- 1 -              Rev-x 489/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 489/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju i diplomirani pravnik S. C., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3638/11-5 od 27. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6727/01-46 od 3. lipnja 2011., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3638/11-5 od 27. prosinca 2016., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.090,33 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2005.g. pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2005.g. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge građana po viđenju za Eur, za razdoblje od 01. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2005.g. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007.g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za platež iznosa od 9.817,02 Eura i 19.200,00 kn s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice u stavku I izreke ove presude'od 4.090,33 Eura za razdoblje od 23. listopada 2001.g. do 26. travnja 2005.g. te zahtjev tužitelja za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice u stavku II izreke ove presude od 8.000,00 kn za razdoblje od 23. listopada 2001.g. do 26. travnja 2005.g.

 

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.122,18 kn sa zateznim kamatama tekućim od 03. lipnja 2011.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja R. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6727/01-46 od 3. lipnja 2011., u dijelu pod stavkom III. izreke.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijane presude.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smanjenja životne aktivnosti uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, i to po polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja broj … s naslova trajne invalidnosti iznos od 13.907,35 eura, a po polici osiguranja s proširenim pokrićem broj … od posljedica nesretnog slučaja s naslova trajne invalidnosti iznos od 27.200,00 kuna.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po dvije police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja i to po polici broj 301881 uz osiguranu svotu do 80.000,00 DEM za trajni invaliditet i po Polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj … uz dopunsko osiguranje vozača i četiri putnika uz osiguranu svotu do 80.000,00 kuna za trajni invaliditet,

 

- da je po polici broj … u svezi predmetnog štetnog događaja donesena presuda poslovni broj Pn-8572/96 od 21. listopada 1998. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 46.400,00 DEM sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 1997. koja je u dijelu odluke o glavnoj stvari potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2/99 od 30. siječnja 2001. dok je ukinuta navedena odluka u dijelu kojim je naloženo tuženiku na iznos od 46.400,00 DEM platiti zatezne kamate tekuće od 26. ožujka 1997. Pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-1617/01 od 14. svibnja 2001. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju kamate na dosuđenu glavnicu od 46.400,00 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan likvidacije u visini kamatne stope koju R. b. d.d. Zagreb obračunava na devizne štedne uloge po viđenju, počam od 15. srpnja 1997 do 25. travnja 2001.,

 

- da je na temelju važećih Tablica invaliditeta, koje su sastavni dio Police osiguranja broj … na temelju koje se zahtijevala isplata odgovarajućeg dijela osigurane svote, kod tužitelja utvrđen trajni invaliditet od 60%,

 

- da je po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj … uz dopunsko osiguranje vozača i 4 putnika od nezgode u svezi istog štetnog događaja donesena presuda pod poslovnim brojem Pn-7339/97 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 78.000,00 kuna sa kamatama tekućim od 26. lipnja 2003. a koja presuda je odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod posl ovnim brojem Gž-2994/03 od 30. ožujka 2004. potvrđena u odluci u glavnoj stvari dok je ukinuta u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice. Povodnog ukidnog rješenja pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-2228/04 od 16. srpnja 2004. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju kamate na dosuđenu glavnicu od 78.400,00 kuna za razdoblje od 30. kolovoza 1997. do 25. lipnja 2003. sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2004. pa do isplate,

 

- da je kod tužitelja prema Općim uvjetima Police osiguranja od nezgode broj 014606584963 zaostala trajna invalidnost prema točki TI 24a koja se ocjenjuje s 5% te da je 3. ožujka 1998. utvrđena stacionarnost oštećenja vida, a koji datum se ujedno smatra i kao završetak liječenja oštećenja vida tužitelja,

 

- da je tužitelju obostrano oštećenje sluha utvrđeno odmah neposredno nakon ozljeđivanja 26. srpnja 1995., te da je ono istovjetno oštećenju prema nalazu iz veljače 1998.,

 

