- 1 -              Rev 2310/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2310/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., iz Z., koga zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženice R. T., OIB: ..., iz S., koju zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., radi donošenja presude koja zamjenjuje kupoprodajni ugovor i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2735/18-2 od 24. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Ps-176/17-4 od 20. lipnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se tuženici naloži da pristupi zaključenju ugovora o kupoprodaji, koji će u protivnom zamijeniti presuda, a odbijen je i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 156.927,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke). Prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici na ime vraćanja dvostruke kapare isplatiti tužitelju iznos od 36.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka (točka I. izreke). Odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojom je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

              Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njezina žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže prihvatiti reviziju i u pobijanom dijelu preinačiti pobijanu presudu te tužbeni zahtjev odbiti i dosuditi joj troškove postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i dostatno je obrazložena te, suprotno tvrdnji revizije, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju korespondencije između stranaka i sadržaja te korespondencije (dopisa koje su stranke razmjenjivale e-poštom).

 

              Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao kupca da mu tuženica kao prodavateljica vrati dvostruki iznos kapare koja je ugovorena i isplaćena na temelju Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2004.              

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

              - da su tužitelj kao kupac i tuženica kao prodavateljica 28. rujna 2004. sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnina č.zem 2407/37, 2407/39, 2407/40 te pola puta sa č.zem. 2407/35, 2407/36 i 2407/37 u ukupnoj površini "otprilike 1400 m2",

 

              - da se navedenim predugovorom tuženica obvezala da će najkasnije do kraja 2004.  predmetne nekretnine upisati na svoje ime, a stranke su se obvezale da će zaključiti kupoprodajni ugovor do 31. prosinca 2004.,

 

              - da je ugovorena cijena u iznosu od 88.000,00 eura te da je tužitelj isplatio 18.000,00 eura kao kaparu,

 

              - da su stranke ugovorile kaparu kao odustatninu, pa u slučaju da prodavateljica odustane od sklapanja glavnog ugovora kupcu mora vratiti dvostruku kaparu ("dvostruku sumu predujma"), a ako odustane kupac tada prodavateljica zadržava primljenu kaparu (predujam),

 

              - da je tužitelj dopisom od 9. studenog 2004. izvijestio tuženicu da je novac spreman i da pristupe sastavljanju kupoprodajnog ugovora, a da je tuženica 26. prosinca 2004. odgovorila da ne želi nikakve dodatke predugovoru,

 

              - da je tužitelj 26. prosinca 2004. odgovorio tuženici da nema nikakvih dodataka predugovoru te je pozvao tuženicu na sastavljanje i potpisivanje kupoprodajnog ugovora,

 

              - da tuženica do 31. prosinca 2004. nije izvršila obvezu upisa pristupnog puta na svoje ime, te da je dopisom od 3. siječnja 2005. obavijestila tužitelja da ne može pristupiti potpisivanju kupoprodajnog ugovora, jer da nije moguće realizirati put do predmetnih nekretnina, a da za to prilikom sastavljanja predugovora nije znala te da je spremna vratiti kaparu.

 

              Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženica, koristeći ovlaštenje iz ugovorene kapare kao odustatnine, odustala od sklapanja glavnog ugovora te su, primjenom odredbe čl. 83. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) obvezali tuženicu da tužitelju vrati dvostruki iznos kapare.

 

              Prema odredbi čl. 83. st. 1. ZOO-a kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana može odustati od ugovora. Stavkom 2. istog članka propisano je da u tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je vraća u dvostrukom iznosu.

 

              Budući da je tuženica odustala od obveza preuzetih predugovorom pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 83. ZOO-a kada su obvezali tuženicu na vraćanje dvostruke kapare ("dvostruke sume predujma") kako su to stranke i ugovorile.

 

              U odnosu na materijalnopravni prigovor tuženice da je predmetni predugovor ništav, jer da je protivno zakonskim propisima (tada važećem Zakonu o deviznom poslovanju, "Narodne novine" broj 96/03) ugovoreno plaćanje u stranoj valuti, valja reći da se ispunjenje novčane obveze koja protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske (čl. 395. st. 3. ZOO-a), pa utoliko tvrdnja da je predmetni predugovor ništav nije osnovana i ne može se prihvatiti. Naime, ništava ugovorna odredba o plaćanju u stranoj valuti ne povlači ništavnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 105. st. 1. ZOO-a).

 

Revizijski navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje, jer se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Slijedom navedenog, a budući nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.