- 1 -              Rev 204/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 204/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š., Z., protiv tuženika Grada Z., Z., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-469/2016-2 od 16. studenoga 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3307/2012-22 od 7. travnja 2014., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-469/2016-2 od 16. studenoga 2016. u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke te predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-33072012-22 od 7. travnja 2014. suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 24.444,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 18.188,00 kn od 26.11.2010 godine do isplate, na iznos od 6.256,00 kn od 09.01.2012. godine do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.238,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (07.04.14.) do isplate, sve kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kn; sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice od 6.256,00 kn zateznu kamatu tekuću od 03.01. do 08.01.2012. godine; sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice od 18.188,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14.10.

do 25.11.2010. godine; sa dijelom zahtjeva kojim na dio dosuđenog parničnog troška od 380,16 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 03.12.2012. do 06.04.2014. godine i na dio parničnog troška od 2.400,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od 13.05.2013. do 06.04.2014. godine.

 

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od

1.774,90 kn, u roku od 15 dana.“

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-469/2016-2 od 16. studenoga 2016. suđeno je:

 

„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3307/2012-22 od 7. travnja 2014. godine:

 

1. Potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.256,00 kuna sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a koja teče od 9. siječnja 2012. godine do isplate (dio točke I izreke), te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 12.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama kao i u dijelu kojim je zahtjev odbijen za zatraženi tijek zatezne kamate (točka II izreke).

 

2. Preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 2.

22.188,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I izreke) tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

3. Preinačuje u odluci o trošku tako da se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznos od 2.979,50 kuna u roku 15 dana.

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 2.750,50 kuna u roku 1 5 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je žalba tuženika prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 22.188,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i odluka o troškovima postupka, tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih pitanja navedenih u reviziji, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu odluku odnosno da istu ukine i predmet vrati istom drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 392. st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Tužitelj navodi da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to:

 

„A./ Mogu li se u žalbenom/drugostupanjskom postupku isticati novi prigovori koji se tiču činjeničnog supstrata spora?,

 

B./ Može li sud u drugostupanjskom postupku odlučivati o prigovorima stranaka koji nisu izneseni u prvostupanjskom postupku odnosno odlučivati o prigovorima koji su izneseni tek u žalbi?“

 

U reviziji ističe da je svako pitanje važno zato što je drugostupanjski sud postupio suprotno shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-619/2013.

 

Prema shvaćanju ovog suda, navedena pitanja, koja međusobno povezano čine jedno postupovno pitanje, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

Odredbom čl. 352. st. 1. ZPP propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

 

U tom smislu, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da ako stranka u žalbi iznosi nove činjenice (činjenične prigovore), a što je propustila istaknuti tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, takve činjenice drugostupanjski sud nije smio uzeti u obzir, niti respektirajući te prigovore i činjenične tvrdnje zasnovati svoju odluku, uz izuzetak činjenica koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Kako u konkretnom slučaju sud nije tako postupio, već je svoju odluku utemeljio na u žalbi istaknutoj činjeničnoj tvrdnji da nije raskinut ugovor o kupnji avionskih karata, pa da stoga nema dokaza da tužitelj i njegova supruga nisu koristili plaćene avionske karte, dakle da su pretrpjeli štetu, iako ovakve činjenične tvrdnje tuženik nije iznosio u ranijem tijeku postupka, niti je u tom pogledu predlagao izvođenje dokaza. Budući da je tuženik iznosio novu činjenicu radi utvrđenja činjeničnog stanja, a ne činjenicu koja se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 352. st. 1. ZPP. Naime, tuženik je bio dužan tijekom postupka pred sudom prvog stupnja konkretno istaknuti materijalnopravni prigovor na kojeg se poziva, uz određeno navođenje svih činjenica na temelju kojih se taj prigovor zasniva, što tuženik nije učinio u pogledu činjeničnih tvrdnji koje je iznio u žalbi i koje je prihvatio drugostupanjski sud obrazlažući svoju presudu.

 

Posljedično iznesenom, drugostupanjski je sud propustio cjelovito ocijeniti pravilnost pobijane prvostupanjske presude polazeći od ostalih žalbenih navoda pa pobijanu presudu nije moguće ispitati.

 

Zbog iznesenih je razloga valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 4. ZPP te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako je zbog djelomičnog ukidanja presude za sada ostao neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o kojem ovisi odluka o troškovima postupka, nije moguće ispitati ni odluku o troškovima postupka pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će o žalbi tuženika ponovno odlučiti.

 

Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.