- 1 -              II Kž 183/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 183/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Ć. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog V. M., okrivljenog S. T. i  okrivljenog D. Č., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. travnja 2020.  broj Kov-Us-13/2019-101 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalbe okrivljenog V. M., okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 20. travnja 2020.  broj Kov-Us-13/2019-101 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. Ć. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11. na temelju članka 131. stavka 3. u vezi sa člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 7/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude.

 

U vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljenicima je uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode i u istražnom zatvoru i to okrivljenom V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, okrivljenom S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje, a okrivljenom D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni V. M. osobno, bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine.

 

Okrivljeni V. M. žali se i po branitelju, odvjetniku D. O., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor nad okrivljenim te da prema istome odredi primjenu jedne ili kumulativno više adekvatnih mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08. "

 

S obzirom da se žalbe okrivljenog V. M. podnesene osobno i po branitelju sadržajno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

Okrivljeni S. T. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku A. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

Okrivljeni D. Č. žali se po branitelju, odvjetniku G. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i uputi predmet na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i detaljno obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenici V. M., S. T. i D. Č. počinili kaznena djela za koja se terete podignutom optužnicom, a postojanje koje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima okrivljenika.

 

U odnosu na navode žalbe okrivljenika V. M. i S. T. o nezakonitosti dokaza na temelju kojih je donesen zaključak o postojanju osnovane sumnje da su počinili kaznena djela za koja se terete, ističe se kako je prvostupanjski sud takav zaključak donio na temelju dokaza koji se nalaze spisu i u vrijeme donošenja tog rješenja nisu izdvojeni kao nezakoniti, a tek u slučaju da se oni kao nezakoniti izdvoje, na njima neće biti moguće temeljiti zaključak o osnovanoj sumnji. Nadalje, zaključak o postojanju osnovane sumnje pravilno je donesen i na temelju iskaza ostalih suokrivljenika, iz kojih obrana za sada takva osnovana sumnja proizlazi, dok će konačnu ocjenu njihovih obrana i svih ostalih provedenih dokaza donijeti raspravni sud nakon provedene rasprave.

 

Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. Č., prvostupanjski sud je prilikom obrazlaganja osnovane sumnje naveo iz kojih dokaza takva osnovana sumnja proizlazi i u odnosu na tog okrivljenika koji se, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda.

 

Nadalje, prvostupanjski sud utvrdio je i da kod okrivljenika V. M., S. T. i D. Č. postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a ona proizlazi iz samih okolnosti kaznenih djela za koja se terete okrivljenici, s obzirom da se radi o krijumčarenju velikih količina droge marihuane i tvari namijenjene za proizvodnju droge heroin u relativno kratkom vremenu, uz koordiniran i organiziran način postupanja pripadnika kriminalne skupine koji su se koristili legalnim prijevozom tereta kao paravanom. Izrazita upornost u postupanju proizlazi i iz činjenice da se s krijumčarenjem marihuane nastavilo i nakon zatjecanja u ilegalnom prijevozu tvari aceton anhidrid, a na opasnost od ponavljanja kaznenog djela upućuje i činjenica da su ostali pripadnici kriminalne skupine kao kupci prekursora u Turskoj i distributeri heroina te preprodavatelji marihuane u Njemačkoj na slobodi.

 

Osim toga, i iz podataka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljeni S. T. do sada osuđivan u Bosni i Hercegovini i to zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave.

 

Navedene okolnosti i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenici ponoviti kazneno djelo.

 

Slijedom navedenog, neosnovano okrivljeni V. M. u žalbi navodi kako razlozi prvostupanjskog suda za produljenje istražnog zatvora nisu dostatni i valjani.

 

U odnosu na navode žalbi okrivljenog V. M. i okrivljenog S. T. o tome da su drugim okrivljenicima u ovom kaznenom postupku istražni zatvori ukinuti ističe se kako se razlozi za određivanje i produljenje istražnog zatvora utvrđuju konkretno u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob, i neovisno o ostalim okrivljenicima.

 

Uz navedeno, neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenog V. M. o identičnosti posljednja dva rješenja o produljenju istražnog zatvora kao i o pozivanju na nepromijenjene okolnosti.

 

U odnosu na žalbu okrivljenog S. T. ističe se da činjenica da je taj okrivljenik do sada osuđivan upućuje na neusklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, bez obzira što se radi o kaznenom djelu krivotvorenja službene isprave za koje mu je izrečena uvjetna osuda, a navedeno, uz sve okolnosti kaznenog djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku, upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod tog okrivljenika.

 

Vezano za žalbene navode okrivljenog D. Č. o nastupu rehabilitacije, u pravu je okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi je li za kazneno djelo za koje je osuđen nastupila rehabilitacija. Međutim, kako i iz ostalih okolnosti u kojima je počinjeno kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti proizlazi opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika, pravilno mu je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor iz te osnove, dok će u daljnjem tijeku kaznenog postupka pribaviti novi izvadak iz kaznene evidencije i utvrditi je li  rehabilitacija nastupila.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni S. T. i okrivljeni D. Č. pobjeći.

 

Naime, ovi okrivljenici u Republici Hrvatskoj nemaju prijavljeno ni prebivalište ni boravište, životno ni poslovno nisu vezani za područje Republike Hrvatske, tijekom istrage su bili nedostupni i nakon uhićenja ostalih pripadnika kriminalne skupine nisu ulazili na područje Republike Hrvatske te su tek temeljem izdane međunarodne tjeralice i europskog uhidbenog naloga pronađeni i izručeni iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku.

 

Kraj navedenog, bez značaja su navodi žalbi ovih okrivljenika da su oni cijelo vrijeme vođenja kaznenog postupka imali prijavljeno prebivalište u Bosni i Hercegovini koje je bilo poznato pa da stoga ne postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu pobjegli.

 

S obzirom na sve utvrđene okolnosti, i ovaj sud kao drugostupanjski stava je da se svrha istražnog zatvora koji je okrivljenicima određen i produljen ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se terete okrivljenici i kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Slijedom svega navedenog, žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe okrivljenika su, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijene kao neosnovane, kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.