- 1 -              Rev 2648/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2648/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. d.o.o. (OIB: ... ) S., kojeg zastupa z.z. M. Č., a njega punomoćnik S. S., odvjetnik iz S. protiv tuženika G. T. (OIB: ... ) T., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik iz T., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-69/13 od 3. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-213/2008 od 23. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   je:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku G. T. isplatiti tužitelju P. S. d.o.o. iznos od 687.321,06 kn zajedno sa pripadujućom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2006. po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena do konačne isplate. Točkom II. naloženo je tuženiku platiti iznos od 244.773,31 kn zajedno sa pripadajućom procesnom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2008. do isplate, dok se u više traženom na ime kamata zahtjev odbija kao neosnovan. Točkom III. tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.580,20 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-213/2008 od 23. ožujka 2012. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 687.321,06 kn s pripadajućom kamatom po osnovi ugovora o građenju (za naknadno izvedene radove) i iznosa od 244.773,31 kn po osnovi procesne kamate na zakašnjelo plaćanje cijena radova izvedenih na temelju ugovora o građenju.

 

Tužitelj revizijom ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ističući kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Također ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te ističe da sud nije  cijenio izvedene dokaze, a niti je naveo iz kojih dokaza izvodi zaključak o relevantnim činjenicama.

 

Suprotno navodima tuženika u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer odluka drugostupanjskog suda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Nadalje, u pobijanoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a. Naime, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, kojemu pripada i ovlast odlučivanja u kojem je trenutku predmet dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.

 

Navodi revidenta kojima se prigovarajući pravilnosti nižestupanjskih presuda vrši procjena izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi, ali takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje, jer nisu dopušteni u smislu odredbe članka 385. stavka 1. ZPP-a.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- između tužitelja kao izvođača radova te tuženika kao naručitelja radova zaključen je ugovor o građenju dana 10. svibnja 2004. o izvođenju radova na sanaciji južnog obalnog zida F. u T. i Aneks tog ugovora od 27. prosinca 2005. za obavljanje naknadnih i nepredviđenih radova na sanaciji južnog obalnog zida F. u T.

- između stranaka zaključen je 18. siječnja 2005. ugovor o građenju za obavljanje radova na izgradnji privremenog drvenog pješačkog prijelaza preko F. u T.

- 17. listopada 2005. između stranaka zaključen je ugovor o građenju odnosno obavljanju radova na adaptaciji dijela nadmorskog zida kanala F. u T.

- ugovorena je cijena za izvođenje svih navedenih radova koja proizlazi iz ugovora o građenju te je tuženik izvršio plaćanje cijene za izvedene ugovorene radove prema ranije navedenim ugovorima o građenju

- temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka sudovi su izveli zaključak da je u tijeku izvođenja radova na izgradnji drvenog pješačkog mosta u T. pojavila potreba za izmjenom glavnog projekta za izgradnju tog mosta te da je bilo više dopuna i izmjena projekta; glavni nadzorni inženjer je potvrdio da je potrebno izvesti naknadne radove koji su se pojavili i nisu bili predviđeni u glavnom ugovoru o građenju od 18. siječnja 2005. i 17. listopada 2005. koji ugovor se odnosi na adaptaciju nadmorskog zida kanala F.

- nakon završetka svih izvedenih radova, ugovorenih i naknadnih neugovorenih radova nastali su određeni problemi u vezi plaćanja, jer između tužitelja i tuženika nije bio zaključen ugovor o izvođenju tih naknadnih radova iako je izvođač pristupio njihovom izvođenju budući su isti bili nužni jer u protivnom most ne bi dobio uporabnu dozvolu i ne bi bio u funkciji

- investitor, ovdje tuženik nije zabranio izvođaču izvođenje naknadnih radova

- predstavnici tužitelja i tuženika u više navrata su razgovarali o isplati cijene za izvedene naknadne radove, tuženik nije nikada osporavao kvalitetu radova koji su izvedeni na izgradnji drvenog pješačkog mosta te na adaptaciji nadmorskog zida kanala F. u T., već je osporavao dug i obvezu plaćanja izvođaču radova za izvedene naknadne radove iz razloga što nije bio zaključen pisani ugovor o izvođenju naknadnih radova i što nije bio raspisan javni natječaj za naknadne radove

- obračun kamata izradio je tužitelj, a radi se o kamatama na glavni dug koji je tuženik podmirio ali sa zakašnjenjem (obuhvaća obračunate kamate za izgradnju drvenog pješačkog mosta u iznosu od 112.450,01 kn, kamata na sanaciju južnog obalnog zida u iznosu od 111.991,74 kn te kamata za adaptaciju nadmorskog zida F. u iznosu od 20.331,56 kn)

 

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je između stranaka bio na snazi osnovni ugovor o izvođenju radova na izgradnji pješačkog drvenog mosta i za radove na adaptaciji nadmorskog zida kanala F. u T. te je izvođač nastavio sa izvođenjem naknadnih radova koje je bilo nužno izvesti prema ocjeni nadzornog inženjera, čemu se investitor nije usprotivio niti je izvođaču zabranio da izvede te radove. Sudovi su utvrdili da tuženik kao investitor navedenih radova nije ispunio u cijelosti svoju obvezu plaćanja izvođaču za izvedene naknadne radove koji su nedvojbeno izvedeni, dok je izvođač kao druga ugovorna strana ispunio svoju obvezu u cijelosti, odnosno izveo je sve radove potrebne da bi se predmetne građevine mogle staviti u svoju funkciju. Nadalje, utvrđeno je da radovi nisu izvedeni bez suglasnosti naručitelja, jer je izvođač naručitelju dostavio ponudu odnosno troškovnik naknadnih radova i nepredviđenih radova, koju je tuženik kao naručitelj radova i prihvatio u cijelosti, a da je ponuda radova s novom tehnologijom priložena uz zapisnik o obračunu i primopredaji. Pri tome se drugostupanjski sud poziva na odredbe čl. 633., 634. i 636. u vezi s člankom 630. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91).

 

Tuženik je revizijom osporio pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom članka 396. a stavka 1. ZPP-a propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396. a stavak 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe članka 396. a. stavak 1. ZPP-a upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude.

 

Prema odredbi članka 396. a. stavka 2. ZPP-a na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda drugostupanjskog suda.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.