Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 90/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 90/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P. iz K., OIB: , zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. Z., protiv I. tuženika T. P. iz K., OIB: i II. tuženice R. K. P. iz K., D. B., OIB: , zastupanih po punomoćniku A. B., odvjetniku u K., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1135/19-2 od 4. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1134/15-66 od 7. veljače 2019., u sjednici održanoj 6. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije od 18. listopada 2019. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž - 1135/19-2 od 4. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-1134/15-66 od 7. veljače 2019., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog tuženici nisu odgovorili.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu tužiteljice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

To stoga što odgovor na prvo pitanje ovisi o utvrđenim okolnostima u svakom pojedinom konkretnom slučaju i na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor, a tužiteljica u odnosu na tako postavljeno pitanje nije određeno izložila razloge zbog kojeg bi ono bilo važno u smislu odredbe čl. iz čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Drugo pak pitanje polazi od bitno drugačije činjenične osnove od one koja je utvrđena pobijanom presudom. Konkretno, presuda se temelji na utvrđenju da je prava volja i stvarna namjera obiju ugovornih stranaka bila da se osigura potraživanje tužiteljice, a ne na utvrđenju da je postojala takva volja samo jedne ugovorne stranke, kako to u pitanju sugerira tužiteljica. Stoga, odgovor na tako postavljeno pitanje nije odlučno za odluku u ovom sporu.

 

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo kao nedopušten odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 6. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu