1                            Poslovni broj: Gž-33/2019-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-33/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja Z. v. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Đ. R., dipl. iur., protiv tuženika K. B. OIB: … iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Povrv-585/17-9 od 9. svibnja 2018., 4. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Povrv-585/17-9 od 9. svibnja 2018. i sudi:

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. broj Ovrv-961/16 od 5. prosinca 2016. kojim se nalaže tuženiku K. B. OIB: … iz Z., tužitelju Z. v. d.o.o. OIB: … iz Z., namiriti tražbinu u iznosu od 217,72 kn (dvjestosedamnaestkunaisedamdesetdvijelipe) uvećanom za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 kuna.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u roku od 15 dana, tužitelju Z. v. d.o.o., Z., OIB: …, iz sredstava Državnog proračuna, naknadi troškove postupka zbog delegacije nadležnosti u iznosu 58,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. broj Ovrv-961/16 od 5. prosinca  kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznosu od 217,72 kuna sa kamatom od 1. studenog 2016. do isplate. Također je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 kuna kao i troškova delegacije u iznosu od 58,00 kuna kao neosnovan.

 

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 217,72 kuna na ime  neplaćenih naknada vodnih usluga u vremenskom periodu od siječnja do rujna 2016.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

 

Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da se predmetna tražbina odnosi na naknadu za korištenje, zaštitu voda i razvoj – fiksni dio za priključak koji je na tuženika kao korisnika vodnih usluga evidentiran još 1985. i da od tada tužitelj nije zamijenio niti održavao vodovodne cijevi, da je zamjena vodomjera izvršena 27. listopada 2009., da je radi neplaćanja 6. rujna 2016. tuženiku privremeno obustavljeno pružanje vodne usluge, da u utuženom razdoblju nije zabilježena potrošnja vode, da je tuženik stavio prigovor tužitelju da cijevi radi neodržavanja popuštaju zbog čega da njegovoj kući prijeti opasnost od klizišta i rušenja.

 

Naime, tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/011 i 56/13), Uredbe o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“, broj 112/10) i Odluke o cijeni vodnih usluga tužitelja broj (4271/11) smatrajući da je tuženik obveznik plaćanja njegovih usluga i naknada ( tzv. fiksni dio ) bez obzira što tuženik nije trošio vodu.

 

S obzirom na navedena utvrđenja i načelo tereta dokaza prvostupanjski sud je ukinuo citirani platni nalog i našao da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao kako je obračunao tzv. fiksni dio cijene za svoje usluge kada tuženiku uopće nije isporučivao vodu, a ispostavljeni računi da su netransparentni i ugovaratelja dovode u neravnopravan položaj jer nije razvidno na što se račun odnosi i za što se njime tereti korisnika usluge.

 

U žalbi tužitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud izveo neprihvatljiv i pogrešan zaključak o tužbenom zahtjevu i „netransparentnosti“ ispostavljenih računa.

 

Žalbenim navodima tužitelja dovedena je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa ocjena prvostupanjskog suda o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se prihvatiti.

 

Odredbom članka 2. stavka 2. točke 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja iz 2014. propisano je da je korisnik vodnih usluga pravna ili fizička osoba koja je s isporučiteljem vodnih usluga sklopila ugovor iz članka 3 stavka 1 istih Općih uvjeta, odnosno svaka pravna ili fizička osoba kojoj se isporučuju vodne usluge isporučitelja.

 

Odredbom članka 6 stavka 2 Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva propisano je da fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, dok je čl. 7 naprijed navedene Uredbe propisano što se iskazuje na računu za vodne usluge.

 

Slijedom navedenih citiranih odredbi, a pored nesporne činjenice da je tuženik u utuženom razdoblju u ugovornom odnosu s tužiteljem i da je korisnik usluga tužitelja, da su istome ispostavljeni računi za fiksni dio cijene vodnih usluga, da prema Izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i računa visina utuženog potraživanja iznosi 217,72 kuna, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je održati na snazi citirani platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 217,72 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose do isplate. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO).

 

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Sukladno odredbi iz članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cjelokupnog postupka, te je temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. ZPP-a, i Zakona o sudskim pristojbama tužitelju valjalo priznati trošak tužitelja: ovršnog postupka u visini 150,00 kuna i zatraženi trošak sudske pristojbe u visini od 100,00 kuna, ukupno 250,00 kuna.

 

Temeljem odredbe članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 ) punomoćniku tužitelja obistinjen je i trošak delegacije: trošak putne karte na relaciji Zabok-Zagreb-Ivanić Grad u visini 58,00 kuna.

 

U Splitu 4. svibnja 2020.