1

              Poslovni br. 18 Povrv-244/19-10

 

                           

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Augustina Jalšovec u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Z., OIB: .., zastupani po punomoćniku V. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika Z. ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući V. V. u stečaju, O., . OIB: .., zastupan po punomoćniku B. N., odvjetniku iz O., radi isplate iznosa od 8.661,60 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. veljače 2020. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika, te zakonskog zastupnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke dana 6. svibnja  2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog M. B. iz O., poslovni broj: Ovrv-15917/2018 od 18. rujna 2018. u dijelu kojem je naloženo tuženiku Z. ustanova ... u stečaju, O., OIB: .. platiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Z., .OIB: .., iznos od 8.661,60 kn (osamtisućašestošezdesetjednukunu i šezdeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-          iznos od 289,80 kn od 19.09.2017.

-          iznos od 478,60 kn od 21.10.2017.

-          iznos od 714,40 kn od 22.11.2017.

-          iznos od 1.092,20 kn od 21.12.2017.

-          iznos od 1.327,80 kn od 20.01.2018.

-          iznos od 1.139,20 kn od 21.02.2018.

-          iznos od 1.327,80 kn od 22.03.2018.

-          iznos od 1.186,40 kn od 25.04.2018.

-          iznos od 525,80 kn od 26.05.2018.

-          iznos od 289,80 kn od 21.06.2018.

-          iznos od 289,80 kn od 19.07.2018. ,

pa do konačne isplate prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 409,95 kn (četiristodevetkuna i devedesetpetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18.09.2018 pa do konačne isplate prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana.

 

II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj: Ovrv-15917/2018 od 18. rujna 2018 za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 kn ( trideset kuna), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.112,50 (tritisućestodvanaestkuna i pedeset lipa) u roku osam dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 8.661,60 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik M. B. iz O., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-15917/2018 od 18. rujna 2018. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

 

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćenu uslugu toplinske energije od strane tuženika i to za razdoblje od kolovoza 2017. do lipnja 2018., a temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 300500201401. Navodi kako je tužitelj za isporučenu uslugu tuženiku izdao račune,  a koje tuženik nije podmirio te stoga predlaže sudu u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi tuženik kao ovršenik u bitnom ističe kako je predmetno tužiteljevo potraživanje neosnovano u cijelosti, budući da je nad tuženikom dana 08.05.2017., otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, da tužitelj svoju tražbinu nije prijavio u roku od 60 dana od otvaranja stečajnog postupka na propisanom obrascu stečajnom upravitelju, te je stoga izgubio pravo namirenja. Ističe kako tužitelj nije nikada stečajnom upravitelju dostavio nikakav račun, niti je stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik tuženika sklopio bilo kakav ugovor sa tužiteljem o pružanju usluga. Nadalje ističe, kako temeljem čl. 181. Stečajnog zakona tužitelja može samo ostvarivati svoju tražbinu u svojstvu stečajnog vjerovnika, te da tužitelj nije dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu, niti da je naknadno stečajni upravitelj odobrio ugovor.

 

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 12.09.2018. (list 5 spisa), račun broj 34082470087-0817-9 za  toplinsku energiju, razdoblje 08/17 (list 21-22 spisa), račun broj 34082470087-0917-5 za toplinsku energiju, razdoblje 09/17 (list 23-24 spisa), račun broj 34082470087-1017-3 za toplinsku energiju, razdoblje 10/17 (list 25-26 spisa), račun broj 34082470087-1117-0 za toplinsku energiju, razdoblje 11/17 (list 27-28 spisa), račun broj 34082470087-1217-6 za toplinsku energiju, razdoblje 12/17 (list 29-30 spisa),  račun broj 34082470087-0118-2 za toplinsku energiju, razdoblje 01/18 (list 31-32 spisa), račun broj 34082470087-0318-5 za toplinsku energiju, razdoblje 03/18 (list 33-34 spisa), račun broj 34082470087-0418-1 za toplinsku energiju, razdoblje 04/18 (list 35-36 spisa), račun broj 34082470087-0518-8 za toplinsku energiju, razdoblje 05/18 (list-37-38 spisa), račun broj 34082470087-0618-4 za toplinsku energiju, razdoblje 06/18 (list 39-40 spisa),  račun broj 34082470087-0218-9 za toplinsku energiju, razdoblje 02/18 (list 41-42), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 300500201401 od 8. rujna 2014. ( list 43-52 spisa), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 53-54 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Opć.suda u Osijeku, broj ZK uloška 15128 od 26.11.2019. (list 55-56 spisa),  prijavu tražbine vjerovnika (list-57-67 spisa), presudu Trgovačkog suda Osijek, Povrv-720/17-5 od 19.01.2018. (list 68-70 spisa), te je u svrhu utvrđivanja poslovnog odnosa saslušao z.z. tuženika, stečajnu upraviteljicu S. S. u svojstvu stranke.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.661,60 kn prema više računa koji su ispostavljeni tuženiku na ime isporučene toplinske energije i to u razdoblju od kolovoza 2017 - lipnja 2018. za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi O.

