Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja
C. H. d.d, O.: …, K. S., kojeg
zastupa V. M., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika 1. D. U., Z.,
2. M. U., O.: …, K., 3. D. U.,
O.: …, K., , 4. M. U., S., , kojeg zastupa
M. P., odvjetnik u S., 5. D. U., S., radi utvrđenja
prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. ožujka 2020.,
u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tuženika pod. 4 osobno, zajedno s punomoćnikom, 7.
svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem dosjelosti vlasnik čest. zem. 2636/1, z. u.
1348, k. o. K., za ½ dijela, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti
i postići upis prava vlasništva na čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K., na
svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena
prednika tuženika od pod. 2 do pod 5., i to imena U. P. S., za ½
dijela od cijelog, što su tuženici od pod 2. do pod 5. M. U., K., D. U., K., M. U., S., D. U., S., kao njegovi isključivi
nasljednici istog dužni trpjeti.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu:
„ 1. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem dosjelosti vlasnik čest. zem. 2636/1, z. u.
1348, k. o. K., za ½ dijela, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti
i postići upis prava vlasništva na čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K., na svoje
ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena prednika
1
tuženika, i to imena U. Š. S., za ½ dijela od cijelog, a što je tuženik
pod. 1 . D. U., Z., kao njegov nasljednik dužan
trpjeti.
2. Dužan je tuženi pod 1. D. U. tužitelju nadoknaditi troškove parničnog
postupka, ukoliko se usprotivi tužbi, zajedno s zakonskom zateznom kamatom
od dana donošenja presude, pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima. “
III. Nalaže se tuženom pod 4. M. U. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 4.887,00 kuna ( četiri tisuće osamsto osamdeset
sedam kuna ) sa zateznim kamatama od presuđenja, dakle od 7. svibnja 2020.
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi zaprimljenom kod ovog suda 10. kolovoza 2015. naveo je da je u
zemljišnoj knjizi čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K. upisana na prednike tuženika U.
Š. S., za ½ dijela, te U. P. S., za ½ dijela, da zemljišnoknjižno stanje ne
odgovara stvarnom stanju, jer da se predmetna nekretnina nalazi unutar eksploatacijskog polja
tužitelja, te da na istoj tužitelj vrši eksploataciju mineralnih sirovina, te da je u samostalnom,
nesmetanom i neprekidnom posjedu desetljećima. Tužitelj da je pravo vlasništva predmetne
nekretnine stekao dosjelošću. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, broj Tt-09/2563-6 od 4.
prosinca 2009. da je došlo do promjene tvrtke tužitelja iz naziva D. d.d. u
C. H. d.d. Predložio je sudu donošenje presude kojom se utvrđuje vlasnikom
navedene čest. zem. za cijelo, uz dužnost tuženika na naknadu troška tužitelju, s kamatama od
presuđenja.
Podneskom od 15. studenog 2016. tužitelj je naveo da je dugi niz godina smostalni i
pošteni posjednik predmetne nekretnine, da je radnoj organizaciji „P.“ S., 1976.
rješenjem R. sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo, broj: UP/I-04-
216/1976 od 1. ožujka 1976., odobrena eksploatacija mineralne sirovine za proizvodnju
cementa na eksploatacijskom polju pod nazivom „10. kolovoz“( unutar kojeg polja da se nalazi
predmetna nekretnina ). Rješenjem o prijenosu odobrenja za eksploataciju od 28. travnja 1976.
broj: UP/I-04-487/1976, da je prenoseno predhodno navedeno rješenje broj: UP/I-04-216/1976,
s radne organizacije P. na radnu organizaciju „ D.C. „ S.- S.. Tužitelj
da je kontinuirano dugi niz godina posjedovao predmetnu nekretninu , od 1976. pa sve do danas
nadležno tijelo da je tužitelju izdavalo rješenja kojim se odobrava eksploatacija nekretnina
smještenih unutar eksploatacijskog polja „10. kolovoz“. Kao dokaz za isto da je i U. o
koncesiji od 3. listopada 2006. kojim da su utvrđeni uvijeti, prava i obveze za izvođenje
rudarskih radova eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa na eksploatacijskog polja „10.
kolovoz“, te da su položaj, granice i veličina eksploatacijskog polja 2006. određeni rješenjem
R. sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo, broj: UP/I-04-216/1976 od 1.
ožujka 1976. Pa da je nesporan dugogodišnji posjed predmetne nekretnine smještene unutar
2
eksploatacijskog polja tužitelja. Predložio je izvršiti uvid u predmet Pst-1041/12 kao istovjetan,
a koji se odnosi na nekretninu u eksploatacijskom polju tužitelja.
