- 1 -              Revr 1012/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1012/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z. protiv tuženika H. (OIB: ... ) Z., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-R-470/2016-3 od 20. rujna 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9938/14-38 od 17. ožujka 2016., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika od 7. studenoga 2014. kojom se izvanredno otkazuje ugovor o radu sklopljen 1. studenoga 2011. na određeno vrijeme s tužiteljem te kojom se tužitelj razrješava obnašanja dužnosti tajnika H. zbog povrede odredbi Statuta i drugih akata H. nije dopuštena. Pod točkom II. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i u dijelu u kojem se predlaže naložiti tuženiku vratiti ga na rad na poslove tajnika H. Točkom III. naloženo je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 8 dana. Točkom IV. naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn, u roku od 8 dana. U točki V. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn. Točkom VI. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I., III. i VI. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika od 7. studenoga 2014. kojom se izvanredno otkazuje ugovor o radu sklopljen 1. studenoga 2011. na određeno vrijeme s tužiteljem te kojom se tužitelj razrješava obnašanja dužnosti tajnika H. zbog povrede odredbi Statuta i drugih akata H. nedopuštena. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn te je naloženo tužitelju naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn u roku od 8 dana. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, razloga navedenih odredbom članka 385. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa temeljem koje odluke je tužitelj razriješen dužnosti tajnika H.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a navodi da su razlozi i odlučne činjenice koje drugostupanjski sud navodi proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku.

 

Suprotno navodima tužitelja drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Stoga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Navodi tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud daje drugačije zaključke od zaključaka prvostupanjskog suda navedenih u obrazloženju presude (glede korištenja službenog pečata na programskom zahtjevu broj 17/2014 i prisustvovanja na radionici M.), predstavljaju činjenične prigovore. Sukladno odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a zbog takvih prigovora reviziju nije dopušteno podnositi, pa iste nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

- tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. studenoga 2011., na radnom mjestu tajnika H.

 

- tuženik je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. studenoga 2014. otkazao ugovor o radu

 

- tužitelj je Odluku o otkazu primio 14. studenoga 2014., te je protiv iste 21. studenoga 2014. podnio Zahtjev za zaštitu prava

 

- u odluci o otkazu ugovora o radu navedene su teške povrede radnih obveza koje je tužitelj počinio: 1) tuženik je saznao da je 29. listopada 2014. tužitelj u točno nepoznatom periodu 2014. bez odobrenja i suprotno izraženom stajalištu nadležnog organa Izvršnog odbora tuženika naručio sportsku opremu u približnoj vrijednosti od 20.000 EUR-a te je takvim ponašanjem tužitelja došlo do povrede Statuta tuženika, jer je tuženiku uskratio raspolaganje sredstvima UEC-a u spomenutom iznosu, zatim da je 2) 28. listopada 2014. tuženik je uvidom u programski zahtjev 17/2014 saznao da je tužitelj istog dana od Hrvatskog olimpijskog odbora zatražio podmirenje troškova, uz korištenje službenog pečata tuženika, iako je na snazi bila odluka Izvršnog odbora od 4. lipnja 2014. kojim se tužitelju i ostalim zaposlenicima do daljnjega zabranjuje korištenje službenog pečata i 3) tuženik je 27. listopada 2014. uvidom u evidencijski list Ministarstva turizma Republike Hrvatske saznao da je tužitelj istog dana samoinicijativno i bez ovlaštenja nadležnog organa Izvršnog odbora tuženika i unatoč tome što se tužitelj nalazio u štrajku, predstavljajući se kao osoba ovlaštena za predstavljanje tuženika u ime istog sudjelovao na sastanku u Ministarstvu turizma Republike Hrvatske i vršio pravno relevantne radnje za tuženika.

 

- u odnosu na naručivanje sportske opreme u približnoj vrijednosti od 20.000 Eur-a nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelj nije počinio osobitu tešku povredu radne obveze

 

- u odnosu na korištenje službenog pečata i sudjelovanje na sastanku u Ministarstvu turizma drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i zaključio da se radi o teškim povredama radnih obveza tužitelja

 

- kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik

 

- tuženik je pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje nezakonitom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju te odluku kojom se razrješava dužnosti tajnika, dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na to da radni odnos tuženika nije prestao i vraćanje na rad. Shvaćanje je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze koje su mu stavljene na teret Odlukom o otkazu ugovora o radu, odnosno da nije dokazao postojanje okolnosti iz članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR-a), ali da nije moguće prihvatiti zahtjev za vraćanje na rad, jer je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od četiri godine počevši od 1. studenoga 2011., pa mu je istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu, radni odnos prestao s danom 1. studenoga 2015.

 

Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz članka 373. a ZPP-a ocijenio da se u okolnostima konkretnog slučaja izvanredni otkaz tužiteljeva ugovora o radu temelji na teškim povredama radnih obveza koje je tužitelj počinio radeći kod tuženika. Stoga je iz tih razloga preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju i odbio je u tom dijelu tužbeni zahtjev.

 

Neosnovano tužitelj ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

Odredbom članka 116. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanje propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredan otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, kao i odredbe Statuta tuženika, a polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, da je tuženik dokazao da nakon odluke od 4. lipnja 2014. o korištenju pečata, tužitelj više nije bio  ovlašten upotrijebiti pečat tuženika u bilo kojem obliku, odnosno to je mogao učiniti samo na temelju odobrenja predsjednika Izvršnog odbora tuženika te da je tužitelj bez prethodne obavijesti z.z. tuženika i članova Izvršnog odbora  sudjelovao na sastanku u Ministarstvu turizma što se može cijeniti kao samoinicijativno obavljanje za tuženika radnji za čije obavljanje nije bio ovlašten, pravilno je prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud  primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, te odlučiti temeljem članka 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.