- 1 -              I Kž 168/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 168/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 2. prosinca 2016. broj K-26/15-36, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba optuženog I. S., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog I. S. zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te ga, na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavaka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.) (pravilno je: Na temelju članka 54. KZ/11.), uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od uhićenja 9. lipnja 2015. do 10. lipnja 2015.

 

Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 2. ZKP/08. optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja u iznosu od 4.128,00 kuna (četiritisuće stodvadesetosam kuna) i trošak svjedoka u iznosu od 38,00 kuna (tridesetosam kuna) te paušalni iznos od 600,00 kuna (šeststotina kuna) kao i nagradu te nužne izdatke branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, o čemu će se donijeti posebno rješenje, u skladu s odredbom članka 148. stavka 4. ZKP/08.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. S. po braniteljici, odvjetnici B. P. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba u cijelosti usvoji.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdi da ,,se presuda ne može ispitati, budući da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da razlozi koje je naveo sud u obrazloženju presude i sadržaj istih odstupa u bitnome od sadržaja iskaza pojedinih svjedoka danih u postupku“.

 

Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud, postupajući u cijelosti u skladu s člankom 459. stavkom 5. ZKP/08., u pobijanoj presudi iznio jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, utvrđenim na osnovu svih provedenih dokaza koji su temeljito analizirani i ocjenjeni, pri čemu je sadržaj tih dokaza iznesen bez proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

 

Također, u odnosu na žalbene prigovore optuženika da je prvostupanjski sud iskaze pojedinih svjedoka sagledao samo fragmentarno i to u onom dijelu kojim se potkrepljuje osuđujuća odluka, treba ukazati da sud u obrazloženju presude niti nije u obvezi iznositi cjelokupan sadržaj svih dokaza. Naime, obveza je suda da izloži zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kao i izložiti kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, što je sve u pobijanoj presudi u cijelosti zadovoljeno.

 

Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanu odluku u pretežitoj mjeri utemeljio na iskazima privilegiranih svjedoka koji su dani pred državnim odvjetnikom, a koji svjedoci su u kasnijoj fazi postupka prihvatili blagodat nesvjedočenja, čime u biti ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

Naime, iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je tijekom istrage vođene pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu provedena dokazna radnja ispitivanja oštećenice-žrtve B. S. koja je nakon što je, u skladu s odredbama članka 285. stavkom 3. Z./08. i članka 285. stavka 1. točke 2. Z./08., upozorena da je zbog svog tazbinskog srodstva s optuženikom oslobođena obveze svjedočenja te da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, otklonila blagodat nesvjedočenja i iskazivala.

 

Na isti je način tijekom istrage pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu provedena dokazna radnja ispitivanja supruga oštećenice, svjedoka Z. S., ujedno i brata optuženika, koji je također zbog bliskog odnosa s optuženikom, upozoren u skladu s odredbama članka 285. stavka 3. ZKP/08. i članka 285. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na mogućnost čitanja njegovog iskaza ukoliko bi kasnije tijekom postupka odustao od iznošenja iskaza, te je otklonivši blagodat nesvjedočenja, iskazivao.

 

Dakle, navedeni svjedoci nisu ispitani od strane sudbene vlasti na dokaznom ročištu po sucu istrage niti na raspravi po predsjedniku vijeća, već su ispitani od strane zamjenika državnog odvjetnika koji je stranka u postupku, kada je isti tijekom istrage provodio dokazne radnje ispitivanja svjedoka.

 

Međutim, na raspravi održanoj 7. prosinca 2015. i oštećena-žrtva B. S. i svjedok Z. S. su, nakon što su upozoreni u skladu s člankom 285. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., izjavili da ne žele svjedočiti, zbog čega su zapisnici o njihovom ispitivanju pred državnim odvjetnikom, uz suglasnost stranaka, pročitani na raspravi održavanoj u kontinuitetu, a na kojoj je i donesena pobijana presuda dana 28. studenog 2016.

 

Odredbom članka 431. stavka 1. ZKP/08. propisani su slučajevi u kojima je moguće, prema odluci vijeća, pročitati odnosno reproducirati zapisnike o iskazima svjedoka, suokrivljenika ili već osuđenih sudionika u kaznenom djelu te zapisnike ili druge dopise o nalazu ili mišljenju vještaka pribavljene tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave.

 

Tako je odredbom članka 431. stavka 1. točke 4. ZKP/08., koja regulira konkretnu procesnu situaciju, izrijekom propisano da je čitanje zapisnika o iskazima svjedoka moguće jedino ukoliko se osoba koja je prethodno upozorena da nije dužna svjedočiti (članak 285. stavak 1. točka 1. do 3.) odrekla tog prava i pri tome iskazivala na dokaznom ročištu ili na raspravi, a kasnije je tijekom postupka odlučila uskratiti svoj iskaz.

 

Prema tome, za čitanje zapisnika o iskazivanju privilegiranih svjedoka potrebno je ispunjenje dva kumulativna uvjeta: da se radi o svjedoku koji je uskratio iskaz, a ranije je pravilno upozoren da je oslobođen obveze svjedočenja i tog se prava odrekao, te da je taj svjedok iskazivao na dokaznom ročištu ili na raspravi, dakle, pred sudbenom vlašću. Takav iskaz privilegiranog svjedoka smije biti pročitan i ako nema suglasnosti stranaka. Nasuprot tome, ukoliko privilegirani svjedok nije ispitan na dokaznom ročištu ili na raspravi, zapisnik o njegovom ranijem iskazu koji je dao pred državnim odvjetnikom ne smije biti pročitan, neovisno o suglasnosti stranaka.

 

Stoga, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u predmetnom kaznenom postupku, nakon što su privilegirani svjedoci na raspravi održanoj 7. prosinca 2015. po danom im upozorenju na blagodat nesvjedočenja odustali od iznošenja svojih svjedočkih iskaza, uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka B. S. i Z. S., pri čemu je iz sadržaja pobijane presude vidljivo da se utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je optuženi I. S. počinio kazneno djelo silovanja u pokušaju na štetu svoje šogorice oštećene B. S. najvećim dijelom temelji upravo na iskazu oštećenice te na iskazu njezinog supruga, svjedoka Z. S., danima pred državnim odvjetnikom, očito je da je pri donošenju prvostupanjske presude nepravilno primijenjena odredba članka 431. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a što je utjecalo na presudu.

 

Na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koja je nužno dovela do ukidanja prvostupanjske presude pa je prihvaćanjem žalbe optuženika trebalo pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovom odlukom ukazano te će ponovno provesti sve već provedene dokaze, kao i one koje ocijeni potrebnim za provesti pa će nakon kritičke analize i svestrane ocjene tih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku koju će potom i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.