- 1 -              I Kž 222/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 222/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. veljače 2020. br. K-17/2019, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.                  Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na kaznena djela iz toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude te se izriče da je opt. I. Đ. djelima zbog kojih je tom presudom proglašen krivim, počinio kaznena djela, pod toč. 1. i 2. izreke po jedno kazneno djelo, a pod toč. 3. izreke osam kaznenih djela protiv spolne slobode, teška kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i u vezi čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.-18).

 

2.               Uslijed odluke pod I. i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. I. Đ. na temelju čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11.-18 utvrđuju kazne zatvora, za kazneno djelo iz toč. 1. u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 2. i osam kaznenih djela iz toč. 3. kazne zatvora u trajanju od po jedne (1) godine i dva (2) mjeseca za svako kazneno djelo, a prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 179.a Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.-17) te se opt. I. Đ. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11.-18 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11.-18 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. ožujka 2019. godine, pa nadalje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, presudom od 14. veljače 2020. br. K-17/2019 proglasio je krivim opt. I. Đ. zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i to pod toč. 1. i 2. jednog kaznenog djela i pod toč. 3. osam kaznenih djela, teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i u vezi čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.-19 sve u vezi čl. 51. KZ/11.-19.

 

Na temelju čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11.-18 optuženiku je za kazneno djelo iz toč. 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, a za kaznena djela iz toč. 2. i osam kaznenih djela iz toč. 3. kazna zatvora u trajanju od po jedne (1) godine i dva (2) mjeseca za svako kazneno djelo te za kazneno djelo iz toč. 4. izreke pobijane presude, na temelju čl. 179.a KZ/11.-18 kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, pa je opt. I. Đ. uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11.-18 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11.-18 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. ožujka 2019. godine, pa nadalje.

 

Na temelju čl. 69. KZ/11.-19 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja na temelju čl. 69. st. 3. KZ/11.-19 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri (3) godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu strože pojedinačne kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

Optuženik je osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika nazvan "zamolba" i po braniteljici K. G., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Prije razmatranja žalbe državnog odvjetnika podnesene zbog odluke o kazni, pobijana presuda je ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. i utvrđeno je da nije ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti međutim, na štetu optuženika je povrijeđen kazneni zakon u pogledu pravne oznake djela u odnosu na kaznena djela iz toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude.

 

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravni kontinuitet kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 1. KZ/11.-18 (koje kazneno djelo je brisano Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, "Narodne novine" broj 126/19. od 24. prosinca 2019.) u kaznenom djelu silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11.-19 utvrđujući ujedno i da je za optuženika po zapriječenoj kazni blaži kazneni zakon prije navedene izmjene (čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.-18) međutim, unatoč tome u pravnoj oznaci djela navedeno kazneno djelo ne kvalificira po blažem kaznenom zakonu iako po njemu utvrđuje kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo.

 

Kako je prvostupanjski sud u pravu da je kazneni zakon prije njegove izmjene od 24. prosinca 2019. ("Narodne novine" broj 126/19.) bio blaži za optuženika u odnosu na navedena kaznena djela, tada je ta kaznena djela trebalo i kvalificirati po blažem zakonu, pa je pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela, kao u toč. I. izreke ove presude.

 

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da nije bilo osnova za primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, s obzirom da se optuženik samoskrivljeno, dovođenjem u alkoholizirano stanje, doveo u stanje bitno smanjene ubrojivosti, da nije pokazao shvaćanje nedopustivosti svog ponašanja, niti je iskazao i najmanju gestu spremnosti i volje da istu uskladi s očekivanim društvenim normama u odnosu na ponašanje prema vlastitoj supruzi. Takvim utvrđenim kaznama i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, po stavu žalitelja, neće se ostvariti svrha specijalne, a niti generalne prevencije, jer takva kazna predstavlja antipod aktualnim društvenim stremljenjima za pojačanu senzibilnost o pravima žena, posebno za zaštitu njihove pozicije u odnosima s partnerima u bračnim i s njima izjednačenim zajednicama i šalje poruku o snižavanju razine postignute svijesti o nužnosti navedene zaštite i nastojanju odlučnog suzbijanja takvih neprihvatljivih ponašanja.

 

Prvostupanjski sud je pravilno, utvrđujući sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći pri tome optuženiku kao olakotno da se radi o osobi starije životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja, da je ranije neosuđivan, da je prilikom počinjenja djela iz toč. 1. bio bitno smanjeno ubrojiv, a smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja ostalih kaznenih djela, dok mu je kao otegotno cijenjena okolnost da je bio uporan u činjenju kaznenih djela na štetu svoje supruge i da nije kritičan prema svojim postupcima, pa je primijenio zakonske odredbe o ublažavanju kazne za kaznena djela iz toč. 1. do 3. izreke, smatrajući da olakotne okolnosti opravdavaju ublažavanje kazne.

 

Navedeno utvrđenje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, i optuženiku za kaznena djela iz toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, a imajući u vidu pri tome i da je pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela, pa je stoga trebalo donijeti i novu odluku o kazni, utvrđuje kazne zatvora za svako pojedino djelo, kao i prvostupanjski sud i prihvaća kao utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11.-17, prema Kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.) ne prihvaćajući pri tome žalbu državnog odvjetnika u odnosu na pojedinačno utvrđene kazne zatvora.

 

Međutim, državni odvjetnik je u pravu da je jedinstvena kazna zatvora izrečena po prvostupanjskom sudu preblaga, pa je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina, koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi primjerenom za ostvarenje svrhe kažnjavanja, prije svega u vidu specijalne prevencije. Takvom kaznom će se ujedno izraziti i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati kako na počinitelja, tako i na sve druge da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

 

Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

Izrečena sigurnosna mjera je u skladu sa zakonom.

 

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.