Poslovni broj: Gž R-48/2020-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-48/2020-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Agencije, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Pr-1865/2017-38 od 12. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Pr-1865/2017-38 od 12. studenog 2019.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

3. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora Klasa: 006-04/17-02/0007, Ur. broj: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016.

 

II. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka Klasa: 006-04/17-02/0007, Ur. broj: 343-0100/01-17-003 od 14. rujna 2017. kojom je odbijen tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava radnika podnesen protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora Klasa: 006-04/17-02/0007, Ur. broj: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017.

 

III. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016. nije prestao, te se utvrđuje da tužitelj kod tuženika u razdoblju od otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016. pa nadalje ima sva prava koja proizlaze iz otkazanog ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016.

             

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelja u roku od 8 dana vrati na poslove radnog mjesta savjetnika ravnatelja s pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016.

 

V. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje time što mu je otkazan ugovor o radu i da je takvim postupanjem počinio diskriminaciju po osnovi članstva u sindikatu, te da isto predstavlja uznemiravanje koje ima za cilj povredu dostojanstva tužitelja.

 

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana.“

 

Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.

 

Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

U pogledu prigovora tužitelja da prvostupanjska presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, treba reći da prvostupanjska presuda sadrži dovoljne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ovo sve i u odnosu na materijalnopravne propise koje je sud primijenio prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

O tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica - rješava sud (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa odbijanjem daljnjih dokaznih prijedloga tužitelja prvostupanjski sud nije učinio relativno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 220. stavak 2. ZPP-a, a na koju se također ukazuje sadržajem žalbe.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 24. srpnja 2017., uz obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta savjetnika ravnatelja s pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016., kao i na utvrđuje da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje time što mu je otkazan ugovor o radu i da je takvim postupanjem počinio diskriminaciju po osnovi članstva u sindikatu.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu Savjetnika ravnatelja (Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2016.),

 

- da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora Klasa:006-04/17-02/0007, Ur. broj: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017.,

- da je tuženik dakle, otkazao ugovor o radu tužitelju i istovremeno mu, a sukladno novoj sistematizaciji, ponudio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Višeg stručnog savjetnika,

- da se tuženik prije otkazivanja ugovora obratio Radničkom vijeću sa prijedlogom Odluke o otkazu, te je Radničko vijeće dalo suglasnost tuženiku na predloženu Odluku,

- da tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora te je pravovremeno podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, a potom je pravovremeno podnio tužbu sudu radi sudske zaštite povrijeđenih prava sve shodno odredbi članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17),

- da iz organizacijskih shema, kao i iskaza svjedoka proizlazi da je kod tuženika došlo do značajnih i sveobuhvatnih organizacijskih promjena,

- da je tim promjenama i donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ukinuto prijašnje radno mjesto tužitelja, te isto više ne postoji, kao što ne postoji niti radno mjesto u novoj sistematizaciji, a koje bi u opisu poslova obuhvaćalo poslove ukinutog tužiteljevog radnog mjesta,

- da iz usporedbe poslova radnog mjesta „Savjetnik ravnatelja“ (prijašnje radno mjesto tužitelja po staroj sistematizaciji), te opisa poslova radnih mjesta „Direktor Sektora za horizontalne procese“ i „Voditelj Službe za osiguranje kontrole kvalitete i provedbu Tehničke pomoći“ (radna mjesta u novoj sistematizaciji za koja tužitelj smatra da obuhvaćaju poslove koje je tužitelj obnavljao na prijašnjem radnom mjestu te da su mu trebala biti ponuđena) proizlazi kako se ne radi o istovjetnim poslovima, a što su potkrijepili i iskazi svjedoka,

- da sukladno odredbama ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju organizacijskih promjena kojima je ukinuto radno mjesto radnika, pa su organizacijske izmjene kod tuženika opravdan razlog za donošenje predmetne odluke o otkazu,

- da iz opisa poslova radnog mjesta koje je ponuđeno tužitelju proizlazi kako se radi o radnom mjestu za koje se zahtijeva visoka stručna sprema informatičke, ekonomske, pravne ili druge odgovarajuće struke, te da se radi o poslovima vezanim uz poštanski promet,

- da je tužitelj po struci diplomirani inženjer prometa, magistar ekonomskih znanosti, te kako je ranije bio direktor H. P., to je tuženik tužitelju ponudio sklapanje ugovora za radno mjesto koje u potpunosti odgovara njegovoj stručnoj spremi i kvalifikacijama,

- da je tuženik prilikom ponude radnog mjesta tužitelju bio vođen njegovom stručnom spremom, poslovima koje je prije radio (poštanski poslovi), godinama iskustva itd.,

- da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na način za koji smatra da je najefikasniji, te pri tome ima mogućnost izbora koje će poslove ponuditi tužitelju, pri čemu nije odlučno radili se o poslovima radnog mjesta s manjom plaćom, jer je to autonomna odluka poslodavca u koju sud nije ovlašten ulaziti,

- da su organizacijske promjene kod tuženika stupile na snagu u lipnju 2017., dok je tuženik obaviješten o tužiteljevu članstvu u sindikatu tek dopisom sindikata od dana 3. srpnja 2017., pa stoga razlog organizacijskih promjena tuženika nije bilo niti moglo biti tužiteljevo članstvo u sindikatu, odnosno tuženik se nije niti mogao rukovoditi članstvom tužitelja u sindikatu prilikom ukidanja njegovog radnog mjesta,

- da iz popisa djelatnika tuženika koji su članovi sindikata proizlazi kako je u odnosu na njih 15 ponuda za niže rangirano radno mjesto, dok je ostalih 50 nakon organizacijskih promjena zadržalo rang svojih prijašnjih pozicija,

- da poslodavac nije nejednako postupao u odnosu na tužitelja po osnovi članstva u sindikatu, jer se novi opći akt primjenjuje na sve radnike tuženika,

- da je tuženik prilikom otkazivanja tužitelju ispoštovao sve zakonske pretpostavke, te  odluka o otkazu nije ništetna u smislu odredbe članka 150. stavak 12. ZR-a.

