1

Poslovni broj: 3 UsI-476/2020-4

Poslovni broj: 3 UsI-476/2020-4

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. N. iz B. i H., Š., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, radi prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom osnovnog građevinskog materijala izvan područja posebne državne skrbi, 7. svibnja 2020.

p r e s u d i o  j e

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-371-01/20-01/02, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 27. veljače 2020.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-371-01/20-01/02, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 27. veljače 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-371-02/19-04/3, URBROJ: 2158-04-02/4-19-16 od 20. prosinca 2019. od 23. studenoga 2017. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom osnovnog građevinskog materijala izvan područja posebne državne skrbi.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja navodeći da je teškog zdravstvenog stanja bez imovine te predlaže Sudu da zaštiti njegova ljudska prava i prava njegove obitelji. Dodaje da je njegova adresa bila u B., a osobna iskaznica broj… prije ratnih djelovanja bila je izdana u O. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, obzirom da niti tužitelj u tužbi ne navodi konkretne razloge za podnošenje iste, osim što se poziva na zaštitu ljudskih prava.

Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 33. i članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnog postupka razvidno je da je tužitelj 23. kolovoza 2013. podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi na adresi u B. u kojem je kao članove obitelji naveo suprugu V. N. i sinove I. N. i A. N.

Zahtjev je podnesen na temelju članka 10. c Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj: 86/08., 57/11.; nastavno: Zakon) kojim je propisano da pravo na dodjelu građevnog materijala mogu ostvariti i hrvatski državljani koji izvan područja posebne državne skrbi imaju u vlasništvu oštećenu ili razorenu obiteljsku kuću te bivši nositelji stanarskog prava koji imaju u vlasništvu oštećenu kuću ili građevinsko zemljište izvan područja posebne državne skrbi.

Sukladno odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na dodjelu građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj: 144/11.; nastavno: Pravilnik), pravo na dodjelu građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi može ostvariti osoba koja ima u vlasništvu u ratu oštećenu ili razorenu obiteljsku kuću izvan područja posebne državne skrbi čije oštećenje je nastalo za vrijeme Domovinskog rata do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a koja nije obnovljena prema Zakonu o obnovi, pod uvjetom da je osoba bila vlasnik te obiteljske kuće na dan 8. listopada 1991. godine. Prema stavku 2. istog članka Zakona, osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu ostvariti navedeno pravo pod uvjetom da su hrvatski državljani, koji nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske, području država nastalih raspadom SFRJ ili drugih država u kojima borave, ili ako istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca te pod uvjetom da se u obnovljenu kuću ili stan vrate i u njoj prebivaju.

Prema podacima dostavljenim od Matičnog ureda O. (obavijest KLASA: 223-06/19-01/839, URBROJ: 2158-03-02/5-19-2 od 5. prosinca 2019.) razvidno je da tužitelj nije upisan u evidenciju u državljanstvu.

Tužitelj je saslušan i na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom KLASA: UP/I-371-02/19-04/3, URBROJ: 2158-04/02/4-19-13 od 29. studenoga 2019. te je u bitnome izjavio da nije (barem svjesno) podnio zahtjev za dodjelom građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi, već je tražio obnovu ili isplatu na ime uništene kuće. Također je istaknuo da nema hrvatsko državljanstvo, ali da ga imaju članovi njegove obitelji, da trenutno živi u Š. i osim nekretnine u B., nema ništa drugo u vlasništvu ili suvlasništvu.

Stoga je prvostupanjsko tijelo temeljem utvrđenog činjeničnog stanja zaključilo da tužitelj nije državljanin Republike Hrvatske slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 20. prosinca 2019. odbilo predmetni zahtjev, dok je tuženik osporavanim rješenjem potvrdio pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, pozivom na odredbu članka 10. c Zakona i članka 2. Pravilnika.

Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, Sud smatra da je osnovano tuženik odbio žalbu tužitelja potvrđujući da nisu ispunjeni uvjeti za dodjelu građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi, obzirom da je tijekom upravnog postupka kao nesporno utvrđeno da tužitelj nije državljanin Republike Hrvatske (niti sam tužitelj ne spori da nije državljanin Republike Hrvatske). Naime, kako je jedan od Zakonom propisanih uvjeta za dodjelu građevnog materijala izvan područja posebne državne skrbi hrvatsko državljanstvo, to nema osnove za utvrđenje navedenog prava.

Također valja napomenuti da predmet provedenog upravnog postupka nije bilo odlučivanje o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu štete obnovom obiteljske kuće u B. o kojem se također vodi postupak pred nadležnim upravnim tijelom te je tužitelj prigovore u svezi obnove mogao isticati u tom postupku.

              Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Osijeku 7. svibnja 2020.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).