1

                                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-661/2019-2.

 

 

 

 

 

           REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                SLAVONSKI BROD             

                                                                                                Poslovni broj: 7 Gž-661/2019-2.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca  Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te  Draženke Ilak članice  vijeća , u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz O., (OIB: …), zastupan po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. i dr. iz K., protiv tuženika K. P. iz V., (OIB: …), zastupan po punomoćniku M. R. iz K., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 10. lipnja 2019., poslovni broj: 1 P-374/2018-24., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

                            I. Odbija se žalba tužitelja J. P. iz O. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 10. lipnja 2019., poslovni broj: 1 P-374/2018-24.

 

                            II. Odbija se tužitelj J. P. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tuženik K. P. sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

                            „Utvrđuje se da je tužitelj  P. J. iz O. , OIB … vlasnik nekretnina i to :

- iz zk.ul. 936 K.O. B. O. i to kčbr.

 

              1. 111/2 Š. T. 342 čhv ili 1230 m2

              2. 120 V. pri kući u O. 358 čhv ili 1288 m2

              3. 121 K. neplodno u O. 101 čhv ili 363 m2

              4. 123/2 Š. pri kući u O. 729 čhv ili 2622 m2

5. 123/3 Š. pri kući u O. 136 čhv ili 489 m2

6. 124 P. pri kući u O. 850 čhv ili 3057 m2

7. 125/1 O. pri kući u O. 1199 čhv ili 4312 m2

8. 291/1 P. u V. 1277 čhv ili 4593 m2

 

- iz zk.ul.br. 937 K.O. B. O. i to kčbr.

 

              1. 110 O. pod T. u O. 1030 čhv ili 3705 m2

              2. 111/1 Š. T. u O. 343 čhv ili 1234 m2

              3. 122 O. pri kući u O. 119 čhv ili 428 m2

              4. 123/1 Š. pri kući u O. 243 čhv ili 874 m2

              5. 125/2 O. pri kući u O. 1240 čhv ili 4460 m2

              6. 216 O. R. u O. 119 čhv ili 428 m2

              7. 239/2 L. na L. 242 čhv ili 870 m2

              8. 244 L. B. na L. 82 čhv ili 295 m2

              9. 291/3 P. u V. 818 čhv ili 2942 m2

 

- iz zk.ul. br. 1272 k.o. P. i to kčbr. 1320  oranica L. od 830 čhv ili 2985 m2

 

- iz zk.ul.br. 1443 k.o. B. O. i to kčbr.

 

              1. 286/11 P. med O. u N. od 320 čhv ili 1151 m2

              2. 286/12 P. med O. u N. od 1273 čhv ili 4579 m2

              3. 349 Š. C. od 46 čhv ili 165 m2

              4. 350/2 Š. C. od 529 čhv ili 1903 m2

 

što je tuženi P. K. iz V., OIB …, dužan priznati te trpjeti  da se tužitelj  uknjiži kao vlasnik naprijed navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama , preda u isključivi posjed naprijed navedene nekretnine tužitelju P. J. iz O. , OIB …, a ujedno je tuženi P. K. iz V., OIB …, dužan tužitelju P. J. iz O. , OIB …, naknaditi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu  po stopi od  7,09% godišnje, a u slučaju  promjene stope  zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje  za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita  odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdolje koje prethodi  tekućem polugodištu  za tri postotna poena, tekući počam od dana donošenja presude pa do isplate a sve u roku od 15 dana.“

 

              2. Nalaže se tužitelju P. J. iz O. , OIB …, da tuženom P. K. iz V., OIB …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 30.125,00 kn (trideset tisuća sto dvadeset pet kuna), u roku 15 dana."

 