Tuženi nisu nakon dostavljene im tužbe na istu odgovorili u ostavljenom im roku.
Tijekom postupka preminuo je tuženik pod 2. P. U., O. …, pa je
ovaj sud rješenjem od 04. srpnja 2019. prekinuo parnični postupak u odnosu na ovog tuženika,
a koji je nastavljen, te je sud na prijedlog tužitelja pozvao nasljednike P. U., tužene
pod 2. i 3. da preuzmu postupak.
Tuženik pod 4. tijekom postupka, a nakon proteka roka za podnošenje odgovora na
tužbu opunomoćio je odvjetnika za zastupanje, te se isti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu
navodeći da tuženiku pod 4. kao ni prednicima nikada nije plaćena nikakva naknada za
predmetno zemljište. Teret dokaza u ovom postupku da leži na tužitelju koji to nije dokazao.
Istakao je da je preduvjet za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina da su iste unesene
u temeljni kapital tužitelja, a da na navedenu okolnost tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz.
Ako predmetne nekretnine nisu unesene u temelji kapital tvrtke onda da su iste ili vlasništvo
tuženika ili vlasništvo RH, a nikako tužitelja. Rješenje tadašnjeg HFP da je konstitutivne naravi, te preduvjet da bi tužitelj bio vlasnik.
U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to:
rješenje Trgovačkog suda u Splitu, broj Tt-09/2563-6 od 4. prosinca 2009., s podacima za upis
u glavnu knjigu sudskog registra (list 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u
Splitu za čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K. od 22. srpnja 2015. (list 6 spisa), preris
katastarskog plana RH, D. geodetske uprave, P. ureda za katastar S., O. za
katastar nekretnina S. za čest. zem. 2636/1, k. o. K., kat. plan br. 11 (list 7 spisa), povijest
promjena za čest. zem. 2636/1, k. o. K., D. geodetske uprave, P. ureda za
katastar S., O. za katastar nekretnina S., od 9. rujna 2016. (list 17 spisa), izvod iz
posjedovnog lista, D. geodetske uprave, P. ureda za katastar S., O. za
katastar nekretnina S. posjedovni listovi broj: 429 i 430 k. o. K. (list 18-19 spisa), rješenje
R. sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo, broj: UP/I-04-216/1976 od 1.
ožujka 1976. (list 22-23 spisa), rješenje o prijenosu odobrenja za eksploataciju od 28. travnja
1976. broj: UP/I-04-487/1976 (list 24-25 spisa), U. o koncesiji za eksploataciju sirovine
za proizvodnju cemeneta na eksploatacijskog polja „10. kolovoz“od 3. listopada 2006.
zaključen između Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i trgovačkog društva
D. d.d., K. S. (list 26-27 spisa), izvadak iz sudskog registra
Trgovačkog suda u Splitu za tužitelja, subjekt upisa M.: …, O.: …, te
povijesni izvadak za isti subjekt (list 28-55 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige
Općinskog suda u Splitu za čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K., povijest promjena za čest.
zem. 2626/1 i čest. zem. 2631, k. o. K., izvod iz posjedovnog lista 1504 od 24. ožujka 2016,
preris za čest. zem. 2636/1 k. o. K. D. geodetske uprave, P. ureda za katastar
S., O. za katastar nekretnina S., potvrdu Trgovačkog suda u Splitu R3-3055/16 od 11.
travnja 2016., rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-619/71 od 14. srpnja 1971. iza pok. I.
U. ud. P. (list 102 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-145/85 od 4. lipnja 1986. iza pok.
M. U. pok. P. (list 103-104 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-286/99 od 13. lipnja
2001. iza pok. A. U. pok. I. (list 105-106 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-1086/02
od 20. svibnja 2002. iza pok. A. U. pok. P. (list 107-108 spisa), rješenje o
nasljeđivanju O-1242/02 od 15. studenoga 2002. iza pok. L. U. pok. P. (list 109-
111 spisa), rješenje o eksproprijaciji od 21. svibnja 1969. (list 112-113 spisa), dopis od 11.
prosinca 1969. (list 114 spisa), zapisnik o usmenoj raspravi od 11. prosinca 1969. O. za
3
imovinskopravne poslove O. S. (list 115-116 spisa), nagodba između D.
i U. L. od 31. listopada 1969. s preslikama uplatnica (list 117-118 spisa), dopis od 31.
listopada 1969. (list 119 spisa), zapisnik od 6. kolovoza 1969. pravne službe tužitelja (list 120
spisa), ), rješenje o nasljeđivanju O-71/19 od 8. srpnja 2019. iza pok. P. U. pok. M.
