- 1 -              Rev-x 139/2014-2

 

 

 

 

Broj: Rev-x 139/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. G. iz U., II-tužiteljice L. S. iz O., III-tužiteljice I. S. iz O., IV-tužiteljice V. T. iz O., i V-tužitelja M. G. iz O., s privremenim boravkom u Švicarskoj, O., koje zastupa punomoćnik G. I., odvjetnik u O., protiv tuženice Osnovne škole R. K. J. iz O., koju zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u R., radi utvrđenja, isplate i činidbe, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4928/10 od 18. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-548/07-68 od 1. listopada 2010., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija I-tužitelja D. G., II-tužiteljice L. S., III-tužiteljice I. S., IV-tužiteljice V. T. i V-tužitelja M. G. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4928/10 od 18. rujna 2013. kojom je djelomično potvrđena (točka I. izreke) i djelomično preinačena (točka II. izreke) presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-548/07-68 od 1. listopada 2010., u dijelu odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija I-tužitelja D. G., II-tužiteljice L. S., III-tužiteljice I. S., IV-tužiteljice V. T. i V-tužitelja M. G. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4928/10 od 18. rujna 2013. pod točkom III. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Dopuna revizije I-tužitelja D. G., II-tužiteljice L. S., III-tužiteljice I. S., IV-tužiteljice V. T. i V-tužitelja M. G. od 19. lipnja 2015. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Utvrđuje se da je tužena po svom pravnom predniku na z. č. 678/1 voćnjak i šuma od 2808 m2 i z. č. 678/2 gospodarska zgrada od 71 m2 upisane u z. k. ul. 658 k.o. V. sagradila dio zgrade osmogodišnje škole sa spremištem za naftu, dio školske sportske dvorane, parkiralište, prilazni pješački put, prilazni put za vozila te višenamjensko sportsko igralište pa joj se nalaže da tužiteljima s osnova naknade tržišne vrijednosti za predmetne nekretnine isplati ukupno iznos od 5.029.872,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 14% tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 31.040,30 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj eskontnoj stopi HNB od 14% tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko iznosa od dosuđenih 5.029.872,10 kn do ukupno zatraženog iznosa od 5.892,737,20 kn s osnova naknade tržišne vrijednosti, u dijelu kojim se zahtijeva isplata tužiteljima s osnova ostvarene koristi zbog stjecanja bez osnove u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2007. godine do 20. srpnja 2010. godine iznosa od 449.124,00 Eur prema prodajnom tečaju kn/eru kod Z. b. d.d. Z. sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj eskontnoj stopi HNB od 14% na iznos od 3.724.113,90 kn tekućom od 21. srpnja 2010. godine, pa do isplate, kao i u preostalom dijelu zatraženog parničnog troška.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-548/07 od 01. listopada 2010. godine u stavku drugom izreke.

 

II Uvaženjem žalbe tuženika  p r e i n a č u j e  se presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-548/07 od 01. listopada 2010. godine u stavku prvom izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužena po svom pravnom predniku na z. č. 678/1 voćnjak i šuma od 2808 m2 i z. č. 678/2 gospodarska zgrada od 71 m2 upisane u zk. ul. 658 k.o. V. sagradila dio zgrade osmogodišnje škole sa spremištem za naftu, dio školske sportske dvorane, parkiralište, prilazni pješački put, prilazni put za vozila te višenamjensko sportsko igralište pa joj se nalaže da tužiteljima s osnova naknade tržišne vrijednosti za predmetne nekretnine isplati ukupno iznos od 5.029.872,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 14 % tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 31.040,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj eskontnoj stopi HNB od 14%  tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 348.725,75 kn u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tuženik odbija.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijanu drugostupanjsku presudu, podredno da prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i presudu suda prvog stupnja. Traže trošak sastava revizije.

 

Tužitelji su protiv presude suda drugog stupnja podneskom od 19. lipnja 2015. podnijeli i dopunu revizije zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude.

 

Odgovori na reviziju i dopunu revizije nisu podneseni.

 

Revizija tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, dok dopuna revizije tužitelja je nepravovremena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tuženica na zemljištu, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, sagradila dijelove zgrade osmogodišnje škole i drugih objekata, sve pobliže navedeno u izreci presude te da se naloži tuženici da s osnova naknade tržišne vrijednosti za predmetne nekretnine isplati iznos od 5.892.737,20 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate kao i da tužiteljima s naslova ostvarene koristi zbog stjecanja bez osnove u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 20. srpnja 2010. isplati iznos od 449.124,00 Eura u protuvrijednosti kuna prema prodajom tečaju Zagrebačke banke d.d. sa zateznom kamatom, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, na iznos od 3.274.113,90 kuna tekućom od 21. srpnja 2010. do isplate.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelji u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukazuju da nižestupanjski sudovi nisu uopće razmatrali „alternativno“ postavljeni tužbeni zahtjev radi predaje u posjed nekretnina te da je drugostupanjski sud bio dužan odlučiti i o takvom tužbenom zahtjevu u pobijanoj presudi, a što nije učinio zbog čega da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Na navode tužitelja valja odgovoriti da prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva uz međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva).

