- 1 -              Kzz 2/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 2/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. D. zbog kaznenog djela iz čl. 316. u vezi čl. 36. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 18. ožujka 2020. broj KZZ-DO-9/2019, podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2016. broj Kov-92/16 i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2018. broj Kž-370/2016, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćnim rješenjem koje čini rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2016. broj Kov-92/16-6 i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2018. broj Kž-370/2016-3 povrijeđen u korist okr. I. D. zakon u odredbi čl. 468. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 7/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) u vezi sa čl. 86. st. 1. i čl. 339. a st. 9. te čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2018. broj Kž-370/2016-3 odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2016. broj Kov-92/16-6 kojim su na temelju čl. 351. st. 1. ZKP/08. a u vezi s čl. 86. st. 1. te čl. 339.a st. 9. i čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08. iz spisa izdvojeni izvješće o uvidu i analizi u zbirke i registre TK operatera (list 7 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka K. T. od 25. ožujka 2016 (list 59-60 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice sa DVD snimkom (list 52-56).

 

 

Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom sudskom odlukom koju čine rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2016. broj Kov-92/16-6 i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2018. broj Kž-370/2016-3 u korist okrivljene I. D. ostvarena povreda zakona iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. u vezi čl. 86. st. 1. i čl. 339.a st. 9. te čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Citiranim pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu izdvojeni su kao nezakoniti dokazi Izvješće o uvidu i analizi u zbirke i registre TK operatera (list 7 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka K. T. od 25. ožujka 2016 (list 59-60 spisa) i Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice sa DVD snimkom (list 52-56). Izvješće o uvidu i analizi u zbirke i registre TK operatera izdvojeno je sukladno članku 339.a stavku 9. ZKP/08. jer je pribavljeno bez naloga suca istrage odnosno državnog odvjetnika. Kako je navedeno izvješće nezakonit dokaz to su kao nezakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08. izdvojeni i Zapisnik o ispitivanju svjedoka K. T. i Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice sa DVD snimkom.

 

Međutim, osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je policija Izvješće o uvidu i analizi u zbirke i registre TK operatera sastavila na zakoniti način u smislu čl. 207. st. 4. ZKP/08. na temelju zakonito provedenih izvida policije prema odredbama čl. 68. u svezi čl. 13. st. 1. toč. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09. i 92/14. – dalje: ZPPO).

 

Naime, člankom 339.a stavkom 1. ZKP/08. propisano je da ako postoji sumnja da je registrirani vlasnik ili korisnik telekomunikacijskog sredstva počinio kazneno djelo iz članka 334. tog Zakona ili neko drugo kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina policija može, na temelju naloga suca istrage, a radi prikupljanja dokaza, putem Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od operatora javnih komunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama, utvrđivanje položaja komunikacijskog uređaja, kao i utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju elektroničku komunikaciju, te identifikacijske oznake uređaja, dok je čl. 339.a st. 9. ZKP/08. propisano da ako su ti podaci pribavljeni bez naloga suca istrage tako prikupljeni podaci ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.

 

Nasuprot tome člankom 68. st. 1. ZPPO propisano je da radi sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i njihovih počinitelja, sprječavanja opasnosti i nasilja, traganja za osobama i predmetima, policija može od davatelja komunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama, dok je člankom 13. stavkom 1. točkom 13. istog zakona propisano da u policijske ovlasti ulazi i provjera uspostavljanja elektroničke komunikacije.

 

 

U konkretnom slučaju policija je postupala u odnosu na kazneno djelo lažne uzbune iz čl. 316. st. 1. KZ/11. protiv nepoznatog počinitelja koji je koristio broj mobitela 099/4174-220.

 

Tijekom provođenja izvida policija je sukladno čl. 68. i čl. 13. st. 1. toč. 13. ZPPO zatražila provjeru kontakata TK operatera za sporni broj mobitela te analizom zaprimljenih izlista TK operatera odnosno dolaznih i odlaznih poziva utvrdila da je nepoznata osoba koja koristi sporni telefonski broj u više navrata kontaktirala s brojem koji glasi na Obiteljski dom T. te je daljnjom terenskom provjerom i obavijesnim razgovorom s K. T. utvrdila da sporni telefonski broj koristi okrivljena I. D. o čemu je sastavljeno Izvješće o uvidu i analizi u zbirke i registre TK operatera koje je, kako je to gore navedeno, izdvojeno kao nezakoniti dokaz.

 

Međutim, policija je prilikom provođenja izvida postupala zakonito i u skladu s čl. 68. i čl. 13. st. 1. toč. 13. ZPPO kada je zatražila provjeru kontakata TK operatera za broj mobitela kojem nije bio poznat niti vlasnik niti korisnik.

 

Naime, u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena čl. 339.a ZKP/08. jer policija nije imala saznanja o tome tko je registrirani vlasnik ili korisnik spornog broja, a što proizlazi i iz čl. 339.a st. 7. kojim je propisano da se u nalogu suca istrage uz podatke iz čl. 168. st. 2. tog zakona navode i osobni podaci osobe koja je registrirani vlasnik ili korisnik komunikacijskog sredstva te svrha radi koje se nalog izdaje.

 

Nadalje, osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je predmetno izvješće sastavljeno u smislu čl. 207. st. 4. ZKP/08. kao rezultat provedenih policijskih izvida te da su ti podaci i činjenice za koje se saznalo tijekom izvida pribavljeni i utvrđeni na zakonit način te da imaju spoznajnu vrijednost.

 

Navedeno izvješće kao uostalom i podnesena kaznena prijava u odnosu na njihov sadržaj ne predstavljaju dokaz pa se kao nezakoniti dokazi niti ne mogu izdvojiti iz spisa.

 

S obzirom da je policija, a kako je to gore navedeno, zakonito i sukladno odredbama ZPPO tijekom izvida došla do podataka o korisniku spornog telefonskog broja te je sve što je utvrdila tijekom izvida navela u izvješću koje ne predstavlja nezakoniti dokaz, onda niti zapisnik o ispitivanju svjedoka K. T. i zapisnik o ispitivanju okr. I. D., sa DVD snimkom, koji su ispitani tijekom istrage,a koja je provedena na temelju izvida koje je obavila policija, ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08. jer se za njih nije saznalo iz nezakonitih dokaza.

 

Slijedom svega navedenog osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti, ali s obzirom da je zakon povrijeđen u korist okrivljenice, bilo je moguće samo utvrditi da povreda zakona postoji, ne dirajući u pravomoćno rješenje.

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.