1                            Poslovni broj:Gž Ob-217/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-217/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari mal. tužiteljice L. G., OIB: …, iz S., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. D., OIB: …, iz S., S. …, a ona zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika I. G., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., radi izmjene načina uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-162/2019 od 23. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o 

i

r i j e š i o  j e

 

I. Preinačuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-162/2019 od 23. siječnja 2020., te sudi i rješava:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Mijenja se točka IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-710/12 od 13. siječnja 2014. na način da se nalaže tuženiku da s osnove uzdržavanja svoje kćerke mal. L. G. doprinosi mjesečno 2.000,00 kuna uplatom na žiro račun zakonske zastupnice mal. tužiteljice K. D.,  OIB: …, na žiro račun otvoren u P. b. Z., IBAN: … i to od dana podnošenja tužbe 1. travnja 2019. pa ubuduće svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec.

 

Nalaže se tuženiku da mal. tužiteljici naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od  2.500,00 kuna u roku od 15 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom izmijenjena točka IV. izreke presude prvostupanjskog poslovni broj Pob-710/12 od 13. siječnja 2014. na način da je naloženo tuženiku da s osnova uzdržavanja svoje kćerke mal. L. G. doprinosi mjesečno 2.000,00 kuna uplatom na žiro račun zakonske zastupnice mal. K. D., OIB: …, otvoren u P. b. Z. d.d., IBAN…, i to od podnošenja tužbe  1. travnja 2019. pa ubuduće svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec.

 

Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor presuđene stvari (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi mal. tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od  2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je za više traženih 312,50 kuna zahtjev mal. tužiteljice po ovoj osnovi odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude i točke II. izreke rješenja žalbu podnosi tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Mal. tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

 

Žalba je osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, pobijane odluke nisu opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, njihove su izreke razumljive, ne proturječe same sebi ni svojim razlozima, presuda i rješenje imaju jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji je prethodio njihovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je spora zahtjev mlt. tužiteljice za izmjenu načina uzdržavanja u odnosu na onaj određen ranijom odlukom koju predstavlja presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pob-710/12 od 13. siječnja 2014., koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 285. ObZ-a.

 

U postupku nije bilo sporno da je spomenutom presudom suda prvog stupnja, kojom je inače razveden braka roditelja mal. tužiteljice, ujedno odlučeno da će mal. tužiteljica rođena 8. studenoga 2007. živjeti s majkom K. D. uz zajedničku roditeljsku skrb, dok je tuženik kao otac obvezan plaćati za njezino uzdržavanje iznos od 2.000,00 kuna mjesečno na ruke majke i zakonske zastupnice od 18. studenoga 2013. (točka IV. izreke spomenute presude).

 

Mal. tužiteljica smatra da su se od donošenja navedene presude promijenile okolnosti koje se odnose na način uzdržavanja zbog toga što tuženik kao otac zapravo ne plaća uzdržavanje za mal. tužiteljicu na koje je obvezan pravomoćnom ovršnom ispravom. U postupku je utvrđeno da je takvo njegovo postupanje posljedica njegova sporazuma s majkom mal. tužiteljice. Naime, spomenutom brakorazvodnom presudom ujedno je odlučeno da će brat mal. tužiteljice M. G. rođen 27. prosinca 1999. po razvodu braka živjeti s tuženikom kao ocem, uz zajedničku roditeljsku skrb, dok je majka mal. tužiteljice K. D. obvezana plaćati za njegovo uzdržavanje mjesečno iznos od 2.000,00 kuna počevši od 18. studenoga 2013. pa ubuduće na ruke tuženika I. G. kao oca. S obzirom na okolnost da su svaki od roditelja obvezani plaćati za uzdržavanje djeteta s kojim ne žive isti iznos (iznos od po 2.000,00 kuna), oni su se sporazumjeli da će ta potraživanje po osnovi uzdržavanja međusobno prebiti.

 

Stoga mal. tužiteljica traži izmjenu ranije presude u pogledu presuđenog načina ispunjenja obveze na način da se umjesto obveze plaćanja uzdržavanja na ruke majke mal. tužiteljice odredi plaćanje istog iznosa uzdržavanja uplatom na žiro račun majke mal. tužiteljice.

