek nastupa tek 7. ožujka 2023., zajedno s težinom kaznenog djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.