Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 567/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 567/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz T., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: , koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -862/2018-2 od 3. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2029/2016-15 od 6. ožujka 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -862/2018-2 od 3. listopada 2019. radi slijedećih pravnih pitanja:

 

1.              Može li se tužitelj u sporu radi pravnog utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u kunskim ugovorima o kreditu pozivati na pravomoćnu presudu koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima?

 

2. Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

 

Odnosno

 

Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?

 

3. Smatra li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kreditu nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom, ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?

 

4. Da li se prekid zastare temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) pokretanjem kolektivnog spora (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12) odnosno prekid zastare individualnih restitucijskih zahtjeva, koja zastara počinje ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke donesen u tom postupku (13. lipnja 2014.), odnosi i na potrošačke ugovore o kreditu koji sadrže nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u kojima je glavnica izražena u kunskom iznosu ili u valuti EUR?

 

5. Da li restitucija kao pravna posljedica ništetnosti, uz primjenu pravila o povratu u prijašnje stanje, isključuje primjenu instituta zastare, s obzirom na činjenicu da kod ništetnosti ugovor nije niti nastao, pa se ne može zahtijevati ispunjenje ugovorne prestacije pa tako niti primijeniti pravila o zastari i prekluziji?

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je podneskom od 27. prosinca 2019., a tuženik podneskom od 23. prosinca 2019. primljenim u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -862/2018-2 od 3. listopada 2019. zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja.

 

Postupajući po odredbi čl. 385., 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za rješenje ovoga spora, te da su važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP., jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.

 

U odnosu na prva dva pravna pitanja zbog kojih je također tužitelj podnio prijedlog za podnošenje revizije valja reći da je sadržajno ista pitanja postavio i tuženik te je o tim pitanjima revizijski sud već dozvolio reviziju tuženika pa su ta pitanja tužitelja ispuštena zbog nepotrebnog ponavljanja.

 

 

 

Stoga je valjalo dopustiti reviziju i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu