- 1 -              II Kž 175/2020-4

Broj: II Kž 175/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. Z. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 17. travnja 2020. broj Kv-I-3/2020-7 (Kzd-1/2020-33) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog Ž. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 17. travnja 2020. broj Kv-I-3/2020-7 (Kzd-1/2020-33) na temelju članka 131. stavka 3. u svezi članka 127. stavka 4. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.)  protiv optuženog Ž. Z. produljen je istražni zatvor, koji temeljem članka 131. stavka 2. ZKP/08. može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. Z. po braniteljici, odvjetnici I. Z., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i optuženiku odredi neku od mjera opreza.

Žalba optuženika nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Osnovana sumnja da bi optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz činjenice da je protiv njega potvrđena optužnica kao i dokaza izvedenih u dosadašnjem tijeku postupka.

Vezano za navode žalbe optuženika da se tereti za kazneno djelo iz članka 158. stavka 1. KZ/11., a ne za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., ističe se da je presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Kzd-2/2019 od 30. travnja 2019. optuženik doista osuđen za kazneno djelo iz članka 158. stavka 1. KZ/11., međutim navedena presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda broj Kžzd 26/2019-7 pa se ponovljeni postupak vodi po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu kojom se optuženik tereti za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11.

Neosnovano optuženik u žalbi navodi i da su ponovno saslušana oštećenica i njen otac u bitnome drugačije iskazivali nego prvi put. Naime, iz njihovih iskaza i dalje proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a konačnu ocjenu tih iskaza i ostalih provedenih dokaza dat će prvostupanjski sud nakon provedene rasprave.

Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo, a to su okolnosti da je on već osuđen zbog istog kaznenog djela za koje se tereti i u ovom kaznenom postupku, kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. u svezi članka 34. KZ/11., s tim da je osnovano sumnjiv i da je kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja po uvjetnoj osudi koja mu je bila izrečena. Navedeno, uz brojnost i raznovrsnost inkriminiranih mu kaznenih djela, i po stavu ovog drugostupanjskog suda upućuje na konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Pri tome su bez značaja navodi žalbe optuženika da je kazneno djelo za koje je osuđen počinio 2007. a da je osuđen tek 2017. godine.

Slijedom svih navedenih okolnosti, pravilan je i stav prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama opreza, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti optuženik i kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2020.