- da je kod tužitelja tek nalazom od 5. lipnja 1998. konačno utvrđena stabilizacija praga gubitka sluha.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelju ne pripada isplata po osnovi polica osiguranja zbog oštećenja sluha budući da je tek u lipnju 1998. godine došlo do stabilizacije praga gubitka sluha, odnosno po proteku 3 godine od nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe članka 14. stavka 3. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (dalje: Opći uvjeti). Ujedno zaključuju da tužitelju pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice od 26. travnja 2005. s obzirom da se postojanje i visina obveze mogla utvrditi tek 11. travnja 2005. kada je tuženik imao na raspolaganju svu dokumentaciju, odnosno jer je od tog dana sukladno odredbi članka 14. stavka 1. Općih uvjeta te članka 919. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO) počeo teći rok od 14 dana za dobrovoljno ispunjenje ugovorne obveze.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li odredba ugovora o osiguranju (tj. Općih uvjeta osiguravajućeg društva, koji Opći uvjeti predstavljaju sastavni dio ugovora o osiguranju), a koja odredba propisuje da se invaliditet kod oštećene osobe (tj. osiguranika ili korisnika osiguranja odnosno tužitelja) utvrđuje najkasnije u trenutku proteka 3 godine od nastanka štetnog događaja, a ne tek po završenom liječenju iako se oštećena osoba (tj. tužitelj) zbog teških tjelesnih ozljeda liječio i dulje od 3 godine od ozljeđivanja u štetnom događaju (pa čak i 4 godine), predstavlja nepoštenu odredbu sukladno odredbi čl. 143. st. 1. ZOO (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) ako je ta odredba Općih uvjeta protivna samoj svrsi sklopljenih ugovora i dobrim poslovnim običajima, te načelu savjesnosti i poštenja između ugovornih strana, te da li se tom odredbom tužitelj kao suugovaratelj sastavljača Općih uvjeta (osiguravajućeg društva) stavlja u nepovoljan položaj prema osiguravajućem društvu kao sastavljaču unaprijed pripremljenog ugovora i tih Općih uvjeta, te da li je takvom odredbom prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu oštećene osobe tj. tužitelja pa čak i ako su Opću uvjeti koji sadrže takvu nepoštenu odredbu odobreni od nadležnog tijela (tj. nadležnog organa)?,

 

2. Da li dostavljanje Općih uvjeta tuženika i Tablica invalidnosti tuženika u sudski spis, tijekom sudskog postupka, a koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju te koje tuženik mora poznavati i posjedovati, predstavljaju novu dokumentaciju zbog koje tužitelj gubi pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata od datuma ugovorenog ugovora o osiguranju pa do trenutka kada je tuženik (osiguravajuće društvo) u sudskom postupku primilo nalaz i mišljenje medicinskog vještaka?,

 

3. Da li zakonska zatezna kamata na naknadu ugovorene osigurnine (naknada štete za zaostalu trajnu invalidnost) kod ugovornog osiguranja počinje teći i da li na njezino potraživanje oštećeni ima pravo od proteka ugovorenog roka od 14 dana od dana kada je oštećena osoba osiguravajućem društvu predala prijedlog za nagodbu sa svom potrebnom dokumentacijom (zapisnik o očevidu i cjelokupna medicinska dokumentacija) osim primjera ugovora o osiguranju primjerka općih uvjeta koji su sastavni dio tog ugovora o osiguranju, ili kamata u takvom slučaju počinje teći od primitka nalaza i mišljenja medicinskih vještaka u sudskom postupku?,

 

4. Da li je oštećena osoba u mirnom postupku za naknadu štete dužna svom osiguratelju, s kojim ima sklopljen ugovor o osiguranju po kojem se potražuje naknada štete dostavljati i kopiju ugovora o osiguranju i Opće uvjete te Tablice invalidnosti koji su sastavni dio tog ugovora, a kako bi ostvarila pravo na naknadu štete i na pripadajuće zatezne kamate, ili isto oštećena osoba nije dužna dostavljati budući da takav osiguratelj, kao ugovorna strana u tom ugovoru, mora posjedovati taj ugovor i pripadajuće Opće uvjete te Tablice invalidnosti te biti upoznat s njihovim sadržajem?,

