- 1 -              II Kž 168/2020-4

Broj: II Kž 168/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Ć. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 12. prosinca 2019. broj K-17/2017-107 o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog M. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. Ć. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te na temelju tih zakonskih propisa uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, na temelju članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.), protiv optuženog M. Ć. produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 7. ZKP/08.-17. i to obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi l. s., Policijskoj postaji G. jednom tjedno te privremenog oduzimanja kanadske putovnice broj … izdane u M. 25. siječnja 2016. s rokom važenja do 25. siječnja 2026.

Na temelju članka 99. stavka 3. ZKP/08.-17. određeno je da će nadležno tijelo, Policijska uprava l. s., Policijska postaja G., odrediti službenu osobu kojoj se optuženi M. Ć. mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju optuženika.

Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08.-17. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08.-17. žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. Ć. po braniteljici, odvjetnici Đ. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukinu mjere opreza čija je primjena određena prema žalitelju, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge koji opravdavaju daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženika.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza iz članka 123. stavka 1. u vezi s člankom 98. stavkom 1. ZKP/08.-17., utemeljio na nepravomoćnoj presudi kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i na temelju tih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Stoga je neprihvatljiva tvrdnja optuženika da se takvim zaključkom prvostupanjskog suda narušava pretpostavka njegove nedužnosti iz članka 3. stavka 1. ZKP/08.-19. jer činjenica što je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim za predmetno kazneno djelo ne prejudicira ishod žalbenog postupka u pogledu žalbenih navoda optuženika da je inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani.

Iako je u pravu optuženi M. Ć. kada u žalbi ističe da je posljednje rješenje kojim mu je produljena primjena mjera opreza postalo pravomoćno 21. studenog 2018. te da prvostupanjski sud nije, u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08.-17., kojom je propisano da će, svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza, u navedenom zakonskom roku preispitivao opravdanost daljnje primjene mjera opreza protiv optuženika, takav propust u postupanju prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o prekluzivnom roku, već o roku instruktivnog karaktera.

Optuženik, nadalje, u žalbi osporava postojanje opasnosti od bijega tvrdeći da je na adresi u G., …, sagradio kuću u kojoj već dulje vremena živi sa svojom suprugom Š., a na kojoj adresi da prima i mirovinu iz K., dok da mu u K. živi samo kćerka s obitelji.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08.-17. pravilno utemeljio na činjenici da optuženik, osim državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo Kanade i da nije poslovno i obiteljski vezan uz Republiku Hrvatsku, a to potvrđuju i njegovi daljnji žalbeni navodi da mu je u K. bolesna sestra na umoru koju bi htio posjetiti, kao i kćer i unuke, te je navedeno doveo u vezu s težinom kaznenog djela i visinom nepravomoćno izrečene kazne, nakon čega je ispravno zaključio da sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik pobjeći, a ta opasnost se može prevenirati naloženom mjerom opreza.

Ujedno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, unatoč optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, iz okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, pravilno zaključio o optuženikovoj iskazanoj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju, a to, uz činjenicu narušenih odnosa između optuženika i oštećenika, koju ne umanjuje ni izmještanje optuženika od kuće u kojoj živi oštećenik, upućuje na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti, zbog čega je protiv optuženika i nadalje nužna primjena izrečene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.-17.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženika da mu je zbog daljnje primjene mjere opreza i zbog posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19. oduzeta mogućnost predlaganja polaganja jamstva pozivom na odredbu članka 123. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 102. ZKP/08.-19., nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog je, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08.-19., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-19., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.