- 1 -              Rev 1220/2018-2

Broj: Rev 1220/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mljt. D. B. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica Ž. B. M. iz O., a koju zastupa punomoćnica A. O. B., odvjetnica u O., protiv prvotuženika G. o. d.d. Z., OIB: ... te drugotuženika D. F. iz R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. D., M. Ć. P. i S. P., odvjetnici u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2385/17-2 od 19. prosinca 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Pn-36/16-19 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba smatra povučenom (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku parnične troškove u iznosu 10.937,50 kn (stavak II. izreke).

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja (stavak I. izreke); te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka (stavak II. izreke).

              Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. u vezi članka 400. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da pobijano rješenje preinači i prihvati zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi članka 400. stavak 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Prema odredbi stavka 3. istog članka, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 220.000,00 kn, pa je dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 295. stavak 2. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u reviziji.

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj, iako uredno pozvan, neopravdano izostao s ročišta za glavnu raspravu 6. ožujka 2017., dok su se tuženici odbili upustiti u raspravljanje, slijedom čega je sud, pozivom na odredbu članka 295. stavak 2. ZPP, utvrdio da se tužba smatra povučenom.

              Odredbom članka 295. ZPP propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom  (stavak 1.); a ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (stavak 2.).

              Tužitelj smatra da je odredba članka 295. stavak 2. ZPP primjenjiva samo u onom slučaju kada obje stranke neopravdano izostanu s ročišta, kada pristupe na ročište ali se suglasno odbiju upustiti u raspravljanje ili kada pristupe na ročište ali se obje udalje s ročišta.

              Dakle, u konkretnom slučaju, kada su tuženici pristupili na ročište s kojeg je izostao tužitelj, sud je, smatra tužitelj, trebao ročište održati s prisutnom strankom (ovdje tuženicima), primjenjujući na konkretnu situaciju odredbu članka 295. stavak 1. ZPP.

              Imajući na umu sadržaj sporne zakonske odredbe, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u konkretnom postupku, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu članka 295. stavak 2. ZPP, jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda (već izraženom u odluci broj Rev-3838/2018-2 od 9. siječnja 2019.) u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, koji je uredno pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 295. stavak 2. ZPP.

              Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju, pa u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji (kada tužitelja nema, a tuženik se odbija upustiti u raspravljanje) nema mjesta održavanju ročišta s prisutnom strankom (sud zapravo ne bi imao s kim raspravljati), već se ima smatrati, kako to pravilno zaključuju i nižestupanjski sudovi, da je tužitelj povukao tužbu, što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem u smislu odredbe članka 295. stavak 2. ZPP.

              Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. u vezi članka 400. stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci te reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 6. svibnja 2020.