1

Poslovni broj: 18 P-178/2019-35

Poslovni broj: 18 P-178/2019-35

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., protiv tuženika M. S. iz S. K. Z., V., OIB:., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z. ,radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući prijedlogu tuženika za povrat u prijašnje stanje, dana 7. svibnja 2020.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika M. S. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta za objavu i uručenje presude od 12. lipnja 2018.
2. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika M. S. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv presude ovoga suda, poslovni broj P-477/2016-25 od 12. lipnja 2018.

Obrazloženje

              Na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj 10. svibnja 2018. određeno je ročište za objavu i uručenje presude za dan 12. lipnja 2018., što su punomoćnik tužitelja i stranke primili na znanje te je određeno da se neće pozivati pisanim putem, a ujedno su upozoreni u smislu odredbi čl. 335. st. 7., 9. i 10. Zakona o parničnom postupku, što su sve potvrdili potpisom zapisnika od 10. svibnja 2018.

              Na ročište za objavu i uručenje presude nisu pristupile stranke, niti punomoćnik tuženika, iako su o tom ročištu bili uredno obaviješteni te je sud u smislu odredbe čl. 335. st. 10. ZPP-a presudu istaknuo na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

              Dana 19. srpnja 2018. tuženik je po punomoćniku podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem je naveo da je teško stradao u prometnoj nezgodi 3. prosinca 1994. i da je nakon frakture lubanje obolio od epilepsije. Nakon toga zdravstveno stanje mu se više puta pogoršalo, a zadnji puta nakon ročišta 10. svibnja 2018., zbog čega su nastale brojne posljedice po njegovo zdravlje, između ostalog i poteškoće oko memoriranja i pamćenja, gubitak koncentracije i zaboravljivost. Tuženik je naveo da se, zbog znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja, nakon ročišta od 10. svibnja 2018., nije mogao sjetiti da je sud odredio ročište za objavu presude, zbog čega mu je protekao rok za žalbu, a da je za presudu i za pravomoćnost iste doznao na ročištu održanom u predmetu poslovni broj Psp-25/18 dana 12. srpnja 2018., kada se tužitelj u tom predmetu pozvao na presudu iz ovog predmeta. Tuženik je predložio da mu se dopusti povrat u prijašnje stanje i da mu se dostavi presuda s rokom za podnošenje žalbe.

              Tužitelj se očitovao o prijedlogu tuženika za povrat u prijašnje stanje podneskom od 28. rujna 2018. te je prvenstveno predložio da sud odbaci prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje kao nepravodoban jer da iz prijedloga tuženika proizlazi da je saznao za presudu 12. srpnja 2018. Tužitelj je naveo da se prema odredbi čl. 118. st. 2. Zakona o parničnom postupku prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora podnijeti u roku od osam dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala. Kako je tuženik za propuštanje saznao 12. srpnja 2018., rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje prema tvrdnji tužitelja istekao je s danom 20. srpnja 2018., pa je prijedlog koji je podnesen sudu 23. srpnja 2018. podnesen nakon isteka zakonskog roka.

              Podredno, tužitelj je naveo da iz prijedloga tuženika nije razvidno da li tuženik traži povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta za objavu i uručenje presude ili zbog propuštanja roka za žalbu protiv presude. Ukoliko tuženik traži povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, tužitelj smatra da takav prijedlog nije osnovan iz razloga što nije bilo nikakve zapreke da tuženik presudu preuzme u pisarnici i nakon tog ročišta, pa da stoga zbog propuštanja ročišta za njega nisu nastale štetne posljedice. Ukoliko tuženik traži povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv presude, tužitelj smatra da takav prijedlog također nije osnovan, jer tuženik nije u smislu odredbe čl. 118. st. 5. Zakona o parničnom postupku istovremeno s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje obavio propuštenu radnju, odnosno nije istovremeno podnio žalbu.

              Tužitelj je stoga predložio da sud prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbaci kao nepravovremen i nedopušten, a podredno da odbije prijedlog kao neosnovan.

