Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž R-109/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. V., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5772/2018 od 23. prosinca 2019., dana 7. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5772/2018 od 23. prosinca 2019. u točki I. izreke u svemu, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu, te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke.
2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće od 55.701,40 kn.
3. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 55.701,40 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, u roku od 15 dana.
Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.
Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.
Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
Žalba tuženika je djelomično osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od mjeseca studenog 2013. do mjeseca ožujka 2018. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.
U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika odnosno doktora medicine, da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima te da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao liječnik i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.
Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 55.701,40 kn pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom odredbi članka 57. i članka 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), te nastavno članka 55. i članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18. - dalje KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17. i 47/18. - dalje TKU/17), te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
Neosnovano žalbom tuženik upire na ostvarenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. stavak 1. i 3. ZPP-a. Iz stanja spisa proizlazi da su točni žalbeni navodi da je tužiteljica tužbu podnijela radi isplate iznosa od 52.000,00 kn te da je nakon provedenog financijskog vještačenja, u fazi kada je prethodni postupak već bio zaključen, izvršila objektivnu preinaku tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos do 55.701,40 kn (za iznos od 3.701,40 kn) čemu se tuženik usprotivio. Međutim, ovaj sud smatra da ima mjesta za primjenu iznimke predviđene odredbom članka 190. stavak 2. ZPP-a za preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. To stoga što tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu sve dok provedenim financijskim vještačenjem nije saznala konačnu visinu razlike manje isplaćenih plaća koje joj tuženik nije pravilno obračunavao tijekom relevantnog razdoblja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je, unatoč protivljenju tuženika, takvu objektivnu preinaku tužbe prihvatio kao svrsishodnu za konačno rješenje spora u smislu članka 190. stavak 3. ZPP-a.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata odnosno način obračuna dodataka.
Odredbom članka 86. ZR/09 te članka 94. ZR/14, propisano je da se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
Odredbom članka 51. KU/13 i članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 20 %.
U članku 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine, ostvaruju dodatak na plaću u omjeru od 10% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. listopada 2015. u omjeru 12% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.
Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, budući da je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu sudskog vještaka financijske struke, razvidno da je vještak obračunavao naprijed navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužiteljice.
Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13 odnosno članka 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59. KU/13 odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka.
Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.
Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
Radi svega iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je dosuđen predmetni iznos po osnovi razlike plaće utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, čija visina tijekom postupka nije bila sporna.
Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava, žalbu tuženika valjalo je djelomično prihvatiti u dijelu kojim je tužiteljici na dosuđene iznose razlike bruto plaće dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
Bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120//13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15) i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09.,146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.
Zatezna kamata po svojoj naravi je sankcija za zakašnjenje u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.
U situaciji kao što je konkretna, kada dakle, obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, to tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljica ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice (članak 84. stavak 4. ZR/09 odnosno članak 92. stavak 4. ZR/14 u vezi s člankom 433.a stavak 1. ZPP-a).
Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita pa žalbeni navodi tuženika o djelomičnom uspjehu tužiteljice u sporu, prema stajalištu ovoga suda, nisu odlučni jer time što je tužiteljica odbijena sa manjim dijelom tužbenog zahtjeva (dio zateznih kamata) u odnosu na dio zahtjeva kojim je uspjela predstavlja razmjerno neznatni dio zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi pa ima mjesta primijeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a (članak 28. u vezi s člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19). Neosnovano se žalbom prigovara priznavanju troškova sa sastav podnesaka tužiteljice od 6.2.2019. i 22.3.2019. jer se radi o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženika jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tuženik je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, samo u pogledu odluke o kamatama, što nije izazvalo posebne troškove, pa istome nije priznat trošak sastava žalbe. Radi navedenog, u konačnici su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani (članak 166. stavak 1. i 2. ZPP-a).
U Rijeci 7. svibnja 2020.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
Općinskom radnom sudu u Zagrebu
Vraćamo vam spis s pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.