(list 185-187 spisa), očevidom, geodetskim vještačenjem GZ d. d. S. po
stalnom sudskom vještaku za geodeziju ing. geod. A. B. (list 163-166 spisa),
saslušanjem svjedoka V. M. (list 180-181 spisa), A. B. (list 181-182 spisa) i
D. E. (list 182-183 spisa).
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Pregledom izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu za čest. zem. 2636/1, z.
u. 1348, k. o. K. od 22. srpnja 2015., povijesnog izvadaka iz zemljišne knjige za istu čest.
zem., preris katastarskog plana RH, D. geodetske uprave, P. ureda za katastar
S., O. za katastar nekretnina S. za čest. zem. 2636/1, k. o. K., kat. plan br. 11,
povijesti promjena za čest. zem. 2636/1, k. o. K. U. geodetske uprave, od 9. rujna 2016.,
izvoda iz posjedovnih listova broj: 429 i 430 k. o. K. razvidno je:
- da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne čest. zem. 2636/1, z. u. 1348,
k. o. K. upisani U. Š. S., za ½ dijela, te U. P. S., za ½
dijela,
- da su U. Š. S., za ½ dijela, te U. P. S., za ½ dijela upisani
kao vlasnici predmetne čest. zem. 3. siječnja 1923.,
- da su u posjedovnom listu broj: 429, na čest. zem. 2636/1 zvane R. u površini od
287m2 upisani kao posjednici A. U. iz S., L. U.,
iz V., A. U. iz S., svaki za po 1/3 dijela, u
posjedovnom listu broj: 430, na čest. zem. 2636/1 zvane R. u površini od 288m2
upisana je kao posjednica A. U. iz K., za cijelo,
- da je revizijom katastra 1966. utvrđeno da se za navedenu čest. zem. vode dva
posjedovna lista dio od 287 m2 u listu 429, dio od 288 m2 u listu 430.
Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu, broj Tt-09/2563-6 od 4. prosinca 2009., s
podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra, izvadak iz sudskog registra Trgovačkog
suda u Splitu za tužitelja, subjekt upisa M.: …, O.: …, te povijesni
izvadak za isti subjekt, potvrdu Trgovačkog suda u Splitu R3-3055/16 od 11. travnja 2016.
razvidno je:
- da je u registru poduzeća i radnji Trgovačkog suda u Splitu na reg. listu broj 53/II
upisano D. poduzeće dalmatinskih tvornica cementa,
cementnih i azbesno-cemetnih proizvoda S., rješenjem od 7. 1. 1957. pod brojem
Fi-597/56,
- rješenjem od 11. 4. 1979. pod br. Fi-353/79 upisano je brisanje subjekta zbog
transformiranja u S. „D.“ S. upisan u reg. ul. I-1242,
- rješenjem od 27. 2. 1991. pod br. Fi-840/91 upisuje se brisanje S.
„D.“ S. zbog prestanka,
- na reg. ulošku I-6861 upisano je osnivanje poduzeća u društvenom vlasništvu pod
nazivom „D.“ d.o.o. K. S., rješenjem Fi-
986/91 od 27. 2. 1991.,
- rješenjem od 21. siječnja 1993. br. Fi-363/93 upisuje se pretvorba poduzeća u
društvenom vlasništvu „D.“ d.o.o. K. S., u dioničko
4
društvo sa tvrtkom: „D.“ d.d. za proizvodnju cementa, K.
S.
- rješenjem od 5. veljače 1996. br. Tt-96/02-2 upisano je usklađenje općih akata s
Zakonom o trgovačkim društvima, sa matičnim brojem subjekta M.: …,
- rješenjem broj T.-09/2563-6 od 4. prosinca 2009., upisana je promjena tvrtke, tako
daje subjekt upisan pod tvrtkom/nazivom C. H. dioničko društvo za
proizvodnju i prodaju cementa i drugih građevinskih materijala, s sjedištem u K.
S., (M.: …).
Iz rješenja R. sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo, broj: UP/I-04-
216/1976 od 1. ožujka 1976. razvidno je da je radnoj organizaciji „P.“ S., odobrena
eksploatacija mineralne sirovine za proizvodnju cementa na eksploatacijskom polju pod
nazivom „10. kolovoz“.