 

Dakle, sukladno citiranoj odredbi, prvostupanjski sud kad prihvati prvi od eventualno istaknutih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, pa stoga ni drugostupanjski sud kad preinači prvostupanjsku presudu i odbije prvi od tako istaknutih zahtjeva nije ovlašten odlučiti o ostalim zahtjevima.

 

Zbog toga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji ukazuju tužitelji.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su predmetne nekretnine z. č. 678/1 voćnjak i šuma od 2808 m2 i z. č. 678/2 gospodarska zgrada od 71 m2 upisane u zk. ul. 658 k.o. V. upisane kao suvlasništvo tužitelja čiji su se prednici upisali kao vlasnici 1998. pretvorbom prava korištenja na predmetnim nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i uspostavom jedinstva zemljišta i zgrade,

 

- da se na predmetnim česticama nalaze objekti i površine koje se koriste kao škola ili školski okoliš tuženika te da navedeno zemljište obuhvaća središnji dio školske zgrade s nadstrešnicom pred ulazom u školu, manji dio spremišta za naftu, približno polovinu asfaltiranog školskog igrališta, pješački prilaz sa stepenicama, asfaltiranu površina pred ulazom u školu (parkiralište), dijelove travnatih površina istočno i zapadno od školske zgrade te park gdje se nalazi spomen ploča,

 

- da je predmetno zemljište bilo u privatnom vlasništvu prednika tužitelja pok. V. G., koji je na predmetnom zemljištu imao mehaničarsku radionu i parkirališni prostor za vozila i autobuse te da je k. č. br. 678/1 nacionalizacijom neizgrađenog građevinskog zemljišta s danom 26. prosinca 1958., stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, pretvorena u društveno vlasništvo i kao takva upisana Rješenjem Narodnog odbora Općine O. od 14. srpnja 1959., dok je prijašnji vlasnik V. G. ostao upisan korisnikom zemljišta u društvenom vlasništvu,

 

- da je Rješenjem SO O. od 20. prosinca 1968. nekretnina k. č. br. 678/1 k.o. V. dana na korištenje i predana u posjed Zajednici obrazovanja Općine O. radi izgradnje osmogodišnje škole, koja je prema tome rješenju trebala platiti naknadu za pravo korištenja u iznosu od 158.805,00 novih dinara uz ovlaštenje da se po pravomoćnosti toga rješenja upiše u zemljišne knjige kao nositelj prava korištenja na tom zemljištu,

 

- da do navedenog upisa nikada nije došlo i da je do 1998. kao nositelj prava korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu ostao upisan prednik tužitelja,

 

- da je Rješenjem o odobrenju za izgradnju od 16. travnja 1969. dozvoljeno Zajednici obrazovanja Općine O. kao investitoru izgradnja Osnovne škole O. na nekoliko čestica, među kojim je i sporna k. č. br. 678/1 k.o. V.,

 

- da je predmetna zgrada škole sa pratećim objektima i površinama izgrađena do 1970. upravo na k. č. br. 678/1 i k. č. br. 678/2 k.o. V. te da se naknadno prostor školskog okoliša širio na susjedne čestice uz dobivanje potrebnih odobrenja nadležnih tijela,

 

- da se pred upravnim tijelom provodio postupak za određivanje visine naknade predniku tužitelja (zapisnici SO O. od 22. listopada 1968. i 12. rujna 1969.) te kako nije postignut sporazum o visini naknade predmet je ustupljen na rješavanje Općinskom sudu u Opatiji na temelju čl. 48. Zakona o eksproprijaciji,

 

- da je u postupku poslovni broj R-II-265/69 pred Općinskom sudu u Opatiji doneseno rješenje od 18. prosinca 1970., kojim je između ostalog, predniku tužitelja V. G. određena naknada u visini od ukupno 95.890 novih dinara,

 

- da navedeno rješenje nije postalo pravomoćno, a što nije bilo moguće utvrditi niti uvidom u taj sudski spis jer je uništen zbog proteka vremena čuvanja,

 

- da iako se prema dopisu Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 25. siječnja 1971., upućenom tajništvu Skupštine Općine, referade za budžet navodi da se u privitku dostavljaju dva primjerka pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Opatiji R-II-265/69 od 18. prosinca 1970. na temelju kojeg je Općina O. dužna na ime naknade za zemljište, nasade i usjeve isplatiti prijašnjem vlasniku zemljišta V. G. iznos od 95.890 din, nema dokaza da bi predniku tužitelja bila isplaćena bilo kakva naknada,