              Sud je povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje odredio ročište na kojem je tuženik pojasnio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio zbog propuštanja ročišta za objavu i uručenje presude i zbog propuštenog roka za žalbu.

              Sud je tuženika saslušao u vezi okolnosti iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Tuženik je iskazao da od prometne nesreće ima smetnje u vidu čestih i težih glavobolja i zaboravljivosti, ima poteškoće u obavljanju svih poslova, a na radnom mjestu je raspoređen na manje zahtjevne poslove kako bi iste mogao svladavati neovisno o zdravstvenim problemima. Naveo je da su njegovi zdravstveni problemi osnovni razlog zbog kojeg je zaboravio na ročište za objavu i uručenje presude.

              Prema odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Nar. nov.", br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – u daljnjem tekstu: ZPP), ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

Prema odredbi čl. 118. st. 2.-5. ZPP-a, prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora se podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je za to saznala. Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana. Nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

              Pravovremen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta za objavu i uručenje presude, koje je bilo određeno za dan 12. lipnja 2018. Naime, iz prijedloga proizlazi da je tuženik za propuštanje ročišta od 12. lipnja 2018. saznao na ročištu održanom u predmetu poslovni broj Psp-25/18, koje je održano 12. srpnja 2018. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje predan je na poštu preporučeno 19. srpnja 2018., dakle unutar subjektivnog roka od osam dana od dana tuženikovog saznanja za propuštanje i unutar objektivnog roka od dva mjeseca od dana održanog ročišta.

Međutim, prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta za objavu i uručenje presude nije osnovan. Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZPP-a, uvjet za prihvaćanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje je da je stranka zbog propuštenog ročišta izgubila pravo na poduzimanje neke radnje u postupku. Propuštanjem ročišta za objavu i uručenje presude tuženik nije izgubio pravo na preuzimanje pisanog otpravka presude jer ima pravo presudu preuzeti u svako doba u sudskoj pisarnici. Samim propuštanjem ročišta za objavu i uručenje presude tuženik nije izgubio pravo niti na podnošenje žalbe protiv presude jer je imao pravo istu podnijeti u roku od 15 dana od dana održavanja tog ročišta. Kako samim propuštanjem ročišta za objavu i uručenje presude za tuženika nisu nastale štetne posljedice jer on time nije izgubio pravo na poduzimanje daljnjih radnji u postupku, prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta nije osnovan.

              Iako za tuženika nisu nastale štetne posljedice zbog propuštanja ročišta za objavu i uručenje presude, on je izgubio pravo na podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude zbog propuštenog roka. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe također je pravovremen jer je podnesen unutar subjektivnog i objektivnog zakonskog roka. Tuženik je za propuštanje roka za podnošenje žalbe također saznao na ročištu održanom u predmetu poslovni broj Psp-25/18, koje je održano 12. srpnja 2018. Posljednji dan roka za žalbu od 15 dana bio je 27. lipnja 2018. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje predan je na poštu preporučeno 19. srpnja 2018., dakle unutar objektivnog roka od dva mjeseca od dana propuštanja roka i unutar subjektivnog roka od osam dana od dana tuženikovog saznanja za propuštanje.

              Međutim, prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv presude nije osnovan jer tuženik nije istovremeno s podnošenjem tog prijedloga obavio i propuštenu radnju, odnosno nije istovremeno s prijedlogom predao i žalbu protiv presude, kako je to propisano odredbom čl. 118. st. 5. ZPP-a.

              U skladu s gore navedenim, irelevantni su razlozi zbog kojih je tuženik propustio ročište za objavu i uručenje presude i rok za podnošenje žalbe.

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

U Zaboku 7. svibnja 2020.

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                        Nada Mohač             

Uputa o pravu na žalbu:

              Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istoga, putem ovog suda, Županijskom sudu u Osijeku, pisano, u 3 primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnik I. I.Z.
2. Odvjetnik I.Z., K.