                            Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog žalbenih razloga  iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom  postupku ("Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i  89/14 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema jasne razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je Ugovor o darovanju sklopljen 14. lipnja 2000., prestao važiti nakon što je između tuženika, kao davatelja uzdržavanja s jedne strane , te P. i L. P., kao primatelja uzdržavanja s druge strane, sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. kolovoza 2000., kojim Ugovorom je obuhvaćena ista imovina koja je bila predmet Ugovora o darovanju, a da je ovaj Ugovor o darovanju i ništav jer nije sklopljen po javnom bilježniku, a tuženik nikada nije stupio u posjed darovanih nekretnina. Nadalje, navodi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. kolovoza 2000. raskinut što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog sud u Ozlju od 14. veljače 2005., poslovni broj: P-20/04., nakon čega je on sa L. P. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 13. listopada 2006. za ove nekretnine. Tvrdi da je on uzdržavao svoju majku L. P., a da tuženik nikada nije brinuo ni za P., ni za L. P.. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on u nepoštenom posjedu nekretnine, te da je tuženik stekao nekretninu od P. i L. P. i da se stoga mogao uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnik. Mišljenja je da je on postao vlasnik predmetnih nekretnina smrću svojih roditelja P. i L. P. jer je i njegova sestra S. K. ustupila svoj nasljedni dio njemu u korist. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi. U žalbi u bitnom ističe da prema dispozitivu tužbe jasno proizlazi da se ne radi o tužbi za ispravak, već o tužbi za utvrđenjem prava vlasništva, a za koju tužbu tužitelj nema niti jedan od pravnih osnova. Smatra da je, s obzirom da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnine, tužitelj mogao eventualno brisovnom tužbom tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, ali to nije učinio. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Suprotno navodima žalbe, presuda sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a.

 

                            Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Navodima žalbi nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

                            Stoga je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je u zk.ul.br. 936, 937 i 1443 k.o. B. O., te u zk.ul.br. 1272 k.o. P. kao vlasnik upisan tuženik;

- da je 10. kolovoza 2000. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju  između P. P. i L. P. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Ozlju pod poslovnim brojem: R1-13/00.;

- da je presudom Općinskog suda u Ozlju poslovni broj: P-20/04-13. od 14. veljače 2005., raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju R1-13/00.;

- da su Ugovorom o darovanju od 14. lipnja 2000., a ovjerenom kod javnog bilježnika M. A. iz K., P. i L. P. darovali tuženiku nekretnine koje su kasnije bile predmet njihovog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. kolovoza 2000., te da ovaj Ugovor sadrži potvrdu Porezne uprave - ispostava O. od 4. srpnja 2000.;

- da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2006. P. L., kao primateljica uzdržavanja, svojem sinu J. P., kao davatelju uzdržavanja, ostavila nekretnine koje su bile predmet ranijeg Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je bio sklopljen s tuženikom i koji je raskinut pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ozlju od 14. veljače 2005., poslovni broj: P-20/2004-13.;

- da je P. P. umro 6. prosinca 2002. a L. P. 19. studenog 2011.;

- da je prema Rješenju o nasljeđivanju iza pok. P. P. poslovni broj: O-46/03-5. od 29. svibnja 2003. predmet ostavine, odnosno ostavinsku imovinu činio novčani iznos na deviznoj štednoj knjižica i traktor;

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Z-2595/16. od 30. lipnja 2016. i 6. veljače 2017. u pojedinačnom ispravnom postupku tuženik upisan kao vlasnik utuženih nekretnina;

- da je temeljem Rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš - odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo O. tuženik ozakonio dovršenu, rekonstruiranu manje zahtjevnu zgradu stambene namjene;

- da iskazi saslušanih svjedoka o odnosima između tužitelja i tuženika, te obnovi stare djedove kuće, odnosno kuće P. P., za koju sam tužitelj priznaje da ju je obnovio tuženik, nisu od važnosti za ovaj spor;

- da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da tuženik provodi pojedinačni ispravni postupak.

 

                            Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je namjera pokojnog P. P. bila da predmetne nekretnine daruje tuženiku, te da je tužitelj znao da tuženik provodi pojedinačni ispravni postupak i da tužitelj ničim nije dokazao savjesnost i poštenje posjeda iz članka 157. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst , 94/17– dalje: ZV), pa je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom unatoč tome što je imao zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2006. s L. P., jer je mišljenja da ista nije mogla prenijeti na tužitelja nekretnine kojih nije bila vlasnik u trenutku svoje smrti, obzirom da ove nekretnine ona nije naslijedila iza smrti P. P., koji joj je bio suprug.

 

                            Pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

                            Naime, člankom 157. ZV je regulirano pravo građenja na tuđem zemljištu, a tužitelj tužbom nije tražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva zbog građenja na tuđem zemljištu.

 

                            U konkretnom slučaju tužitelj nije tražio da se utvrdi niti da je pravo vlasništva stekao dosjelošću pa za ovaj spor nije bilo bitno utvrditi niti je li bio savjestan i pošten posjednik predmetne nekretnine.

