1                            Poslovni broj: 22 Gž-648/20-2

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-648/20-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. S. M., OIB: ... i 2. N. M., OIB: ..., obje pok. Š., iz Z. i zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u T., protiv tuženika: 7. M. K., OIB: ..., iz S. i 17. M. M. pok. M.-M., OIB: ..., iz S. i A. M. Z. pok. M.-M., OIB: ..., iz Z., oboje kao nasljednika J. M., OIB: ..., ud. M., iz S., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi brisanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 54 P-6628/15 od 13. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 54 P-6628/15 od 13. prosinca 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na tuženike pod 7. i pod 17. a kojim su iste tražile utvrđenje da su iste suvlasnice za po 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 3779/4, 3783/1, 3783/3 i 3783/4 upisanih u P. L. 893 K.O. D. uz istodobno brisanje tog prava s imena upisanih posjednika M. B. rođ. L., I. Č., M. Č., S. Đ. pok. I., M. J. rođ. L., J. K. pok. M., M. K., A. L., F. L., A. L. pok. M., R. L. ud. M., R. L. pok. M., T. L. ž. I., I. M. pok. L., M. M. ž. K., M.-R. M. rođ. D., i I. P., i upis tog prava na imena tužiteljica; kao i tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na tuženike pod 7. i pod 17. a kojim su iste tražile utvrđenje da su iste suvlasnice za po 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3783/2 upisane u P. L. 204 K.O. D. uz istodobno brisanje tog prava s imena upisane posjednice J. T. rođ. P. i upis tog prava na ime tužiteljica za po 1/2 dijela (točka I. izreke).

 

Ujedno su tužiteljice obvezane tuženici J. M. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.150,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje u tekstu: ZID ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su iste postale suvlasnice za po 1/2 dijela glede nekretnina označenih kao čest. zem. 3779/4, 3783/1, 3783/3, 3783/4 upisanih u P. L. 893 K.O. D., kao i čest. zem. 3783/2 upisane u P. L. 204 K.O. D., sve temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. Š. M. broj O-193/00 koji da je iste stekao diobom u nagodbi zaključenoj dana 4. prosinca 1984. pred Općinskim sudom u Trogiru broj I R-44/83, te zahtjev za istodobno brisanje traženog prava s imena upisanih posjednika i upis na ime tužiteljica.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljice nisu dokazale da je njihova prednica M. M. u diobi iza svog oca I. K. dobila predmetne nekretnine za cijelo koje da bi potom naslijedila njena djeca pa tako i prednik tužiteljica Š. M. koji pak, da je u diobi sa svojom braćom i sestrama iste dobio Sudskom nagodbom sklopljenom između istih.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da su u P. L. 893 kao posjednici i izvanknjižni vlasnici upisani M. J., I. M., M. K., J. M., M.-R. M., A. L., T. L., I. M., M. B., A. L., I. Č., M. M., H. K., S. L., M. Č., F. P., R. L., S. Đ., R. L., V. K. i M. K.;

 

- da čest. zem. 3783/2, T., površine 993 m2, upisana u P. L. 204 K.O. D. i da je posjednica J. T.;

 

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-214/46 iza smrti pok. I. K. pok. Š. proizlazi da su njegovi nasljednici F. K. za 18/32 dijela; potom, M. K., N. G. ž. I., N. L. ž. M., V. C. ž. R., mldb. M. K. pok. A. i M. M.-J. ž. I. svi za po 2/32 dijela; te I. P. F. i M. P. F. za po 1/32 dijela;

 

- da su Nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom u Trogiru broj I R-44/83 dana 4. prosinca 1984., ocu tužiteljice pod 1. i suprugu tužiteljice pod 2. Š. M. pok. I., na ime nasljednog dijela iza pok. M. M. (1/5) pripale u cijelosti nekretnine označene čest. zem. 3779/4, 3783/1, 3783/2, 3783/3 i 3783/4, sve K.O. D., te da su u Nagodbi sudjelovali još njegova braća N. M. i C. M. te sestre A. O. i N. M., da su Nagodbom utvrdili da svaki ulazi u posjed dobivenih nekretnina i da ovlašćuju jedni druge na uknjižbu prava vlasništva;

 

- da iz iskaza Š. G., sina N. G. proizlazi da su nasljednici 1950.-ih godina izvršili diobu naslijeđenih nekretnina (time da je njegova majka dobiveni dio prodala) izuzev onih koje su bile minirane tijekom II. svjetskog rata da bi nakon uklanjanja mina 1962. ili 1963. godine izvršena dioba na način da je M. K. uzeo dio za sebe i svoje dvije sestre V. i M. a da se radilo o nekretninama zv. T. i P. zarasli vinograd i do iste nije moguće doći dok je dijeljen i dio nekretnina u predjelu zv. K. a koju diobu da je zapisao u jednu teku M. K. što da je prednik tužiteljica Š. M. vidio i na to nije reagirao; da ne zna je li što od nekretnina na D. dobila majka Š. M., M. M. ali da je praunuk M. K. od oca I. dobiveni dio prodao M. M. predniku tuženice J. M.;