Pregledom rješenja o prijenosu odobrenja za eksploataciju od 28. travnja 1976. broj:
UP/I-04-487/1976 razvidno je da je prenoseno odobrenje eksploatacije izdano od R.
sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo, broj: UP/I-04-216/1976 od 1. ožujka 1976 za
mineralne sirovine za proizvodnju cementa na ekspoloataciskom polju „10. kolovoz“, koje se
nalazi na području općine S., sa radne organizacije „P.“, S. na radnu organizaciju
„D. “, S.- S..
Čitanjem Ugovora o koncesiji za eksploataciju sirovine za proizvodnju cemeneta na
eksploatacijskom polju „10. kolovoz“ od 3. listopada 2006. zaključenog između Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetništva i trgovačkog društva D. d.d., K. S.
razvidno je da su istim ugovorom utvrđeni uvijeti, prava i obveze za izvođenje rudarskih radova
eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa na eksploatacijskom polju „10. kolovoz“, po
kojem da će se u suglasju s rudarskom koncesijom Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetništva klasa:UP/I-310-01/06-03/174, ur. broj:526-04-02-06-2 od 3. listopada 2006.
obavljati isti radovi. Razvidno je da su položaj, granice i veličina eksploatacijskog polja
Ugovorom određeni rješenjem R. sekretarijata za energetiku, industriju i znatstvo,
broj: UP/I-04-216/1976 od 1. ožujka 1976., rješenjem Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetništva klasa:UP/I-310-01/05-03/207, ur. broj:526-04-05-2 od 25. listopada 2005.,
zaključkom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva klasa:UP/I-310-01/05-03/212, ur.
broj:526-04-05-02 od 3. studenog 2005. Ovaj ugovor da vrijedi do 31. prosinca 2034. i da se
može produžiti.
Uvidom u rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-619/71 od 14. srpnja 1971. iza pok. I.
U. ud. P., O-145/85 od 4. lipnja 1986. iza pok. M. U. pok. P., O-286/99 od
13. lipnja 2001. iza pok. A. U. pok. I., O-1086/02 od 20. svibnja 2002. iza pok. A.
U. pok. P., O-1242/02 od 15. studenoga 2002. iza pok. L. U. pok. P., O-
71/19 od 8. srpnja 2019. iza pok. P. U. pok. M. razvidno je:
- da su pok. I. U. udovu P. rođ. M. 1971, naslijedili sinovi U. M.
pok. P., U. A. pok. P., U. L. pok. P., svaki za 1/3 dijela,
- da je pok. M. U. pok. P., na temelju Z. uslijed odreke sina P.
U. i kćerke M. U., 1986. naslijedila supruga A. U. za cijelo,
- da je pok. A. U. naslijedilo, a temeljem sporazuma nasljednika u odnosu na
nekretnine u S. sin P. U.,
- da je A. U. pok. P. naslijedio temeljem zakona i ustupa M. T.,
kćeri ostavitelja sin D. U., za cijelo,
5
- da je L. U. pok. P. u odnosu na čest. zem. 2636/1, zv. R. 2002.,
naslijedio M. U. pok. L.,
- da su pok. P. U. pok. M. naslijedili M. U., supruga, D.
U., sin.
Pregledom rješenja o eksproprijaciji od 21. svibnja 1969., dopisa od 11. prosinca 1969.,
zapisnika o usmenoj raspravi od 11. prosinca 1969. O. za imovinskopravne poslove
O. S., nagodbe između D. i U. L. od 31. listopada 1969. s
preslikama uplatnica, dopisa od 31. listopada 1969., zapisnika od 6. kolovoza 1969. pravne
službe tužitelja razvidno je:
- da je predmet eksproprijacije čest. zem. 2636/1, z. u. 1348, k. o. K. u površini od
886m2, stvarne vlasnosti I. U. ud. P., ista da je određena u korist
poduzeća „D. “ S. radi proširenja tvornice „10 kolovoz“-M.,
korisnik da steče pravo istu nekretninu koristiti u svrhu radi koje je eksproprijacija
izvršena,
- da je između „D. “ S., te M. U. pok. P. i A. U.
pok. P. 11. prosinca 1969. sklopljena nagodba između ranijih vlasnika i korisnika
o naknadi za eksproprirano zemljište i kulture koje su se nalazile na nekretnini, na
način da se „D “ S. obvezala uplatiti A. U. pok. P.
iznos od 4.820,00 din., te M. U. pok. P. iznos od 3.510,00 din, da je
nagodba dostavljena računovodstvu tužitelja na izvršenje, U. toč. I. nagodbe stoji da
će prijašnji građanski vlasnici ispunjenjem nagodbe biti u potpunosti namireni,
- da je između „D.“ S., te U. L. pok. P. dana 31.
listopada 1969 sklopljena nagodba kojom se utvrđuje da je isti posjednik čest. zem.