 

5. Da li je II-stupanjski sud dužan u svojoj presudi i rješenju jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje, te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni odnosno navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnosti zakonitost I-stupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da I-stupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv I-stupanjske presude?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2994/03-2 od 30. ožujka 2004., Gžn-1893/02-2 od 7. prosinca 2004., Gž- 2880/97-2 od 22. prosinca 1997., Gž-492/01-2 od 21. listopada 2003., Gžn-1336/02-2 od 26. kolovoza 2003., Gžn-103/05-2 od 15. veljače 2005., Gž-340/04-2 od 1. ožujka 2005., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-539/03 od 30. rujna 2003., Revx-1174/11-2 od 11. srpnja 2012., Rev-1073/1998-2 od 27. prosinca 2001., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3395/2007 od 15. ožujka 2012. i presudu Europskog suda za ljudska prava Perić protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008., navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima nepodudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da su treće i peto pravno pitanje zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnih pitanja postavljenih u izvanrednoj reviziji.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada isplata osigurnine s osnove oštećenja sluha budući da je liječenje kod tužitelja po osnovi oštećenja sluha završeno 5. lipnja 1998. Ujedno prihvaća zaključak suda prvog stupnja da se postojanje i visina obveze tužitelja mogla utvrditi tek 11. travnja 2005. kada je tuženik imao na raspolaganju svu dokumentaciju na temelju koje se moglo utvrditi postojanje i visina obveze pa od tog dana teku zatezne kamate sukladno odredbi članka 14. st. 1. Općih uvjeta te čl. 919. ZOO.

 

Prema citiranim odredbama isplata osigurnine dospijeva u roku od četrnaest dana od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, odnosno od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njezin iznos ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme.

 

S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj uz tužbu dostavio relevantnu medicinsku dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi visina osigurateljeve obveze, njegova je obveza dospjela po isteku roka od 14 dana od dostave tužbe. Pritom valja napomenuti da za dospijeće obveze osiguratelja nije odlučno kasnije utvrđenje visine obveze u postupku na temelju provedenog vještačenja, ako je osiguratelj na temelju raspoložive dokumentacije mogao objektivno utvrditi svoju obvezu i njezinu visinu.

 

U odnosu na zaključak suda da tužitelju ne pripada isplata osigurnine s osnove oštećenja sluha budući da je liječenje kod tužitelja po osnovi oštećenja sluha završeno 5. lipnja 1998., drugostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge.

 

Odredbom čl. 14. st. 2. Općih uvjeta ugovoreno je da se konačni postotak invaliditeta određuje prema Tablicama invaliditeta poslije završenog liječenja u vrijeme kad je kod osiguranika u odnosu na ozljede i nastale posljedice nastupilo stanje ustaljenosti tj. kada se prema liječničkom predviđanju ne može očekivati da će se stanje pogoršati ili poboljšati. Ako to stanje ne nastupi niti po isteku treće godine od dana nastanka nesretnog slučaja, kao konačno stanje uzima se stanje po isteku tri godine od nastanka osiguranog slučaja, što u konkretnom slučaju znači na dan 12. travnja 1998. Nije jasno kojim se razlozima vodio sud drugog stupnja pri zaključku da tužitelj prema citiranoj odredbi nema uopće pravo na naplatu po isteku roka od tri godine ako mu se do tog trenutka zdravstveno stanje nije stabiliziralo. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je istek roka od tri godine odlučan radi definiranja konačnog zdravstvenog stanja koji je osnova za utvrđivanje opsega i visine obveze osiguratelja.

 

S obzirom da iz činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi da je tužitelju oštećenje sluha utvrđeno odmah neposredno nakon ozljeđivanja, te da je ono istovjetno oštećenju prema nalazu iz veljače 1998., ocjena liječnika o stabilizaciji tužiteljevog stanja prema nalazu iz lipnja 1998., nije od utjecaja na osnovanost osnove tužiteljevog zahtjeva na isplatu osigurnine, već utječe na opseg i visinu obveze osiguratelja, odnosno na način njezinog utvrđenja.

 

Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.