- 1 -              II Kž 180/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 180/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene P. F. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog D. P. i optužene E. O. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. travnja 2020. broj Kv I-9/2020-6 (K-1/2020.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. P. i optužene E. O. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, između ostalih, protiv optuženog D. P. i optužene E. O. zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. i člankom 36. stavkom 2. KZ/11. i produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., protiv imenovanih optuženika produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u koji im je uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode, od 14. svibnja 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju, odvjetniku Ž. Z., s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor i da se odmah pusti na slobodu, podredno da mu se ukine istražni zatvor i zamijeni blažom mjerom.

 

Žali se i optužena E. O. po braniteljici, odvjetnici S. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da joj se ukine istražni zatvor te da se odmah pusti na slobodu, podredno „ukinuti istražni zatvor i isti zamijeniti jednom ili više mjera opreza“.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Protivno žalbenim navodima optužene E. O., prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv nje.

 

Naime, osnovana sumnja kao opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene E. O. proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud. Stoga su neosnovani  žalbeni navodi kojima optužena E. O. osporavajući vjerodostojnost toksikološkog vještačenja, takav zaključak nastoji osporiti, jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o njezinoj kaznenoj odgovornosti donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

 

Optuženi D. P. i optužena E. O. osporavaju postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ističući da su neosuđivane osobe protiv kojih nisu u tijeku drugi kazneni postupci, optuženi D. P. ističe i da u spisu ne postoji ništa što bi upućivalo na povećanu štetnost sintetskog kanabinoida, da je nad trgovačkim društvom R. K. d.o.o. preko kojega se odvijala prodaja sporne materije otvoren stečajni postupak pa da više ne može upravljati tim trgovačkim društvom niti preko njega obavljati bilo kakvu djelatnost te da s obzirom na trajanje istražnog zatvora od gotovo godinu dana ne postoji realna opasnost da bi na slobodi nastavio s činjenjem kaznenih djela, dok optužena E. O. navodi i da je nezaposlena čime je postalo objektivno nemoguće na terećeni način ponoviti kazneno djelo.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženog D. P. i optužene E. O., prvostupanjski sud s pravom temelji na načinu i težini počinjenja kaznenih djela stavljenih im na teret te dugotrajnosti inkriminiranog razdoblja.

 

Naime, optuženi D. P. i E. O. su osnovano sumnjivi da su u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 14. svibnja 2019., u Š. i P., po zajedničkom dogovoru radi neovlaštene preprodaje droge, nakon što su putem R. K. d.o.o., čiji je osnivač i direktor optuženi D. P., u više navrata od tvrtke C. T. W. L.. naručili najmanje 77.950 grama koncentrata sintetskog kanabinoida te potom uz posredovanje svoja tri djelatnika miješali navedeni koncentrat s drugim biljnim materijama radi povećanja količine, a potom ga skladištili i pakirali, prodavali veleprodajnim kupcima i istovremeno tako pripremljenu drogu pakirali u manje PVC paketiće od oko 1 grama, neistinito ih deklarirajući kao „osvježivač prostora“ te dostavljali u svoje prodavaonice u Š. i P., gdje su putem svoja tri posrednika, odnosno trgovca prodavali krajnjim konzumentima za 100,00 kn po jednoj PVC vrećici te u navedenom vremenu organizirali i internetsku prodaju po cijeni od 80,00 kn po jednoj PVC vrećici, na koji način su ukupno prodali 77.950 grama za 3.072.281,17 kn, dok je 14. svibnja 2019. optužena E. O. u svom stanu u Š. radi daljnje preprodaje držala 118 paketića sintetskih kanabinoida težine 5.635,12 grama i 24 paketića droge hašiš težine 2.223,90 grama, a optuženi D. P. u svojoj obiteljskoj kući u B. pet paketića hašiša težine 288,71 grama, te  da su pored toga u istom razdoblju prodavali drogu hašiš.

 

Navedene okolnosti, iz kojih prvostupanjski sud pravilno zaključuje o odlučnosti i upornosti oboje optuženika u protupravnom ponašanju, a time i visokom stupnju njihove kriminalne volje, sve u cilju ostvarivanja lake i brze zarade, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika.

 

Zbog izloženih je razloga daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv njih iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08.

 

Slijedom navedenog je, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Žarko Dundović, v. r.