- 1 -              II Kž 173/2020-4

Broj: II Kž 173/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. A. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. travnja 2020. broj Kov-3/2020 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. travnja 2020. broj Kov-3/2020 na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je  istražni zatvor protiv okrivljenog A. A. iz osnova sadržanih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. A. po branitelju, odvjetniku D. B., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i okrivljeniku odredi neku od mjera opreza.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz dokaza priloženih optužnici koje je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo prvostupanjski sud, a posebno iz iskaza oštećenice koja je detaljno iskazivala o ponašanju okrivljenika prema njoj.

Kraj navedenog, neosnovani su navodi žalbe okrivljenika da nema osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti jer da ne postoji niti jedan svjedok koji je bio u sobi s okrivljenikom i oštećenicom koji bi potvrdio da se između njih dogodilo bilo kakvo nasilje, kao i da iz iskaza svjedoka proizlazi da kako oštećenica prilikom obavijesti o navodnim protupravnim radnjama nije djelovala potreseno niti je imala bilo kakve ozljede.

Uz navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da iz činjenice da je okrivljenik strani državljanin koji niti obiteljskim niti poslovnim vezama nije vezan uz Republiku Hrvatsku te da očito poznaje načine ilegalnog prelaska državne granice proizlazi opasnost da će puštanjem na slobodu okrivljenik pobjeći i postati nedostupan tijelima kaznenog progona.

Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iz načina počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje koju je iskazao prilikom počinjenja kaznenih djela te kako okrivljenik ni oštećenica nemaju drugog smještaja, osim ovog u Prihvatilištu za azilante, postoji opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

S obzirom na sve navedene okolnosti, i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti jamstvom niti mjerama opreza.

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2020.