- 1 -              I Kž 239/2020-4

Broj: I Kž 239/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. Ć. zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2020. broj Ik I-117/2020-8, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika S. Ć..

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu je rješenjem od 9. travnja 2020. broj Ik I-117/2020-8 na temelju članka 159. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu  ZIKZ)  u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.– dalje: KZ/11.)  odbio molbu zatvorenika S. Ć. za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. Ć. osobno, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da mu se odobri uvjetni otpust ili ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvenstveno se ističe kako je zatvorenik u pravu kada navodi da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 158. stavka 2. ZIKZ-a, s obzirom da sjednica vijeća nije zakazana u propisanom roku od mjesec dana od zaprimanja prijedloga za uvjetni otpust. Međutim, navedeni rok je instruktivni i njegovo prekoračenje ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir podatke dobivene od Kaznionice u L. i njihovo mišljenje, zaključio da program izvršavanja kazne zatvora kod zatvorenika za sada nije u potpunosti postigao svrhu kažnjavanja, zbog čega je potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Ovo stoga što iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik u dosadašnjem tijeku izdržavanja kazne pet puta stegovno kažnjavan i to u razdoblju od 2015. do 2018., da se prema njemu u dva navrata primjenjivala posebna mjera održavanja reda i sigurnosti - odvajanje od ostalih zatvorenika - i jednom smještaj na odjel pojačanog nadzora, da zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti te je mišljenje Kaznionice da postoji mogućnost recidiva.

Navedene okolnosti, bez obzira na određene pozitivne pomake tijekom izdržavanja kazne (aktualna razina uspješnosti provođenja programa izvršavanja kazne zatvora sada je procijenjena razinom "uspješan", zatvorenik se pridržava odredbi Kućnog reda, održava higijenu, završio je program osposobljavanja i razne druge radionice, priznaje kazneno djelo i izražava kajanje zbog počinjenog kaznenog djela) te činjenicu da se protiv zatvorenika ne vodi drugi kazneni postupak, nije osuđivan za druga kaznena djela i ima osiguran postpenalni prihvat, kada se dovedu u vezu s ostatkom neizdržane kazne, i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog opravdavaju zaključak da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi zatvorenika da bi on već trebao biti na otvorenom odjelu i koristiti izvankaznioničke pogodnosti, ali da se njega, bez obzira na hrvatsko državljanstvo, tretira kao stranca i različito od ostalih zatvorenika, kao i da mu izvankaznioničke pogodnosti nisu odobrene jer u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište niti boravište niti je ikad živio tu.

Slijedom navedenog, žalba zatvorenika nije osnovana, a s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti  povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavka 4.  ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 8. svibnja 2020.