 

Slijedom navedenih utvrđenja, koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, ispravan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz iz članka 115. stavak 1. ZR-a.

 

Naime, odredbom članka 123. ZR-a propisano je da se odredbe ZR-a koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

Člankom 115. stavak 1. ZR-a  propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1. ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2. ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3. ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4. ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

 

Odredbom članka 135. stavak 3. ZR-a određeno je kako u slučaju ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se Zakonom o radu traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati opravdani razlog za otkaz.

 

Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga odbio, ispravno zaključivši da su postojale zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, nakon što je prestala potreba za obavljanjem dotadašnjih poslova tužitelja iz organizacijskih razloga odnosno njegovo radno mjesto je ukinuto novom sistematizacijom, a sve uslijed reorganizacije ukupnog poslovanja.

 

Valja naglasiti da sudovi ne mogu ocjenjivati razloge tuženika za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta, jer je pravo tuženika kao poslodavca organizirati proces rada (raspored radnih mjesta i broj izvršitelja) onako kako smatra svrsishodnim i učinkovitim, pri čemu nije odlučno što radnik možda ima drugačije mišljenje o svrhovitosti reorganizacije i ukidanju radnog mjesta.

 

Inače, suprotno žalbenim navodima, rezultati provedenog postupka ne upućuju na šikanozno postupanje tuženika prema tužitelju, odnosno sam otkaz nije bio posljedica diskriminatornog postupanja tuženika prema tužitelju s bilo koje osnove, već naprotiv poslovno uvjetovan i kao takav zakonit i dopušten.

 

Pored toga, treba reći kako se ne mogu sama po sebi smatrati diskriminirajućim takva postupanja poslodavca koji u otežanim poslovnim uvjetima poduzima mjere štednje, ukida pojedina radna mjesta i zaposlenicima koje zadržava na radu nudi novi ugovor o radu.

 

Isto tako, pravilno sud prvog stupnja cijeni kako tužitelj nije u prilici odlučivati koje mu od novoosnovanih radnih mjesta odgovara, već je to pravo tuženika kao poslodavca koji u organiziranju procesa svog poslovanja ima pravo odabira radnika za pojedino radno mjesto.

 

Sadržaj ugovora bi eventualno mogao biti radnikov argument za neopravdanost otkaza, dok u konkretnom slučaju ponuđena promjena nema takve učinke da bi osporavala otkaz.

 

Nadalje, ZR-om nije propisano koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto moralo ispunjavati da bi ponuda bila zakonita, ali je odredbom članka 7. stavak 2. ZR-a propisano pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika, pa su to ujedno i uvjeti koje minimalno mora sadržavati ponuda izmijenjenog ugovora.

 

Sukladno novoj organizaciji tuženik je bio slobodan u odlučivanju s kim će po toj novoj organizaciji rada sklopiti ugovor o radu. Ne može se prihvatiti osnovanom tvrdnja tužitelja da je tuženik kao poslodavac povrijedio pravila o zabrani diskriminacije time što mu je, sukladno novoj sistematizaciji radnih mjesta, ponudio radno mjesto u sasvim drugoj službi neovisno što je to novo radno mjesto eventualno nižeg ranga u odnosu na radno mjesto po staroj organizaciji, ali koje radno mjesto odgovara stručnoj spremi tužitelja. Valja naime imati na umu da je ponuđeno radno mjesto tužiteljeve stručne spreme, koje je prema opisu poslova blisko poslovima stručnjaka za poštanski promet, kao i da se radi o poslovima koje je tužitelj i ranije radio, te ima godine iskustva, iz čega slijedi da se radilo o ozbiljnoj ponudi tužitelju odgovarajućeg radnog mjesta, a ne o namjernoj diskriminaciji i grubom kršenju prava tužitelja kako se tvrdi u žalbi.

 

Pored toga, pozivanje tužitelja na povredu odredbe članka 7. ZR-a nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

 

Isto tako, suprotno žalbenim navodima, radničkom vijeću je bio realno omogućen utjecaj na donošenje odluke, obavještavanje je bilo sadržajno potpuno, te je dano na vrijeme, a kako bi radničko vijeće moglo dati svoje primjedbe i prijedloge prije nego je odluka donesena.

 

Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju poslodavac imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz, te ponudom radnog mjesta nije povrijedio pravila o zabrani diskriminacije zaposlenika u smislu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12), to je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo ispravno primijenjeno.

 

Odluka o troškovima temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primijeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

 

Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. ZPP-a.

 

Slijedom iznijetog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

U Splitu 5. svibnja 2020.