- 1 -              Rev 284/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 284/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz M., OIB: ..., protiv tuženika U. P. opreme d.d. u stečaju, V., kojeg zastupa stečajna upraviteljica M. V. iz M., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu,  odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2482/16-3 od 27. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli – pola poslovni broj Pr-252/15-19 od 30. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I/              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2482/16-3 od 27. veljače 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II/              Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 9. rujna 2015. nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa, kao da otkaza nije bilo. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 9. rujna 2015., pa je utvrđeno i da radni odnos tužitelja nije prestao; tuženiku je naloženo u roku od 8 dana vratiti tužitelja na posao i priznati mu sva prava iz radnog odnosa kao da otkaza nije bilo, a naloženo mu je i nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kn.

 

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati njegovu reviziju i pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, sve uz naknadu troška revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (tužitelja), te posljedično tome zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

Polazeći od utvrđenja:

-          da je tužitelj 12. lipnja 2015. imao odobrenje poslodavca za izostanak s posla radi odlaska na pogreb do 18.30 sati,

-          da se tužitelj tog dana nakon 18.30 sati na posao nije vratio, već je istog dana, u 20.15 sati telefonom nazvao neposredno nadređenog poslovođu K. D. i obavijestio ga da se ne može vratiti na posao,

-          da mu je poslovođa D. u tom telefonskom razgovoru rekao da se, što se njega tiče,  na posao ne mora vratiti, ali da je nalog šefa radione takav da se svi radnici moraju vratiti na posao do određenog vremena,

-          da je smjena u kojoj je tužitelj tog dana radio počinjala u 15.00 sati, a završavala u 23.00 sata,

-          da se tužitelju predmetnog dana pokvario auto, međutim da neposredno nadređenom u telefonskom razgovoru nije pojasnio da je to razlog nedolaska (povratka) na posao,

-          da je uobičajena praksa bila da radnici, u slučaju nemogućnosti dolaska na posao, o tome telefonski obavijeste nadređenog,

-          da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog neopravdanog izostanka s posla 12. lipnja 2015.,

-          da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da se ugovor o radu ne otkazuje isključivo zbog događaja od 12. lipnja 2015., već da se u istom navode i ranije opomene i upozorenja koja su tužitelju ranije upućivana u vezi kršenja obveza iz radnog odnosa (11. travnja 2003. zbog neprekidnog odbijanja prekovremenog rada i nezalaganja na radnom mjestu, 28. lipnja 2006. zbog neopravdanog izostanka s posla, 19. svibnja 2010.  zbog propusta da magnetnom karticom evidentira ulaz i izlaz, 3. listopada 2013. zbog neopravdanog izostanka s posla te 8. kolovoza 2014. zbog neopravdanog izostanka s posla),

prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik, zbog višekratnog kršenja obveza iz radnog odnosa neopravdanim izostancima s posla, imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR).

 

Polazeći od prethodno navedenih utvrđenja, ali i shvaćanja o tome da opravdanost odluke o otkazu ugovora o radu treba sagledati isključivo kroz izostanak tužitelja s posla 12. lipnja 2015. (jer je to bio otkazni razlog), drugostupanjski sud zaključuje da se tužiteljev izostanak s posla tog dana ne može smatrati teškom povredom obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala odluku o otkazu, posebno ako se uzme u obzir činjenica da se u ponašanju tužitelja ne vidi namjera za kršenjem obveze iz radnog odnosa, niti su tuženiku zbog izostanka tužitelja s posla tog dana nastale štetne posljedice.

 

Osnovano revident ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), budući da pobijana presuda, zbog nejasnih razloga o odlučnim činjenicama, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Naime, u konkretnom slučaju tužitelju je ugovor o radu otkazan redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, a ne izvanrednim otkazom ugovora o radu, koji je također sankcija za povrede obveze iz radnog odnosa.

 

Osnovna razlika između ta dva otkaza jest u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. Upravo s obzirom na tu bitnu razliku (u težini povrede radne obveze), postoji i razlika u postupku koji prethodi otkazivanju, pa je tako poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja za slučaj nastavka kršenja tih obveza (članak 119. stavak 1. ZR), dok potreba takvog pisanog upozorenja ne postoji u slučajevima izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

Dakle, kada je tuženik, zbog neopravdanog izostanka s posla, tužitelju ugovor o radu otkazao redovitim otkazom ugovora o radu iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR, onda su nejasni razlozi koje sud drugog stupnja iznosi u pogledu opravdanosti razloga za otkazivanje ugovora o radu ocjenom težine povrede radne obveze. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da taj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o skrivljenom ponašanju tužitelja, ali ne tako teškom da bi opravdavalo odluku o otkazu.

 

Osim toga, potpuno su nejasni razlozi koje sud drugog stupnja u pobijanoj odluci iznosi u pogledu subjektivnog odnosa tužitelja prema ponašanju koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu. Naime, sud navodi kako se u postupanju tužitelja ne vidi namjera za kršenjem obveze iz radnog odnosa, što bi pretpostavljalo obvezu poslodavca da kod dokazivanja opravdanog razloga za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, uvijek dokaže i najviši stupanj krivnje radnika. Takvo što ne proizlazi iz odredbe članka 115. stavak 1. ZR-a, s obzirom da se kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika, koje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje.

 

Nejasno je također obrazloženje pobijane odluke u dijelu u kojem se navodi da zbog izostanka tužitelja s posla tuženiku nisu nastale štetne posljedice, jer za opravdanost razloga za otkaz nije nužno da je zbog takvog (skrivljenog) ponašanja  radnika poslodavcu nanesena šteta. Za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne.

 

Budući da je u postupku pred sudom drugog stupnja ostvaren revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 11. ZPP, a što je bilo od utjecaja i na primjenu materijalnog prava, primjenom odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku o žalbi tužitelja te pritom otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje je drugostupanjska presuda ukinuta, na način da će opravdanost razloga za otkaz cijeniti isključivo kroz procesnopravne i materijalnopravne odredbe Zakona o radu kojima je reguliran postupak redovitog otkazivanja, uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a, za konačnu odluku, slijedom čega je riješeno kao pod stavkom II. izreke.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.