2636/1 k. o. K., da je ista nekretnina eksproprirana za proširenje tvornice „ 10
kolovoza“, da je tijekom radova počinjena šteta na vinogradu L. U., te su
se stranke sporazumjele da ukupna šteta iznosi 720,00 dinara, a koji iznos se
„D“ obvezala doznačiti U. L., razvidno je da je
računovodstvu dan nalog za isplatu ovog iznosa, iz zapisnika od 6. prosinca 1969.
je razvidno da su „D“ i U. L. dogovarali naknadu štete za
uništeni vinograd, te da su bivši vlasnici izjavili da se ne protive da se otpočnu radovi
na terenu, ali da će naknadu za poboljšice i vrijednost samog terene utvrditi
naknadno,
- da je „D“ S., U. L. pok. P. isplatila 13.000,00.
Iz povijesti promjena za čest. zem. 2626/1 i čest. zem. 2631, k. o. K., izvoda iz
posjedovnog lista 1504 od 24. ožujka 2016, preris za čest. zem. 2636/1 k. o. K. D.
geodetske uprave, P. ureda za katastar S., O. za katastar nekretnina S.
razvidno je da čest. zem. 2626/1 k. o. K. upisana kao posjed „D.“ S. od
1969., čest. zem. 2631 k. o. K. da je upisana na tužitelja odnosno prednike tužitelja, a da je
bila upisana na iste i 1966. prilikom revizije katastra.
Stalni sudski vještak za geodeziju ing. geod. A. B. u nalazu i mišljenju naveo je
da je u svrhu identifikacije predmetne nekretnine napravio aerofotogrametrijsko snimanje.
Predmet spora definirao je na skici točkama 1-2-3-4-5-6-1, površine 562 m2. U naravi da je
riječ dijelom o zemljanom putu unutar kamenoloma, dijelom o travnatoj površini i dijelom o
zemljanoj površini na kojoj je odložen raznovrsni materijal i parkiran jedan automobil.
Saslušani svjedok V. M. u svom iskazu naveo je da je on radio u D. sada C. od 10. travnja 1974. godine do 1. siječnja 2017. a kada je
6
otišao u mirovinu, u početku da je bio zaposlen na poslovima utovara sirovine u rudnicima, a
poslije je radio kao poslovođa organizacije proizvodnje u rudniku. Firma u kojoj je bio zaposlen
je vršila eksploataciju sirovina iz tri rudnika i to rudnika za koji ga se pita 10. kolovoza kao i iz
rudnika S.. J. i S.. K.. On da je radio u sva tri rudnika tijekom svog radnog vijeka. Rudnik
10. kolovoza zv. M. je bio veliki rudnik u kojem se vršila eksploatacija sirovina priprema
za proizvodnju, nikada nitko nije govorio da je zemlja na kojoj je smješten rudnik njegova
zemlja ili ometao njih radnike u radu. Jedino da su se ljudi znali buniti na miniranje i zvukove
uslijed istog. To da je sve što mu je poznato u svezi predmeta spora odnosno početka njegovog
rada 1974. do odlaska u mirovinu firma za koju je radio je koristila ovaj rudnik.
Svjedok A. B. kazao je da je on dugogodišnji zaposlenik tužitelja, te još o 1975.
radi u rudniku 10. kolovoza M., predmetna parcela da je dijelom ovog rudnika, te da je on
uvijek smatrao da je ista u vlasnosti firme za koju radi, odnosno prethodnika sadašnje firme.
Naime, do 2000. tehnička lica nisu trebala biti po Zakonu o rudarstvu upoznata sa vlasništvom
pojedinih parcela na kojima se vrši eksploatacija, a tek od 2000. a kako je to propisao Zakon
on kao tehničko lice je upoznat sa vlasništvom pojedinih parcela, a na kojima se vrši
eksploatacija. Tako da mu je poznato vlasničko stanje pojedinih parcela unutar rudnika 10.
kolovoza. U odnosu na konkretnu parcelu, a koja je predmet ovog spora ista da se nalazi unutar
rudnika, uvijek da je smatrao vlasništvom tužitelja, na predmetnoj parceli da se nikad nije vršila
eksploatacija, već da ista predstavlja put prema površinskom kopu, te da predstavlja pristup
postrojenjima, te radionama, a da se nalazi unutar samog rudnika i njegov je sastavni dio.