 

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

Među strankama je nesporno kako je nad tuženikom dana 08.05.2017., rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-38/2017 otvoren stečajni postupak. Također nesporno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine kojoj je isporučena toplinska energija od strane tužitelja.

 

Međutim, među strankama je sporno da li je tužitelj, s obzirom da je otvoren stečajni postupak nad tuženikom, mogao svoje pravo radi naplate tražbine koja je predmet ovoga postupka ostvarivati isključivo kao stečajni vjerovnik ili može namirenje svoje tražbine ostvarivati ovim putem, nakon isteka roka od 60 dana od otvaranja stečajnog postupka  za prijavu tražbina u stečajnom postupku, te da li je stečajni upravitelj bio dužan odobriti dvostrano pravni obvezni odnos, a u smislu čl. 181. Stečajnog postupka, te da li su stranke bile u poslovnom odnosu.

 

Sud je tijekom postupka utvrdio kako su dana 08.09.2014 ovdje tužitelj HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Z., i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi O., zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije br: 300500201401 (list 43-52 spisa), i to na temelju odluke suvlasnika zgrade o sklapanju naprijed navedenog ugovora (list 54), a među kojima se nalazi i potpis tuženika. Nadalje iz z.k.izvatka sa lista 55 spisa razvidno je kako je nekretnina kojoj je isporučena toplinska energija a za koju su izdani predmetni utuženi računi u vlasništvu tuženika, a iz utuženih računa za razdoblje 08/2017-06/2018 (list 21-41) razvidno je kako su isti izdani upravo tuženiku kao krajnjem kupcu.

 

Nadalje iz podneska tužitelja (list 57-66 spisa) razvidno je da je isti kao stečajni vjerovnik prijavio u roku svoju tražbinu radi isporučene toplinske energije tuženiku za istu nekretninu za razdoblje od kolovoza 2016 do travnja 2017.

 

U vezi s time valja istaknuti kako iz iskaza z.z. tuženika - stečajne upraviteljice S. S. od dana 25.02.2020,  proizlazi kako ista nije upoznata  sa poslovnim odnosom tuženika i tužitelja, te nije upoznata sa činjenicom da su stranke sklopile predmetni ugovor o potrošnji električne energije. Nadalje ista je u svome iskazu istaknula kako je u veljači 2019 preuzela stečajnu dokumentaciju od bivšeg stečajnog upravitelja koji je razriješen te dužnosti, da taj ugovor u istoj dokumentaciji nije postojao, te da ne postoje računi koji terete predmetnu nekretninu, međutim da joj je bivši upravitelj rekao da ukoliko postoje određeni računi koji terete predmetnu nekretninu isti će se podmiriti nakon unovčenja nekretnina u stečajnom postupku. Nadalje, ističe kako nije odobrila takav ugovor, da isti ugovor nije odobrio niti prijašnji stečajni upravitelj te da nema saznanja da li je tužitelj isporučio toplinsku energiju tuženiku, i da li je neki od utuženih računa ranije osporavan, te ističe kako u predmetnoj nekretnini i dalje postoje radijatori u smislu čl. 45 Zakona o tržištu toplinske energije.

 

Člankom 129.st.1.Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015, 104/17, dalje: SZ ) određeno je da su vjerovnici dužni stečajnom upravitelju prijaviti svoje tražbine u roku od 60 dana od objave Rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Nadalje člankom 181. Stečajnog zakona određeno je da ako dužnik i njegov suugovaratelj u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunili dvostrano obvezni ugovor, stečajni upravitelj može umjesto dužnika ispuniti ugovor i zahtijevati ispunjenje druge strane, dok je čl. 182 istoga zakona određeno da ako stečajni upravitelj odbije ranije navedeno ispunjenje druga strana svoju tražbinu zbog neispunjenja može ostvariti jedino kao stečajni vjerovnik. Nadalje čl. 223.SZ-a, određeno je da je stečajni upravitelj dužan s obzirom na vrijeme otvaranja stečajnog postupka sastaviti sustavan pregled u kojemu će navesti i usporediti predmete stečajne mase i dužnikove obveze i njihove obveze, te je člankom 245. istoga zakona određeno da obveze stečajne mase terete stečajnu masu.