 

- da je u spisu broj O-205/72 vođenom iza smrti M. M. utvrđeno da ista ima 1/5 nekretnina u K.O. Ž. koje je naslijedila iza smrti supruga I. M. te je utvrđeno da ista nije upisana kao posjednica u K.O. D.;

 

- da iz stranačkog iskaza tuženika pod 7. proizlazi da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu njegovog djeda I. K. pok. Š. koji je djed i Š. M., te da među nasljednicima istog nije izvršena dioba;

 

- da su nasljednici M. K. sačinili ugovor o diobi 2. lipnja 1981. prema kojem su njegovi sinovi V. K. zv. L., J. K. i I. K. te kći D. Č. podijelili naslijeđenu imovinu te da su utužene nekretnine 3779/4, 3783/1, 3783/3 i 3783/4, sve K.O. D. pripale I. K., V. K. i J. K. za po 1/3 dijela pa da je N. K. sin I. iste prodao 5. travnja 1996. suprugu tuženice J. M.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u diobi između nasljednika zajedničkog prednika I. K., nasljednik M. K. dobio na ime svog te dijelova svojih sestara V. C. i M. M. predmetne nekretnine što opovrgava tvrdnje tužiteljica da bi iste u cijelosti pripale njihovom predniku Š. M. temeljem nasljeđivanja iza majke M. M. i da tako tužiteljice nisu dokazale svoje isključivo vlasništvo istih.

 

U žalbi tužiteljice ne osporavaju diobu 1962. ili 1963. godine ali tvrde da su u toj diobi njihovoj prednici M. M. u cijelosti pripale predmetne nekretnine što međutim, nisu dokazale tijekom postupka posebice, jer nitko od stranaka i ne zna gdje se predmetne nekretnine nalaze niti ih obrađuje niti koristi.

 

Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posljednjim Zakonom, nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

U vrijeme sklapanja ugovora o diobi 1962. ili 1963. godine, glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ) primjena kojega je u vidu pravnih pravila omogućena Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), i prema kojim pravnim pravilima se vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen.

 

Prema pravnom pravilu paragrafa 846. OGZ, o učinjenoj diobi mora se sastaviti isprava te dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda, kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe. Dakle, kako se vlasništvo kao stvarno pravo stjecalo upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada je prednik tužiteljica mogao postati vlasnik nekretnina, a takav upis nije izvršen, to bi proizlazilo da prednik tužitelja nije niti mogao steći pravo vlasništva na nekretnini.

 

Međutim, ako se radi o stjecanju vlasništva pravnim poslom, a ako je postupak diobe dovršen odnosno, ako je pravni posao (ugovor o diobi) u cijelosti realiziran (ako je svaka od ugovornih strana stupila u posjed u diobi dobivenog dijela nekretnina i njime kasnije slobodno raspolagao), to se ima smatrati da je taj ugovor konvalidirao.

 

U tom smislu odnosno, da ugovor o prometu nekretnina može konvalidirati usprkos nedostatku propisanog pisanog oblika ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u predmetu broj Rev-1701/01 od 17. travnja 2003. (objavljeno u Izbor odluka VSRH, br. 1/2003, sentenca br. 30, str. 30-31) te u odluci broj Rev-2088/1998-2 od 19. rujna 2001. Konkludira, ispunjenju ugovorne obveze zakonodavac pod određenim uvjetima daje prednost pred nedostatkom oblika. Smatra se da su ispunjenjem ugovorenih obveza preuzetih usmenim ugovorom, ugovorne strane prema samom zakonu pribavile valjanost usmenom ugovoru, tj. došlo je do konvalidacije (osnaženja) ugovora kojem nedostaje potreban oblik.

 

Neosnovano tužiteljice navode da je upravo njihova prednica u diobi suvlasničke zajednice dobila prijeporne nekretnine jer suprotno proizlazi iz svih dokaza koji priležu spisu predmeta a napose i kasnijih raspolaganja nasljednika. Upravo suprotno, tužiteljice su bile te koje su trebale dokazati da je volja stranaka bila suprotna od one kako je javno manifestirana gore prezentiranim diobama i kupoprodajama.

 

Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Koje su činjenice relevantne ovisi od pravne kvalifikacije slučaja, a egzistencija relevantnih činjenica utvrđuje se na razne načine pa tako i dokazivanjem kao nizom parničnih radnji procesnih subjekata.

 

Parnične stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno te je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, pa tako nije došlo do povrede prava stranke.

 

Stoga je sud prvog stupnja nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer ista utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i jer je isti pravilno obračunat.

 

Slijedom navedenog kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužiteljica valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 6. svibnja 2020.