Napomenuo je da iako radi na navedenom mjestu dugi niz godina da nikad nitko nije polagao
prava i govorio da navedena parcela ne bi bila u vlasnosti firme za koju radi. Sada da radi na
poslovima voditelja proizvodnje kod tužitelja. Kazao je da od kada radi od 1974. godine nikad
nitko od fizičkih osoba nije dolazio u prostor predmetnog rudnika na navedenu parcelu, govorio
da je njegova ili ih pak ometao u radu.
Iz iskaza svjedoka D. E. proizlazi da je on započeo s radom kod prednika
tužitelja 1981. godine u 4. mjesec, te je radio i u rudniku 10. kolovoza, poznat mu je prostor
predmetne parcele, te se radi o putu kroz rudnik na kojem se nalazi drobilica, te prilazu
postrojenjima rudnika, da se radi o prostoru unutar rudnika, a na kojem se ne vrši eksploatacija
sirovine već da je isti dio rudnika koji predstavlja pristupni put većim dijelom. Njemu da nije
poznato kao dugogodišnjem djelatniku da bi ikad itko dolazio na navedenu parcelu, te da bi
polagao kakva prava na istu, te nitko nikad da nije ometao njih djelatnike u radu, a da nije niti
čuo da je netko dolazio i govorio da je ova parcela njegova.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva čest. zem. 2636/1, z.
u. 1348, k. o. K., a koja da je u zemljišnimknjigama upisana na prednike tuženika, a koju da
je tužitelj stekao dosjelošću.
U postupku nije bilo sporno da se predmetna nekretnina nalazi unutar eksploatacijskog
polja tužitelja, da su kao vlasnici iste upisani U. Š. S., za ½ dijela, te U. P.
S., za ½ dijela, da su u katastru upisani kao posjednici za 287m2 iste A. U. iz S.,
L. U., iz V., A. U. iz S., svaki
za po 1/3 dijela, za 288m2 iste A. U. iz K., za cijelo.
Sporno je , je li tužitelj stekao predmetnu nekretninu dosjelošću.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim.
7
U postupku je pregledom priloženih rješenja o nasljeđivanju utvrđeno da su tuženi od
pod 2. do pod 5. i to: M. U., D. U., K., M. U., D.
U., pravni slijednici U. P. S., a koji je upisan kao vlasnik za ½ dijela
predmetne čest. zem., pa tako pasivno legitimirani u odnosu na njegov suvlasnički dio.
Pravni slijednici U. P. S. su upisani i u katastru zemljišta kao posjednici i
to A. U. prednica tuženika pod 2. M. U. i pod 3. D. U., upisan je kao
posjednik A. U. prednik tuženika pod 5 D. U., upisani kao posjednik L.
U. prednik tuženika pod 4 M. U..
Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog
zahtjeva određuju pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju,
sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj
26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i
89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni
zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore
činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva
tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.
Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj
kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo
vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje
stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima ("NN" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,
114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni
propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.
S obzirom na to da je tužitelj, stupio u posjed predmetne nekretnine, 28. travnja 1976.,
to je vrijeme dosjelosti tužitelja protjecalo u dva pravna režima – po pravnim pravilima OGZ-
a i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ broj 6/80., dalje ZOVO, koji
je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima N. broj 53/91., kao zakon R. H.). Članak 28. stavak 4. ZOVO govori o
vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog
posjednika nepokretne stvari po tom propisu. Kako od vremena kada je tužitelj počelo stjecati
dosjelošću pravo vlasništva nekretnina (od 1976.) do stupanja na snagu ZOVO nije isteklo
vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnina (to je vrijeme od 20 godina prema
načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960.
nastavio je teći rok i u režimu ZOVO (od 1. rujna 1980.) koji za dosjelost prava vlasništva
savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda, a koje vrijeme je isteklo 28. travnja 1996.
Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema
pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, na kojeg se upućuje s obzirom na početak
dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed,
time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan
dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed. Dakle, sukladno
navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice
Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60., od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje
skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava
vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima
8
("NN" broj 53/09., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje
uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne
može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao
znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se
da je posjed pošten. Prema odredbi članka 28 stavak 2. i 4. ZOVO-a postojanje posjeda
određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme, pretpostavka je za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću.
Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do
zaključka da je tužitelj, u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 28. travnja 1976. pa
do danas preko 40 godina. Naime, utvrđeno je da je tužitelj ušao u posjed predmetne nekretnine
navedenog datuma temeljem rješenja o prijenosu odobrenja za eksploataciju mineralne sirovine
za proizvodnju cementa na eksploatacijskom polju pod nazivom „10. kolovoz“, a kojem
rješenjem je ista eksploatacija prenesena s sa radne organizacije „P.“, S. na radnu
organizaciju „D “, S.- S.. Očevidom na terenu, te vještačenjem utvrđeno
je da se predmetna nekretnina nalazi unutar eksploatacijskog polja „10. kolovoz“. Razvidno je
da je tužitelj zaključio i Ugovor 3. listopada 2006. koji se utvrđuju uvijeti, prava i obveze za
izvođenje rudarskih radova eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa na eksploatacijskom
polju „10. kolovoz“, s trajanjem do 31. prosinca 2034, a sve u suglasju s rudarskom koncesijom.
Iz svih izvedenih dokaza, a posebno suglasnog iskazivanja svjedoka, čije iskaza je ovaj sud
prihvatio kao uvjerljive, a kojima je dobro poznata predmetna nekretnina proizlazi da se
predmetna nekretnina nalazi unutar navedenog eksploatacijskog polja, da istu tužitelj drži u
posjedu od 1976. pa do danas, da nitko nikad nije polagao pravo na predmetnu nekretninu, niti
ometao tužitelja u posjedovanju iste. Tužitelj je svoja vlasničko pravna ovlaštenja manifestirao
unutar eksploatacijskog polja, u kojem su radili radni strojevi, na predmetnom nekretnini se čak
i parkirali, odlagao materijal, dio predstavlja zemljani put unutar ovog polja, pa su istim putem
prolazili radni strojevi, odvozili materijal, te sve navedeno nije moglo proći nezapaženo, a
tužitelje nitko nije ometao u posjedovanju.
Slijedom navedenog tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine od najdalje 1976. Na
naprijed navedeni način utvrđeno je da su isti čitavo ovo vrijeme ponašali kao vlasnici
predmetne nekretnine, svoja vlasničko pravna ovlaštenja manifestirali su naočigled tuženima,
a i trećim osobama, te im navedeno od 1976. nitko nije osporavao.
Dakle, tužitelj se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom, faktičnom
posjedu predmetne nekretnine, držeći je kao svoju i za sebe i kako je to vrijeme bilo
duže od 20 godina koliko se prema važećim pravnim pravilima traži za stjecanje prava
vlasništva izvanrednom dosjelošću (Načelno mišljenje broj 3/60., članak 28. stavak 4.
ZOVO-a, odnosno članak 159. stavak 3. ZV-a), dođe se do zaključka da je tužitelj u
posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina do danas, odnosno da je dosjelošću
vlasništvo predmetne nekretnine steklo 1996. S obzirom na to da se posjed smatra
samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da
su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Za postojanja dobre vjere kod
posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar odnosno nekretninu
posjeduje temeljem valjanog naslova, tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje
njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku. Naime, okolnost da su u
zemljišnim knjigama prednici tuženih upisani kao suvlasnici i da to tužiteljima nije
moglo ostati nepoznato ne isključuje uvijek sama po sebi poštenje posjeda kad ostale
okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je posjed bio pošten. Tužitelj je predmetnu
9
nekretninu držao u posjedu temeljem rješenja nadležnih tijela, a što je okolnost koja
ukazuje da je posjed tužitelja pošten.
Pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću nastupaju ipso iure, čime su
ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim
aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost pa stoga
nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, a upis u
zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak time da je stjecatelj vlasništva
dosjelošću ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.
Tuženik pod 4. je prigovorio da je preduvjet za stjecanje prava vlasništva predmetnih
nekretnina da su iste unesene u temeljni kapital tužitelja, ako predmetne nekretnine nisu
unesene u temelji kapital tvrtke onda da su iste ili vlasništvo tuženika ili vlasništvo RH, a nikako
tužitelja, te da isto nije dokazano.