 

Nadalje čl.9 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO ) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je čl. 342.st.1 istog zakona određeno da je vjerovnik ovlašten od dužnika u obveznom odnosu zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno kako ona glasi.

 

Slijedom svega iznijetoga, budući da je stečajni postupak nad dužnikom, ovdje tuženikom, otvoren dana 08.05.2017 rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-38/2017, kada su i nastupile i pravne posljedice stečajnog postupka, a da je prva utužena tražbina bila za razdoblje 8/2017, razvidno je da ovdje tužitelj utuženu tražbinu nije mogao ostvariti u smislu odredbe čl. 129 i čl.182. SZ-a  kao stečajni vjerovnik, budući da je tražbina nastala nakon zakonskog roka od 60 dana od otvaranja stečajnog postupka za prijavu tražbine.

 

 

Slijedom toga sud je stava kako predmetna utužena tražbina predstavlja obvezu stečajne mase iz čl. 245 SZ-a, budući da je ista nastala nakon isteka zakonskog roka za prijavu tražbine u stečajnom postupku, te da ju je tužitelj ovlašten utužiti i bez naknadnog odobrenja stečajnog upravitelja iz čl. 181. i 182 SZ-a.

 

U vezi s tim valja istaknuti kako je sud uvidom u prijavu tražbine (  list 57-66 spisa) utvrdio kako je tužitelj svoju tražbinu po istom ugovoru isporučene toplinske energije za ranija razdoblja od kolovoza 2016 - travnja 2017., uredno prijavio u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnik, te stoga nije moglo ostati nepoznato niti bivšem stečajnom upravitelju niti sadašnjoj stečajnoj upraviteljici da ne postoje obveze koje terete predmetnu nekretninu sa osnove isporučene toplinske energije od strane tužitelja, te im slijedom toga nije moglo ostati i nepoznato da su stranke bile u poslovnom odnosu.

 

Slijedom toga, sud nije prihvatio iskaz z.z. tuženika - stečajne upraviteljice S. S. od dana 25.02.2020 u dijelu u kojem je ista iskazala da nije bila upoznata sa činjenicom poslovnog odnosa među strankama, te tražbinama koje terete predmetnu nekretninu.

 

Slijedom svega navedenog, sud je stava kako je tužitelj tijekom dokaznog postupka dokazao da je na temelju valjanog ugovora  (list 43-52) isporučio tuženiku predmetnu toplinsku energiju, da tuženik naknadu za istu nije podmirio, a što proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga ( list 5), kao i utuženih računa za razdoblje od kolovoza 2017- lipnja 2018( list 21-41), da se tuženik nije izdvojio iz toplinskog sustava sukladno čl.45 Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18,86/19 ), a što proizlazi iz iskaza z.z. tuženika ( list 75-76), te je dokazao činjenicu da utužena tražbina predstavlja obvezu stečajne mase iz čl. 245 SZ-a koju je tužitelj ovlašten utužiti i nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, a sukladno čl.9 i 342.st.1 ZOO-a.

 

Stoga se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14  dalje: ZPP)  platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računima navedeno pa da isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 409,95 sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

 

Tužitelju nije priznat               predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 30,00 kn iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, te radnje predvidivog troška ovrhe specificirane u predmetnom Rješenju o ovrsi, nisu niti obavljene, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2.  ZPP-a.  Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

                           

Sud je tužitelju priznao i parnični  trošak u ukupnom iznosu od 3.112,50 kn, a koji se odnosi na za zastupanje punomoćnika na ročištima održanim dana 04.12.2019 u iznosu od 937,50 kn sa PDV-om, dana 22.01.2020 u iznosu od 937,50 kn sa PDV-om, te dana 25.02.2020 u iznosu od 937,50 kn sa PDV-om, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn.

 

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Osijeku 6. svibnja 2020.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                                                               S U D A C :

Gordana Harc                                                                                                                           mr.sc. Mirjana Baran

 

Viši sudski savjetnik

Augustin Jalšovec

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.