- 1 -              I Kž 232/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 232/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 2019. broj K-6/2019, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi D. D. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2016.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog D. D. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. D. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2016.

 

Ujedno je, na temelju članka 72. stavaka 1. i 3. KZ/11., optuženom D. D. izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, koja zabrana se odnosi na sve kategorije vozila, u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora, dok je, na temelju članka 72. stavka 7. KZ/11., u vrijeme zabrane upravljanja vozilom uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 31. kolovoza 2016. do pravomoćnosti presude. Na temelju članka 72. stavka 8. KZ/11. određeno je da će sud obavijestiti policiju o presudi kojom je ta sigurnosna mjera izrečena.

 

Također je, na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom D. D. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 95. stavcima 1., 2., 6. i 7. (pravilno bi bilo „na temelju članka 148. stavka 1.“) Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom D. D. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu do 2.000,00 kuna, nagradu stalnog sudskog vještaka dr. sc. V. S. u iznosu od 5.200,00 kuna, naknadu Medicinskom fakultetu u R. na ime obdukcije u iznosu od 4.350,00 kuna, troškove Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić i to na ime analize alkohola i mokraće u iznosu od 750,00 kuna, na ime toksikološkog vještačenja u iznosu od 4.010,00 kuna, na ime dopune toksikološkog vještačenja u iznosu od 6.820,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku I. G. u iznosu od 320,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku dr. sc. D. B. u iznosu od 2.500,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku dipl. ing. A. R. u iznosu od 2.840,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. K. R. u iznosu od 3.824,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku prof. H. S. V. u iznosu od 3.386,00 kuna, dok će se za ostale troškove donijeti posebno rješenje.

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom D. D. izrekne kazna zatvora bez primjene odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.)., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

S pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine kazne nije trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne te da je kaznu trebao izreći u okviru zakonom propisanog minimuma i maksimuma kazne zatvora predviđene za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u izrečenoj kazni nisu u dovoljnoj mjeri došli do izražaja svi podaci relevantni za odmjeravanje kazne te da se istom neće moći adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja.

 

Utvrđujući okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, činjenicu da se protiv optuženika ne vodi drugi kazneni postupak, da je otac jednog maloljetnog djeteta, kao i posebno izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te pogoršanje psihofizičkog stanja optuženika nakon počinjenja djela. Također je olakotnim cijenio protek vremena od počinjenja djela, okolnost da optuženik u međuvremenu nije upravljao motornim vozilima te da se i dalje liječi od ovisnosti od opijatima. S druge strane, osim same društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, posebno otegotnih okolnosti nije našao.

 

Međutim, s pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da u konkretnoj situaciji iznesene olakotne okolnosti, kako pojedinačno, tako niti u njihovoj ukupnosti, ne predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje su, u skladu s člankom 48. stavkom 2. KZ/11., pretpostavka za ublažavanje kazne. U tom pravcu žalitelj opravdano ističe da bi optuženikovo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela imalo svoj puni značaj u slučaju da je optuženik pored iskazanog kajanja priznao počinjenje kaznenog djela što bi dodatno ukazivalo na njegovu svijest o štetnosti i opasnosti njegovog ponašanja. Međutim, optuženik je upravo suprotno, obranom poricao počinjenje kaznenog djela, a to je, radi provjere njegovih navoda i utvrđivanja činjeničnog stanja, utjecalo na tijek, a posebice na duljinu trajanja predmetnog kaznenog postupka. Na taj je način i okolnost proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, koju je prvostupanjski sud također cijenio olakotnom, izgubila svoj puni značaj, kako se to osnovano ističe žalbom.

 

Isto tako, s pravom žalitelj tvrdi da kroz izrečenu kaznu zatvora nisu u potpunosti došle do izražaja težina i okolnosti počinjenog kaznenog djela. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud trebao više cijeniti činjenicu da je optuženik inkriminiranim postupanjem pokazao upornost u nepoštivanju prometnih propisa i viši stupanj kriminalne volje, kršeći više blanketnih normi Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,,Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15.). Naime, optuženik je proglašen krivim što je upravljao osobnim automobilom pod aktivnim utjecajem dvije vrste droga i lijeka koji se koristi za liječenje ovisnosti o opijatima zbog čega je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje, a vozačke sposobnosti su mu bile bitno smanjene, te u takvom stanju, nailaskom na obilježeni pješački prijelaz, nije vozio takvom sigurnosnom brzinom da ne ugrožava pješake odnosno da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, uslijed čega je osobnim vozilom udario u pješakinju kojom prilikom je ista zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je preminula. Prema tome, državni odvjetnik žalbom opravdano ističe da se optuženik uporabom opojnih sredstava svojom voljom doveo u stanje u kojem gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad upravljanjem motornim vozilom, ne mareći pritom za posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti sudjelovanjem u prometu, a to samo dodatno potvrđuje njegov odnos prema mogućnosti nastanka ovako teških posljedica.

 

Sve naprijed iznesene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, djelu daju veću težinu i upućuju na zaključak da se radi o počinitelju kojemu je potrebno izreći oštriju društvenu osudu od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud.

 

Stoga, ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. ovisi proces individualizacije kazne, ovaj drugostupanjski sud kaznu zatvora u trajanju od tri godine smatra primjerenom kako okolnostima kaznenog djela tako i osobi samog počinitelja kao i da će se upravo takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom. Naime, navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio obitelji oštećenice i društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.

 

Slijedom svega iznesenoga, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o kazni pa je, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.-19., nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19. i članka 482 ZKP/09-19 odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.