- 1 -              Rev 295/13-3

Broj: Rev 295/13-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., protiv tuženika J. M. iz D., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji kao i o dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-300/2011-3 od 17. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-956/09 od 29. listopada 2010., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o   j e:

              Dopuna revizije podnesena 13. siječnja 2016. odbacuje se kao nepravodobna.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 266.046,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao i iznos od 4.210,00 kn također s pripadajućim zateznim kamatama također odlučeno je i o troškovima postupka.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženika te je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za iznos od 1.480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen s njegovom žalbom te je prvostupanjska presuda potvrđena za iznos od 264.566,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu s kojim nije uspio sa žalbom, reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a podredno, da ukine presude nižestupanjski sudova i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tuženik je dopunio reviziju svojim podneskom od 13. siječnja 2016.

Na reviziju i dopunu revizije nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Dopuna revizije je nepravodobna.

U odnosu na presudu

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima iz revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom iz čl. 211. ZPP. Naime, obzirom na utvrđenje da je u postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-520/01, koji je oštećenica vodila protiv tužitelja u ovom predmetu, i koji je pravomoćno okončan, tuženiku iz ovog predmeta dostavljena je obavijest o vođenju tog postupka, jer je dostavnicu o primitku te obavijesti zajedno s tužbom potpisao njegov otac, u vrijeme kada prema odredbama ZPP pravila o osobnoj dostavi nisu se primjenjivala glede dostave obavijesti o pokrenutoj parnici, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da se zbog toga tužitelj u ovom postupku može pozivati na intervencijski učinak gore navedene pravomoćne presude.

Na navode iz revizije treba odbiti jer proturječe samim iskazima tuženika danim u postupku. Naime, u svojim revizijskim navodima tuženik navodi da njegov pokojni otac nije živio u njegovom kućanstvu već na drugom mjestu, dok je u žalbi (list 48 spisa) tuženik istaknuo da je dostavnicu potpisao njegov otac A. M. ali da o toj činjenici nije obavijestio tuženika. Dakle, neosnovani su navodi u reviziji da ocu tužitelja obavijest nije nikada dostavljana, pa se prema tome nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju upućuje tuženik u svojoj reviziji.

Predmet postupka je regresni zahtjev kojeg ima Hrvatski ured za osiguranje prema tuženiku a na temelju odredbe iz čl. 91. st. 4. Zakona o osiguranje („Narodne novine“, broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99, 11/02, 140/05 i 151/05 - dalje: ZO).

U postupku koji je prethodio ovom utvrđeno je da je tužitelj na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-520/01 od 2. travnja 2003. u toj parnici kao tuženik, tužiteljici S. S. a na ime naknade štete zbog smrti sina D. S. (isti je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je u cijelosti prouzročio ovdje tuženik budući da je upravljao neregistriranim i neosiguranim vozilom), dana 15. svibnja 2003. s osnove glavnice, kamata i troškova navedenog postupka isplatio 260.356,27 kn a 13. lipnja 2003. s osnove troškova sudske pristojbe 4.210,00 kn.

Slijedom navedenog, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo iz čl. 91. st. 1. i 4. ZO kada su naložili tuženiku kao odgovornoj osobi koja je odgovorna za štetu platiti iznos kojeg je tužitelj isplatio oštećenoj osobi kojoj je šteta nanesena uporabom neosiguranog vozila. Neodlučni su navodi da je tužitelj sklopio ugovor o osiguranju jer to ne proizlazi iz činjenica koje su utvrđene u postupku, a u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revidentovi navodi u tom pravcu kojima osporava da je vozilo bilo neosigurano, nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 393. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U odnosu na rješenje

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske odluke.

Prijepis drugostupanjske presude dostavljen je punomoćniku tuženika 24. listopada 2012., a tuženik je dopunio reviziju podneskom od 13. siječnja 2016., dakle po proteku gore navedenog prekluzivnog roka.

Stoga je dopunu revizije kao nepravovremenu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 389. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. svibnja 2020.