- 1 -              I Kž 87/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 87/2020-4

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. H. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2019. broj Kv-I-168/19 (K-82/15), u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. H.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2019. broj Kv-I-168/19 (K-82/15) na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje: ZKP/08.) odlučeno je da će se optuženom D. H. suditi u odsutnosti.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. H. putem braniteljice, odvjetnice A. M. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog da se optuženiku sudi u odsutnosti.

 

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke da se ovaj kazneni postupak protiv optuženog D. H. provede u njegovoj odsutnosti.

 

Naime, nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da pobijano rješenje sadrži tek puko nabrajanje zakonskih razloga za suđenje u odsutnosti pri čemu, po ocjeni ovog žalitelja, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri konkretizirao sve okolnosti ovog konkretnog slučaja.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, detaljne, određene i u potpunosti razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču suđenja u odsutnosti, temeljem kojih se pravilnost i zakonitost pobijane odluke može s uspjehom ispitati.

 

Argumentaciju suda prvog stupnja, a koja se odnosi na razloge za suđenje u odsutnosti, kao što su priroda i težina kaznenog djela koje je počinjeno, visina protupravno pribavljene imovinske koristi za koju se optuženik tereti, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, više od deset godina te potreba i obveza suda da se u svakom slučaju kazneni postupak mora okončati u jednom razumnom roku, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i ona doista predstavlja one osobito važne razloge koji čine opravdanim i nužnim potrebu da se optuženom D. H. provede suđenje u njegovoj odsutnosti. Ovo osobito kada se ima u vidu činjenica, a koja proizlazi iz izvršenog uvida u spis predmeta, da je optuženik svjestan činjenice vođenja ovog konkretnog kaznenog postupka, s obzirom da je već u ranijoj fazi postupka (istraga) bio ispitan pred sucem istrage 7. siječnja 2012. (list 99 spisa), kada je dao obećanje da se neće kriti, da neće bježati te je istovremeno upozoren da sudu mora prijaviti svaku promjenu adrese prebivališta ili boravišta, međutim unatoč danim obećanjima i zaprimljenim upozorenjima nije postupao na navedeni način tako da je, usprkos svemu tome, i nadalje, jedno dulje vremensko razdoblje, nedostižan državnim tijelima Republike Hrvatske, čime zapravo na direktan način pokazuje kako upravo svojom vlastitom voljom i odlukom odustaje od svoga zakonskog i neotuđivog prava da osobno i neposredno sudjeluje u postupku i nazoči suđenju.

 

S druge strane, iako je u pravu optuženik kada ističe da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao razloge je li u ovom konkretnom kaznenom predmetu moguće suđenje u stranoj državi, budući da iz spisa premeta proizlazi kako je optuženik državljanin Bosne i Hercegovine, gdje ima i prijavljeno prebivalište na području općine O., potrebno je napomenuti kako se ne radi o takvom nedostatku i propustu zbog kojeg se u ovom konkretnom slučaju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne može s uspjehom ispitati.

 

Pritom je potrebno spomenuti da iako je u pravu žalitelj kada tvrdi da se optuženiku, sukladno članku 402. stavku 3. ZKP/08., može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće njegovo izručenje, isti gubi iz vida činjenicu da odredba članka 67. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (,,Narodne novine“ broj 178/04.), propisuje da do ustupanja kaznenog progona drugoj državi može doći samo na prijedlog državnog odvjetnika, a u ovom konkretnom slučaju takvog prijedloga nema, čak što više u ovom konkretnom kaznenom predmetu ovlašteni državni odvjetnik se podneskom od 16. svibnja 2018. pozitivno očitovao i suglasio s prijedlogom za određivanje suđenja u odsutnosti, čime se na posredan način očitovao kako nije suglasan s ustupom kaznenog progona stranoj državi, pa u konkretnoj pravnoj situaciji nije niti moguć ustup kaznenog progona Bosni i Hercegovini, kako to u žalbi pokušava sugerirati optuženik.

 

Slijedom svega ranije izloženog, kako navodima žalbe nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja,na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.