- 1 -              II Kž 181/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 181/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. ožujka 2020. broj Kv-I-Us-14/2020-7 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog D. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 30. ožujka 2020. broj Kv-I-Us-14/2020-7 protiv optuženog D. M. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. studenog 2018. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. osobno, bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da mu ukine istražni zatvor.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i  3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a kako je to u obrazloženju pobijanog rješenja naveo i prvostupanjski sud.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i da iz činjenica da je optuženik državljanin Republike Srbije, gdje i prebiva, da je na području Republike Hrvatske bio samo u tranzitu te da nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, proizlazi razborito predvidiva bojazan da će optuženik puštanjem na slobodu pobjeći i kriti se.

 

Osim toga, iz samih okolnosti kaznenog djela za koja se optuženik tereti proizlazi da je ono počinjeno u sastavu kriminalne skupine s visokim stupnjem organiziranosti i planiranja, da je kao paravan za krijumčarenje droge organiziran prijevoz legalnog tereta, da je za počinjenje kaznenog djela bila potrebna i velika količina novca kao i da je optuženik osnovano sumnjiv da je, motiviran visokim iznosom zarade, krijumčario čak 255,45 kg marihuane, a to sve upućuje na visok stupanj kriminalne volje i opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

 

Slijedom navedenog, neosnovano optuženik u žalbi navodi da ne postoji opasnost da će puštanjem na slobodu pobjeći ili kriti se, jer bi se u tom slučaju primijenio sporazum između Republike Hrvatske i Republike Srbije iz 2015., kao i da s obzirom da do sada nije osuđivan ne postoji opasnost da bi ponovio kazneno djelo.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.