 

                            Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2006. kojeg je imao sklopljenog s L. P., odnosno svojom majkom, a koja da je kao i on nasljednica pokojnog P. P..

 

                            Prema članku 579. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

Prema članku 5. stavku 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013 - dalje: ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, s ovim člankom istovjetan je članak 135. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003).

 

                            Slijedom navedenog proizlazi da bi smrću L. P. njezina imovina iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku njezine smrti prešla na tužitelja, odnosno da bi u trenutku smrti P. P. njegova imovina prešla na njegove zakonske nasljednike.

 

                            Međutim, u ostavinskom postupku iza P. P., u kojem je sudjelovao tužitelj i L. P., predmetne nekretnine nisu utvrđene kao ostavinska imovina P. P.. Nadalje, nakon smrti L. P. tužitelj nije tražio da se uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina, a L. P. nije bila uknjižena kao vlasnica ovih nekretnina, već je tužitelj, znajući da tuženik provodi pojedinačni ispravni postupak, dozvolio da se imenovani uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina.

 

                            Prema članku 210. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK) na temelju rješenja suda o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka u dijelu zemljišne knjige na koji se ispravak odnosi zabilježit će se da je otvoren pojedinačni ispravni postupak.

 

                            Prema članku 211. stavku 1. ZZK rješenje iz članka 210. stavka 1. ovoga Zakona sadrži oglas kojim će sud po službenoj dužnosti, bez odgađanja, objaviti:

- da je glede te određene nekretnine na prijedlog (podaci o predlagatelju) otvoren pojedinačni ispravni postupak kojim predlagatelj zahtijeva da se u navedenom ulošku na navedenoj nekretnini provedu i isprave upisi s točnim navođenjem upisa iz prijedloga koji se zahtijevaju u vezi sa zemljišnoknjižnim uloškom,

- da se sve osobe koje se protive da se zemljišnoknjižni uložak na predloženi način ispravi, koje smatraju da bi u zemljišnoknjižni uložak trebalo upisati nešto što nije predloženo ili da bi trebalo izmijeniti ili ispraviti neki upis pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upis odnosno svoje prigovore u određenom roku (rok za ispravak), čiji početak i kraj moraju u oglasu biti izričito navedeni određivanjem kalendarskog dana,

- da, ako nisu zaprimljene prijave i prigovori, a stanje spisa i zemljišne knjige upućuje na opravdanost prijedloga, sud može donijeti odluku bez održavanja rasprave.

 

                            Prema članku 212. stavku 1. i 2. ZZK rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavit će se podnositelju prijedloga, osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća te osobama koje su upise u zemljišnu knjigu zahtijevale nakon zabilježbe iz članka 210. ovoga Zakona, ali rješenje iz ovoga članka dostavlja se isključivo radi obavijesti. Neuredna dostava ne sprječava daljnji postupak.

 

                     Prema članku 216. stavku 4. ZZK rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku sud će u pravilu donijeti na raspravi za ispravak, a najkasnije u roku od osam dana od dana održavanja rasprave za ispravak, a prema stavku 216. stavku 5. ZZK na raspravu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 199. do 201. ovoga Zakona, na prijave i prigovore na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 196. do 198. ovoga Zakona, na odlučivanje o prijavama i prigovorima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 202. i 203. ovoga Zakona, na provedbu upisa u pojedinačnom ispravnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 204. ovoga Zakona, te na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 205. ovoga Zakona.

 

                    Prema članku 205. stavku 1. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, a prema stavku 2. i 3. istoga članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora, te se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se, u slučaju brisovne tužbe, štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

 

                            Prema članku 150. stavku 1. ZZK nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je, radi zaštite toga svoga prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.             

 

                            Obzirom da je tuženik uknjižen u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem pravomoćnog rješenja koje je doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku za čije provođenje je tužitelj znao, po ocjeni ovoga suda, neosnovan je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik predmetnih nekretnina i da se naloži tuženiku da mu dozvoli uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

                            Naime, tužitelj je uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige mogao tražiti u pojedinačnom ispravnom postupku, za koji je znao da se provodi, te tužbom za ispravak, uz istovremeno brisanje uknjiženog prava vlasništva tužitelja, što tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom ne traži, a sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena, sukladno članku 154. stavku 1. i članku 155. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Kako je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev također trebalo odbiti to je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, a tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, sve sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

 

                                             Slavonski Brod, 7. svibnja 2020.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                    Dubravka Šimić