Broj: Rev-x 362/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. R., II-tužitelja S. R., III-tužitelja D. R., svi iz S., IV-tužitelja Z. R. iz S.,  i V-tužiteljice I. R. iz Š., zastupani po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., protiv tuženika I. V. iz S., zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-63/12 od 23. listopada 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. P2-1796/10 od 20. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2014.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik isplatiti tužiteljima iznos 192.970,60 sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to označeno u točki I. odluke suda prvog stupnja, te naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 28.431,12 kn (točka II. izreke) .

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko 6.890,00 kn do iznosa 192.970,60 kn te je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos 186.080,60 kn odbijen kao neosnovan, s tim da su na nepobijani dio (6.890,00 kn) dosuđene zatezne kamate koje teku na 130,00 kn za svaki mjesec, a kako je to označeno u točki I. presude suda drugog stupnja. Ujedno je tuženiku naloženo tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 13.767,75 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 25/13 – dalje: ZPP), a zbog materijalnopravnog pitanja o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.   Predlažu reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku te potvrditi prvostupanjsku presudu ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, a isto tako ne radi se sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja radnog odnosa, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP, pa nije dopuštena revizija niti prema odredbi toč. 2. i 3. istog stavka.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja kao vlasnika stana za naknadu štete u vidu izmakle koristi (čl. 155. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91, 73/91 ,3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana kojeg je bez pravne osnove koristio tuženik.

Ocjenjujući da nisu ispunjene sve pretpostavke odštetne odgovornosti, u pobijanom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

Međutim, tužitelji su u reviziji postavili slijedeće pitanje: "Jesu li tužitelji prilikom postavljanja zahtjeva sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08 -dalje u tekstu: ZVDSP) dužni dokazati da su zaista imali namjeru ostvarivanja dobiti (namjeru iznajmljivanja stana) kao i vrijednost ostvarivanja dobiti, ili imaju pravo na naknadu u visini koristi koju je nepošteni posjednik imao korištenjem tuđe stvari (u visini tržišne najamnine predmetne nekretnine)?"

Kako je činjenična osnova tužbenog zahtjeva tužitelja naknada štete, a  postavljeno pitanje u reviziji zasniva se na odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP kojim je uređen pravni položaj nepoštenog posjednika glede vraćanja koristi koje je on kao nepošteni posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari, to o odgovoru na postavljeno pitanje, a u svezi kojeg se tužitelji pozivaju na odluku ovoga suda broj Rev-54/09, ne ovisi odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

Naime, u predmetu broj Rev-54/09 Vrhovnog suda Republike Hrvatske je bila riječ o zahtjevu iz čl. 165.st. 1. ZVDSP, a ne o odštetnom zahtjevu kao što je u ovom predmetu slučaj u kojem je raspravljano o pretpostavkama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZOO.

Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 28. svibnja 2014.