 

- da niti u upravnom postupku kojeg su tužitelji pokrenuli pred Uredom državne uprave u PGŽ - Imovinsko pravne službe, koji je završio povlačenjem njihova zahtjeva 5. rujna 2008., nije došlo do isplate naknade za predmetno zemljište,

 

- da se Grad O. u nekoliko navrata (1997. i 2006.) obraćao tužiteljima sa zahtjevom za otkup predmetnog zemljišta, ali do realizacije okupa nije došlo, zbog čega je  Grad O. podnio tužbu protiv tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. 678/1 k.o. V. u predmetu toga suda poslovni broj P-522/08 koji je u tijeku.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je prednik tuženika izvršio građenje na obje predmetne čestice, a kako nije dokazano da bi predniku tužitelja ikada bila isplaćena naknada za oduzeto i deposedirano zemljište, a koje pravo na isplatu naknade ne zastarijeva, to pozivom na odredbu čl. 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje; ZOVO) i odredbu čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10) dosuđuje tužiteljima, kao slijednicima prijašnjeg vlasnika, naknadu tržišne vrijednosti zemljišta u visini od 5.029.872,10 kuna pri čemu visinu naknade određuje prema podacima pribavljenim od Porezne uprave, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

U odnosu na zahtjev tužitelja s naslova isplate naknade na ime stjecanja bez osnova za korištenje tuđe nekretnine u razdoblju od 1. ožujka 2007.g. do 20. srpnja 2010., sud prvog stupnja ocjenjuje da se osnovna škola ne bavi komercijalnom djelatnošću te da nije utvrđeno da bi tuženik imao ikakve koristi od uporabe nekretnina, a osim toga da nije utvrđena niti visina eventualne koristi, zbog čega u cijelosti odbija zahtjev tužitelja za isplatu naknade s naslova stjecanja bez osnove.

 

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbama stranaka odbio je žalbu tužitelja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok je uvažio žalbu tuženika te je preinačio presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Glede istaknutog prigovora pogrešne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud kao revizijski sud, u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje i razloge iznesene u odluci suda drugog stupnja o neosnovanosti tužiteljeva zahtjeva radi utvrđenja da je tuženica po svom pravnom predniku izgradila objekte na nekretninama, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja te da je dužna tužiteljima s naslova naknade tržišne vrijednosti za predmetne nekretnine isplatiti iznos naveden u izreci presude, obzirom na to da tuženica nije pravni slijednik Zajednice obrazovanja Općine O. kojoj je dano predmetno zemljište na korištenje i koja je financirala izgradnju osnovne škole u smislu odredbi čl. 88. i 89. Zakona o financiraju odgoja i obrazovanja („Narodne novine“, broj 49/69), čl. 71. st. 1. i st. 2. Zakona o samoupravnim interesnim zajednicama („Narodne novine“, broj 51/74), čl. 211. st. 1. i st. 2. Zakona o odgoju i osnovnom obrazovanju („Narodne novine“, broj 4/80, 52/82, 55/88, 31/89 i 42/89) i čl. 101. st. 1. i st. 2. Zakona o osnovnom školstvu („Narodne novine“, broj 59/90, 26/93, 29/94, 7/96, 59/01, 114/01 i 76/05).

 

Također, u odnosu na drugi dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na stjecanje bez osnova uporabom tuđe stvari u svoju korist, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje i razloge navedene u obrazloženju drugostupanjske presude o neosnovanosti tužiteljeva zahtjeva zbog promašene pasivne legitimacije u smislu odredbi čl. 141., 142. i 143. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12 i 94/13) te se upućuje na iznesene razloge suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. ovog čl. revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tužitelji se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe st. 2. navedenog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja u dijelu odluke o glavnoj stvari zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

 

Nadalje, u odnosu na reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet -meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.(tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

 

U odnosu na dopunu revizije tužitelja od 19. lipnja 2015. valja navesti da je ista nepravovremena.

 

Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP propisano je da se revizija podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

 

Drugostupanjska presuda dostavljena je tužiteljima po punomoćniku 10. listopada 2013. sukladno odredbi čl. 142. st. 1. ZPP, a kako je to razvidno iz dostavnice koja prileži na poleđini lista 315 spisa.

 

Zakonski rok od 30 dana za podnošenje revizije istekao je 11. studenoga 2013.

 

Tužitelji su podnijeli dopunu revizije 19. lipnja 2015., dakle, izvan zakonskog roka za podnošenje revizije.

 

Slijedom svega gore navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti dopunu revizije tužitelja i odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.