 

Sud je na temelju gornjih činjenica, a u primjeni odredbe članka 285. ObZ-a, prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da su se u ovom slučaju promijenile okolnosti koje opravdavaju ovu izmjenu smatrajući da se radi o izmjeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom te je odredio tuženiku plaćanje uzdržavanja vršiti uplatom na žiro račun majke mal. tužiteljice umjesto na ruke majke i zakonske zastupnice.

 

Osnovano tuženik prigovora pravilnosti primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

 

Naime, odredbom je članka 285. ObZ-a propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

Razlozi na kojima mal. tužiteljica temelji svoj zahtjev se u bitnom svode na tvrdnju o postojanju dogovora njezinih roditelja o prebijanju iznosa uzdržavanja koje su oni obvezani plaćati svome djetetu s kojim inače ne stanuju i posljedično tome na tvrdnji o izostanku plaćanja tuženika za uzdržavanje mal. tužiteljice usprkos postojanju ovršne isprave koja ga na to obvezuje.

 

Međutim, ovi razlozi, ukoliko bi bili točni, ne znače promjenu okolnosti koja bi opravdavala izmjenu prijašnje odluke u smislu odredbe članka 285. ObZ-a, već u građanskopravnom smislu predstavljaju razlog za pokretanje ovršnog postupka protiv tuženika radi prisilne naplate novčane tražbine po osnovi uzdržavanja (ukoliko bi ove tvrdnje mal. tužiteljice bile točne, one bi mogle predstavljati i razlog za pokretanje kaznenog postupka protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja, djela označenog i kažnjivog po članku 172. Kaznenog zakona - "Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19). To tim više što radnju prebijanja tražbine koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja priječi odredba članka 200. točke 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Stoga će s tim u vezi sud prvog stupnja dostaviti ovu odluke (prvostupanjsku i drugostupanjsku) nadležnom centru za socijalnu skrb u skladu s odredbom članka 317. stavka 2. ObZ-a jer žalbeni sud smatra da se ova zakonska odredba odnosi na obvezu suda da svaku odluku kojom se odlučuje o zahtjevu za uzdržavanje (bez obzira je li njome prihvaćen zahtjev ili ne) sud ima obvezu dostaviti centru za socijalnu skrb prebivališta djeteta kako bi se omogućilo centru da u slučaju potrebe reagira na prikladan način u pravcu zaštite prava djeteta.

 

Osim toga, s obzirom na način na koji je koncipiran tužbeni zahtjev, žalbeni sud ocjenjuje da mal. tužiteljica i ne traži da sud promijeni način uzdržavanja, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, već ona traži da sud promijeni način ispunjenja novčane obveze uzdržavanja kako bi ostvarila svoje zakonsko pravo na uzdržavanje od strane oca, za kojeg tvrdi da, usprkos postojanju pravomoćne ovršne isprave kojom je ta njegova obveza određena, nju ne ispunjava.

 

Naime, odredbom je članka 309. ObZ-a propisan način uzdržavanja roditelja koji ne stanuje s mal. djetetom tako što je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novcu, a tuženikova obveza plaćanja uzdržavanja za mal. tužiteljicu i jest određena u novcu, dok se ovom tužbom i ne traži da se odredi na drugi način. Promjena, pak, načina ispunjenja novčane obveze uzdržavanja, u primjeni odredbe članka 285. ObZ-a ne znači promjenu načina uzdržavanja koja bi opravdavala izmjenu odluke o uzdržavanju zato što je, bez obzira na način ispunjenja, ta obveze ostala ista odnosno novčana kakva treba i biti u skladu s odredbom članka 309. ObZ-a.

 

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti, a ne prihvatiti, pa je pobijanu presudu vajalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

Odluka je o troškovima postupka donesena temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 366. ObZ-a. S obzirom na činjenicu da mal. tužiteljica temelji tužbu na tvrdnji da tuženik kao otac nju ne uzdržava na način, u visini i rokovima kako je to određeno pravomoćnom sudskom odlukom, a da tuženik tu tvrdnju izrijekom nije osporio, usprkos tome što je osporio tužbeni zahtjev, koristeći se ovlaštenjem iz članka 366. ObZ-a žalbeni sud ocjenjuje da bi u okolnostima konkretnog slučaja bilo nepravično obvezati mal. dijete na plaćanje parničnog troška tuženiku kao svom ocu, usprkos njegovu uspjehu u ovoj parnici. Zbog toga žalbeni sud smatra da je primjereno okolnostima konkretnog slučaja odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Split, 7. svibnja 2020.