- 1 -              Revd 753/2020-2

Broj: Revd 753/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB. … i V. D. iz V., OIB: …, kao pravni sljednici iza pok. N. D., zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o. V. G., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., radi isplate odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je podnio tuženik protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-637/2017-2 od 13. studenog 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-421/2014-42 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-637/2017-2 od 13. studenog 2019., zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Da li je zakupnik nakon prestanka zakupa poslovnog prostora u obvezi platiti zakupodavcu naknadu stečene koristi u visini zakupnine ugovorene Ugovorom o zakupu i za vrijeme nakon prestanka zakupa ili se naknada u tom slučaju utvrđuje u visini stvarne koristi koju je zakupnik stekao koristeći poslovni prostor nakon prestanka zakupa".

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se naloži tuženiku platiti im iznos od 43.878,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2014. do isplate, a tužiteljima je naloženo platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.050,00 kn.

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen, a tuženiku je naloženo platiti tužiteljima parnične troškove u iznosu od 6.982,45 kn.

Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog materijalnopravnog pitanja bitnog sadržaja kako je to naznačeno u izreci ovog rješenja.

Drugostupanjski sud je u svojoj presudi iznio shvaćanje da je zakupnik nakon prestanka zakupa dužan platiti po osnovi stečene koristi, zakupodavcu naknadu za korištenje poslovnog prostora u visini zakupnine utvrđene Ugovorom o zakupu, a ne s obzirom na visinu zakupnine koju je bilo realno postići nakon prestanka zakupa, koja bi, prema shvaćanju tuženika, predstavljala korist koju bi on eventualno stekao korištenjem poslovnog prostora nakon prestanka zakupa.

Međutim, navedeno pravno shvaćanje u suprotnosti je sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskih sudova (npr. odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7290/06 od 16. rujna 2008., pa je ocjenjeno da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj sudske prakse (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), pa je na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 6. svibnja 2020.