Ako je posjed tužitelja bio pošten i ako je vrijeme dosijedanja završilo prije pretvorbe
tužitelja kao društvenog poduzeća u trgovačko društvo na temelju Zakona o pretvorbi
društvenih poduzeća ( N/N 19/91, 83/92, 84/92, 94/94, 2/94, 9/95 i 21/96 ) tada je dosijedanjem
predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo. U tom slučaju tužitelj može steći pravo
vlasništva na predmetnoj nekretnini samo pod pretpostavkom da je ona unesena u društveni
kapital u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća. Naime,
prema odredbi članka 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog
poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan
procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:
- društveno vlasništvo sa pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog
poduzeća i
- koje su mogle biti predmet stjecanje prava vlasništva i
- čija je vrijednost procijenjena u kapitalu društva i koje su po nadležnom tijelu
iskazane u kapitalu društva.
Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje da bi trgovačko društvo
bilo vlasnik nekretnine. Dakle, trgovačko društvo koje pravni slijednik društvenog poduzeća
koje provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu
procjene u kapitalu prilikom pretvorbe društvenog vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine
u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanje prava vlasništva.
Ako je pak vrijeme dosijedanja završeno nakon pretvorbe tužitelja u subjekt prava vlasništva
tada pretpostavka procjene vrijednosti nekretnine u društveni kapital otpada, što znači da je
tužitelj mogao steći pravo vlasništva dosjelošću ako su kumulativno ispunjene sve pretpostavke
za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane odredba ZOVO-a, odnosno ZVDSP-a.
U konkretnom slučaju rješenjem od 21. siječnja 1993. došlo je do pretvorba poduzeća u
društvenom vlasništvu „D.“ d.o.o. K. S., u dioničko društvo sa
tvrtkom: „D.“ d.d. za proizvodnju cementa, K. S , a
što je prije stjecanja vlasništva dosjelošću od strane tužitelja 1996., odnosno u ovom slučaju
vrijeme dosijedanja završeno nakon pretvorbe tužitelja u subjekt prava vlasništva, pa
pretpostavka procjene vrijednosti nekretnine u društveni kapital otpada. Stoga je prigovor
tuženika odbijen kao neosnovan.
Odbijen je i prigovor tuženika pod. 4 da tužitelj nije dokazao da bi tužitelju ili njegovim
prednicima bila dostavljena ikakva naknada za predmetno zemljište, naime isto nije
pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, pa je ovaj prigovor suvišan.
10
U postupku nije dokazana povezanost tuženika pod 1. s upisanim vlasnikom predmetne
čest. zem U. Š. S., a koji je upisan za ½ dijela predmetne čest. zem, sam U.
Š. S. nije tužen u ovom postupku, iz priloženih rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da
se ista odnosi na navedenog upisanog suvlasnika, ili njegove slijednike, odnosno ne proizlazi
da bi tuženi pod 1. bio pasivno legitimirani u odnosu na ½ dijela predmetne čest. zem, upisane
na U. Š. S..
Kako svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju
povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije
(čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna
sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost
zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj
uspjeh u parnici.
Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu
dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi
obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu
činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih
sredstava.
Tužitelj je trebao dokazati pravni slijed s upisanog u zemljišnim knjigama U. Š.
Stipina do tuženika pod 1., a kako to tužitelj nije učinio ovaj sud smatra neutvrđenim tko bi bio
nasljednik upisanog vlasnika U. Š. S., odnosno nedokazanim tko bi bio pasivno
legitimiran za ½ dijela predmetne čest. zem. upisane na istog, pa je tužbeni zahtjev u navedenom
dijelu, a u kojem dijelu je tužen tuženik pod 1. trebalo odbiti kao nedokazan.
Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1., 155.,
164. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/2019 – dalje ZPP-a)
i u skladu s Zakon o sudskim pristojbama ( NN 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12,
157/13, 110/15).
Tužbenim zahtjevom zatražena je naknada parničnog troška u odnosu na tuženike koji
se usprotive tužbi, a što je u ovom predmetu tuženik pod 4. M. U..
Tuženi od pod 4 je u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.
Tužitelju je trebalo priznati trošak vještačenja od 3.527,00 kuna, trošak sudske pristojbe
za tužbu i presudu od po 680,00, pa je ukupno obistinjeni trošak tužitelju od 4.887,00 kuna, a
kao što je tužitelj i zatražio.
Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika prema
tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženi sazna za visinu troška
kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zatezne kamate na troškove postupka za
tuženog ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije presuđenja.
11
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 7. svibnja 2020.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana
prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u
3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste.