- 1 -              II Kž 172/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 172/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2020. broj Kv I-45/20 (K-11/20) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog T. S. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. S. zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Pod točkom II. izreke toga rješenja određeno je da se optuženom T. S. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 11. prosinca 2019. pa nadalje.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi T. S. po braniteljici, odvjetnici V. R., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu optuženika te mu „ukine istražni zatvor, odnosno podredno da odredi mjere opreza“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da prilikom produljenja trajanja istražnog zatvora moraju postojati kvalitativno jači razlozi nego kod određivanja istražnog zatvora te da je netočno utvrđenje prvostupanjskog suda kako struktura ličnosti optuženika, koji je neosuđivana osoba, predstavlja opasnost od ponavljanja djela.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo s pravom temelji na okolnosti da je optuženik osnovano sumnjiv da je 11. prosinca 2019., u neutvrđeno vrijeme poslije ponoći, nakon što je kroz otvoreni prozor provukao ruku i otključao ulazna vrata stana u potkrovlju obiteljske kuće u kojem se zajedno sa svojim novim partnerom A. K. nalazila njegova bivša supruga L. S., ušao u stan te sačekao trenutak kada se imenovana probudila oko 3,10 sati i iz spavaće sobe krenula u toalet te je u hodniku zgrabio lijevom rukom za vrat, odgurao u unutrašnjost spavaće sobe i pritisnuo uz zid držeći je i dalje lijevom rukom za vrat te je nožem ili nožu sličnom sredstvu zarezao po vratu pokušavajući joj prerezati vrat i ubosti u prsa, u čemu nije uspio zbog njezinog otpora, a u kojoj daljnjoj namjeri da je usmrti ga je spriječio A. K. udarivši ga šakom u glavu.

 

Nadalje, prvostupanjski sud tu okolnost pravilno dovodi u vezu s iskazom N. B., optuženikovog vjenčanog kuma, iz kojeg proizlazi da je optuženik nakon sporazumnog razvoda braka sa žrtvom bio u lošem psihofizičkom stanju i da mu je prije posljednjeg odlaska u Republiku Hrvatsku, tijekom šetnje rekao da bi bilo najbolje da ubije L. i njezinog dečka, zbog čega ga je odveo liječniku pred kojim je ponovio prijetnje, a u međuvremenu je na preporuku psihijatra i hospitaliziran.

 

Kada se pri tome ima u vidu mišljenje vještaka psihijatra da je optuženik osoba s naznačenim crtama narcističko i pasivno agresivnog poremećaja ličnosti te da je razvod braka doživio kao narcističku povredu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o optuženikovoj upornosti i usmjerenosti na žrtvu, čemu doprinosi struktura njegove ličnosti.

 

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, unatoč optuženikovoj ranijoj neosuđivanosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika i, protivno žalbenim navodima, ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

 

Slijedom navedenog je, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.